StoryEditor

prirodna ljekarnaMažuran je lijek za brojne tegobe, a stari Grci vjerovali su da povećava ljubavnu moć. Donosimo recepte za čaj, mast, ulje za masažu i tinkturu

Piše Doc. dr. sc. Ivana Generalić Mekinić
13. svibnja 2022. - 07:50

Naziv origanum, koji potječe od grčkih riječi oros što znači planina i ganos što znači sreća, često se koristi za različite biljne vrste, pa se tako spominje uz nazive više od 60 biljnih vrsta iz 17 rodova i 6 biljnih porodica.

Ipak, vjerujemo da su najpoznatije biljke iz roda Origanum pripadnice aromatične porodice usnatica (Lamiaceae) rasprostranjenih po cijelom Sredozemlju i koje se učestalo upotrebljavaju u kulinarstvu, prehrambenoj industriji, tradicionalnoj i suvremenoj medicini, fitoterapiji, aromaterapiji, itd.

U ovom tekstu posebnu pažnju posvetit ćemo mažuranu (Origanum majorana).

Iako su mažuran i mravinac (Origanum vulgare) imenom, izgledom i svojstvima vrlo slične biljke, često se među njima ne pravi razlika, mažuran odlikuje slatkast i pomalo cvjetan miris, te slatko-gorki okus koji podsjeća na pepermint, dok je aroma mravinca znatno intenzivnija…

Posvećen Afroditi

Mažuran je biljka koja se kod nas češće koristi u začinske svrhe, u sušenom obliku ili svjež, negoli kao ljekovita biljka. Ipak, njegovo ljekovito djelovanje i simbolika poznati su već od davnina. U antici je bio posvećen božici ljubavi i ljepote – Afroditi koja ga je opisivala kao simbol zadovoljstva, a u starom Egiptu se uzgajao kao sveta biljka.

Stari Grci su vjerovali da macerat mažurana u vinu povećava ljubavnu moć pa je postojao i običaj da se vijenac od listova mažurana objesi oko vrata mladencima, kao što je to nosio Hymenaios (grčki bog braka). Svoj značaj imao je i u povijesti Rima jer su ga stari Rimljani smatrali simbolom sreće.

Njegova domovina je područje Bliskog istoka i sjeverne Afrike, a u Europi se uzgaja od 14. stoljeća. Biljka ne raste samoniklo već se sadi i uzgaja u vrtovima. U toplijim krajevima je višegodišnja biljka, dok ju je u područjima koja se odlikuju mrazom, kao što je slučaj kod nas, potrebno svake godine nanovo sijati.

Mažuran se najčešće upotrebljava kao začin, i to isključivo nadzemni dio biljke. Bere se u srpnju i kolovozu kad je biljka u punom cvatu, nakon čega se suši i čuva u hermetički zatvorenim posudama. Za kulinarske svrhe mažuran se zbog intenzivna mirisa često bere u vrijeme dozrijevanja sjemena, kada je njegova aroma znatno blaža.

image
Ilustracija/Shutterstock

Eterično ulje

Eterično ulje mažurana je svjetložute boje i ugodna mirisa, izolira se klasičnim postupkom vodene destilacije, a razlike u sastavu ulja su najčešće vezane uz branje biljke.

Sadržaj eterična ulja je obično oko 1 posto, a može doseći i do 3 posto. Dominantne komponente su monoterpeni sa sabinenskom strukturom iz kojih postupkom destilacije nastaju terpineol (60 posto), terpinen (40 posto) i sabinen.

Od fenolnih spojeva mažuran obiluje flavonskim C-glikozidima i fenolnim glikozidima, kao što su hidrokinon, arbutin, metilarbutin. Od fenolnih kiselina (1,5 posto) dominiraju derivati kaveinske i ružmarinske, a u sadržaju ima dosta trjeslovina (2-3 posto), gorkih tvari i tanina.

Zdravstveno djelovanje

Mažuran pozitivno djeluje na probavni sustav (stomak, karminativ) pa se koristi u liječenju tegoba želuca, crijeva i žuči, ali i kao diuretik i diaforetik. Pripravci mažurana su poželjni i kod pomanjkanja apetita, grčeva i proljeva.

Preporučeno ga je koristiti kod prehlade, grčevita kašlja i astme, te za liječenje migrena i glavobolje. Pripravci mažurana ublažuju bolove kod upala živaca, grčeva i menstrualnih tegoba.

