StoryEditor

LJEKOVITO BILJEPelin ima brojne dobrobiti za zdravlje, no ne smije se pretjerati! I sami možete napraviti čaj, pelinkovac, ekstrakt, tinkturu, ali i insekticid za vaše biljke

Piše Doc. dr. sc. Ivana Generalić Mekinić
3. srpnja 2022. - 08:27

Pelin je izrazito ljekovita biljka čije su blagodati poznate od davnina. Iako su mu domovina stepe istočne Europe i središnje Azije, zbog svoje ljekovitosti i učinkovitosti u liječenju različitih bolesti pelin se vrlo brzo, kao samonikla i kultivirana vrsta, rasprostranio po području čitave Europe, Azije, Sjeverne Afrike i Amerike.

Smatra se da je pelin svoje latinsko ime dobio prema božici lova i ženskog zdravlja Artemidi koja je pelin podarila ženama kako bi im olakšala porod.

Kod nas pelin nalazimo u primorskim područjima. Ova višegodišnja biljka iz porodice glavočika raste na toplim staništima, neobrađenim zemljištima, po kamenjaru, na suhim livadama i u starim zidovima, uz putove, a često je nalazimo i u kultiviranim vrtovima.

Snažan miris biljke čini pelin dobrim za uklanjanje lisnih ušiju i tjeranje drugih štetnih kukaca, odnosno svrstava biljku u skupinu prirodnih insekticida.

Osim toga, pelin se smatra korisnim i u stočarstvu jer kao dodatak stočnoj hrani pojačava apetit životinjama, utječe na pravilan rad jetre i žuči, a može se primjenjivati i izvana, kao oblog, kod liječenja ozljeda, modrica i čireva.

Pelin sadrži eterično ulje (udio 0,2 do 1,5%) koje se iz biljke izolira postupkom vodene destilacije. Ulje pelina je tamnozelene do plavičaste boje (zbog prisutnosti kamazulena koji nastaje u postupku destilacije), a glavni i dominantni sastojci ulja su kamazulen, tujon (3-10%) i tujol. Iako tujon čini eterično ulje otrovnim i opasnim za ljude u većim koncentracijama, u onoj količini u kojoj prelazi u vodenu otopinu nije opasan za zdravlje.

Ipak, konzumacija pelina i njegovih pripravaka dulje vrijeme od propisanog može dovesti do trovanja, koje se očituje povraćanjem, glavoboljom, zbunjenošću i nesvjesticom (obično kod prekomjerne konzumacije pelinkovca). Pelin obiluje i gorkim tvarima kao što su seskviterpenski lakton absintin i njegov izomer anabsintin, dok od fenolnih spojeva dominiraju flavonoidi, i to uglavnom glikozidi kempferola i kvercetina.

image
Shutterstock

Od organskih kiselina u pelinu su najzastupljenije jabučna kiselina i jantarna kiselina, a biljka je još bogata smolama, taninima, kalijem i željezom.

Pelin je vjerojatno najpoznatija ljekovita biljka čiji se pripravci koriste za poboljšanje probave ili pak za otvaranje apetita, a pripisuju mu se zaista različita farmakološka djelovanja kao što su koleretik, antipiretik, atomahik, antiinflamatorik, antihelmintik.

Koji dio je ljekovit

U ljekovite svrhe koristi se cijeli nadzemni dio biljke. Cvjetni vršci, razlistale mladice i prizemni listovi pelina beru se u lipnju i srpnju prije cvatnje, dok se listovi beru u jesen. Kvalitetna droga gotovo ne sadrži dijelove stabljike. Ubrani dijelovi biljke suše se u tamnoj i prozračnoj prostoriji tijekom 2-6 tjedana, a osušeni pelin izrazito je aromatičan i mirisan, dok mu je okus gorak.

Za pelin je dokazano da stimulira lučenje žuči i rad jetre te da otklanja sve probavne smetnje i nadutost. Pelin i njegovi pripravci koriste se za sprječavanje grčeva u želucu i crijevima te za liječenje želučanog katara. Djeluje kod slabog teka te se koristi za ublažavanje i sprječavanje podrigivanja, napetosti i nadutosti trbuha te kod vjetrova.

Učinkovit je u poticanju stolice i liječenju kroničnog zatvora, ali i kod proljeva. Pelin se smatra dobrim za ublažavanje prekomjerne kiseline u želucu, u liječenju žgaravice te za poboljšanje zadaha. Pelin se koristi i za liječenje žutice te kod pretilosti.

S obzirom na to da eterično ulje pelina ima stimulirajući učinak na bubrege, u maloj količini može se koristiti za liječenje upala mjehura ili katara, dok je u većim količinama opasno jer može imati negativan učinak na upalu mjehura ili pak zaustaviti izlučivanje mokraće. Gorke tvari koje pelin sadrži imaju pozitivan učinak na poboljšanje krvne slike i cirkulacije.

Pelin se smatra i sredstvom koje poboljšava rad hormonalnih žlijezda, osobito nadbubrežne žlijezde, čime se opravdava i njegov učinak na krvotok.

image
Shutterstock

Također, žene vrlo često koriste pelin za regulaciju menstrualnog ciklusa jer pelin ima pozitivan učinak na glatke mišiće i povezuje se s poboljšanjem prokrvljenosti. Također, pelin je i antiflogistik, tj. lijek protiv upala sluznice i kože.

Pomaže i kod trovanja teškim metalima (olovom i živom) pa se vrlo često preporučuje konzumacija čaja od pelina osobama koje su izložene ovoj vrsti trovanja. Pelin ima pozitivno djelovanje i na stanja uzrokovana poremećenom izmjenom tvari kao što su debljina, šećerna bolest i depresija.