Eterično ulje ima fungicidno djelovanje, pa se koristi za liječenje gljivica, a poznato je da djeluje i bakterijski i antivirusno. Ova svojstva se posebno pripisuju i ružmarinskoj kiselini koja je prisutna u značajnoj količini, te sprječava upale, a ujedno je i poznati adstringens.

image
Ilustracija/Shutterstock

Antioksidativno djelovanje fenolnih spojeva iz mažurana sprječava pojavu užeglosti u hrani koja sadrži lipide. Eterično ulje ili mast za masažu pomažu kod upale živaca, reumatskih bolesti, uganuća, iščašenja i sličnih stanja, a u prošlost se mast od mažurana koristila kao sredstvo protiv hunjavice, te u liječenju rana i čireva.

Destilat mažurana i njegovi pripravci se koriste za pojačavanje arome biljnih likera i rakija, a osobito u proizvodnji travarica, dok se eterično ulje upotrebljava u industriji mesnih prerađevina.

PRIPRAVCI MAŽURANA

Čaj

Čaj od mažurana se pripravlja kao oparak od jedne do dvije čajne žličice svježe biljke. Konzumiraju se dvije do tri šalice čaja dnevno, a može se koristiti i za inhalaciju dišnih organa.

Mješavina s listom kadulje, paprene metvice i cvijeta lavande poboljšava rad probavnih žlijezda i bakterijske flore u crijevima pa se koristi protiv vjetrova. Oparak se pije prije jela, tri puta dnevno.

Mast

Suhi i usitnjeni mažuran (jedna čajna žličica) prelije se istom količinom vinske kiseline i ostavi nekoliko sati, pa se doda žlica svježeg, neslana maslaca. Smjesa se dobro izmiješa i zagrije u vodenoj kupelji oko 10 minuta, nakon čega se procijedi i ostavi da se ohladi. Pripravljenom mašću može se mazati nos izvana i iznutra. Rok trajanja ove masti je vrlo kratak te se stoga priprema u malim količinama, a trajnija opcija je mast s bijelim vazelinom.

image
Ilustracija/Shutterstock

Ulje za masažu

Za masažu se koristi ili eterično ulje dobiveno destilacijom iz svježe biljke u cvatu ili macerat biljke u maslinovu ulju.

U 100 ml hladno prešana maslinova ulja doda se osušeni mažuran koji se potom macerira u ulju dva tjedna na suncu. Procijeđeno ulje se koristi za masažu bolnih mjesta, kod gihta, reumatizma, ukočenih zglobova, proširenih vena, otvrdnuća žlijezda i kožnih bolesti.

Tinktura

Oko 50 g suhe i usitnjene biljke se macerira u 100 ml 70-postotna etanola. Pije se 10-15 kapi tri puta dnevno kod probavnih tegoba, a razrijeđena tinktura se može koristiti u oblozima i za masažu te za inhalacije.

Sva njegova imena

Latinski: Origanum majorana

Narodna imena: mažuran, majoran, vrtni mažuran, mirisni mažuran, majuran, mirišljavak

Osobna karta

Mažuran je začinska i ljekovita biljka iz porodice usnatica. Korijen biljke je tanak i račvast, a uspravne i razgranate stabljike formiraju polugrm od 50 do 80 cm visine. Mladi izbojci biljke su dlakavi i sivo-zelene boje, dok su starije stabljike obično gole, drvenaste i smeđe.

Listovi mažurana su nasuprotni, sjedeći ili na kratkoj peteljci, eliptična oblika, glatka ruba i prekriveni dlačicama. Na vrhu stabljike u pazušcu listova oblikuju se skupine cvjetova, obično njih 7-9, koji mogu biti različite boje (bijeli, žuti, zeleni, ružičasti ili ljubičasti).

Plod je ovalna oblika, sitan, žuto-smeđe boje, klijav dvije do tri godine. Biljka počinje cvjetati obično krajem lipnja, a uz dovoljno oborina može imati i drugu cvatnju u kolovozu, nakon otkosa.

Mažuran je termofilna i fotofilna biljka kojoj je za klijanje optimalna temperatura 20-22 Celzijeva stupnja. Biljka treba i mnogo vlage (optimalno 60 posto kapaciteta tla ili 600-650 mm/m² padalina u vegetaciji), a vrlo je zahtjevna i što se tiče tla, pa dobre prinose daje samo na tlima bogatim humusom.

15. svibanj 2022 08:05