U kombinaciji s matičnjakom priprema se čaj kojim se ispiru oči kako bi se jačao vid, a ovaj čaj pije se i za čišćenje od glista (pola šalice čaja ujutro natašte, a pola navečer prije spavanja) tijekom 5-6 dana. Vino u kojem je kuhan pelin pije se natašte za liječenje astme, dok se kozje mlijeko u kojem se kuhao pelin pije za regulaciju stolice.

Kod primjene pelina i njegovih pripravaka, u niskim dozama i tijekom kratkog razdoblja, ne očekuju se neželjene posljedice konzumacije.

Budući da je ekstrakcija ljekovitih tvari iz pelina znatno jača u alkoholnim otopinama, češće se za konzumaciju preporučuju čajevi, dok se alkoholni i vinski pripravci smatraju pogodnijim za vanjsku uporabu.

Ipak, u narodnoj medicini i oni se koriste vrlo često pa je osobito važno kod liječenja pelinom napomenuti da se zbog njegove potencijalne otrovnosti treba točno pridržavati uputa te se nipošto ne smije prekoračiti niti propisano vrijeme niti propisana količina pripravka. Osim toga, pelin nikako ne smiju koristiti trudnice i dojilje.

image
Shutterstock

PRIPRAVCI

Čaj od pelina

Oko 1 g pelina prelije se s 2,5 dl proključale vode (pelin se ne kuha zbog gorčine) te se ostavi stajati 3-5 minuta, nakon čega se procijedi. Čaj je svijetložute boje i izrazito gorkog okusa ako je nezaslađen, a preporučena dnevna doza je jedna šalica, koja se pije pola sata prije obroka ili tijekom dana u manjim gutljajima.

Čajne mješavine s pelinom

Za poboljšanje djelovanja svih žlijezda probavnog trakta preporučuje se čajna mješavina koja sadrži pelin (15 g), plod borovice (15 g), korijen vodopije (20 g), korijen anđelike (20 g) i koprivu (30 g). Čaj se priprema tako da se dvije čajne žličice čajnog pripravka stave u hladnu vodu te se sve ugrije do vrenja, nakon čega se ostavi stajati 3 minute i procijedi. Čaj se pije ujutro i navečer, po pola šalice.

Druga mješavina ima pozitivan učinak na rad želuca, jetre i žučnog mjehura, a čine je pelin (20 g), list matičnjaka (10 g), mravinac (20 g), tetrljan (20 g) i list paprene metvice (30 g). Čaj se priprema kao oparak od dvije čajne žličice, a konzumira se jedna šalica čaja prije svakog obroka.

Čajna mješavina koja pojačava tek i utječe na probavu sastavljena je od narančine kore (20 g), lista gorkog trolista (20 g), pelina (20 g), čakaljove zeleni (20 g) i kičice (20 g), a jedna do dvije šalice čaja pripremljenog kao oparak pije se u malim gutljajima tijekom dana.

Pelinkovac

Pelinkovac, pelinov liker ili pelinovo vino priprema se tako da se 15-20 g pelina macerira u 1 litri crnog vina. Nakon 8 dana namakanja biljke u vinu smjesa se procijedi, a preporuka je da se pije 0,5 dl dnevno, prije doručka.

image
Shutterstock

Ekstrakt pelina

Oko 20 g vrhova grančica pelina usitni se i stavi u staklenu bocu u koju se potom doda 1 l rakije (lozovače ili šljivovice, 45%). Biljka se macerira u lozovači tijekom 10 dana na toplom (25-35°C) uz povremeno protresanje boce, nakon čega se procijedi i ekstrakt je spreman za konzumaciju. Pije se prije obroka kao aperitiv, za poticanje apetita ili za otklanjanje probavnih tegoba.

Tinktura pelina u octu za obloge i masažu

Tinktura pelina kuhanog u vinskom octu (20 g pelina na l litru octa) korisno je sredstvo za vanjsku uporabu. Koristi se za obloge i za masažu kod bolova i grčeva u želucu na način da se tkanina namoči u toplu tinkturu i postavi na bolno mjesto.

Tinkture pelina

U 2 dl lozovače (45%) tijekom 20 dana macerira se 10 g pelina, a nakon cijeđenja tinktura se konzumira tako da se uzima 8-10 kapi tinkture 1-3 puta dnevno na kocki šećera.

Također se tinktura može koristiti za masažu kod želučanih bolova i grčeva te podrigivanja. Nakon nanošenja tinkture i masaže na bolno mjesto stavlja se ugrijana vunena tkanina.

Vrlo često se radi i tinktura od pelina i drugih biljaka, od kojih je najpoznatija ona u čijoj pripravi se miješa pelin (10 g), korijen iđirota (4 g), korijen srčanika (4 g) i kora naranče (4 g). Navedene biljke maceriraju se 8 dana u 2 dl lozovače, a nakon cijeđenja tinktura je spremna za uporabu. Tinktura se koristi za liječenje svih želučanih tegoba na način da se konzumira 2-4 puta dnevno 15-20 kapi tinkture s istom količinom vode.

Pelin kao prirodni insekticid

Pripravak protiv lisnih uši, grinja, gusjenica i mrava kojim se prskaju biljke kako bi se zaštitile od nametnika priprema se tako da se 300 g svježih listova i cvjetova pelina ili 30 g suhe biljke potopi u 10 l vode (najbolje kišnice) tijekom dva do tri dana, nakon čega je tekućina spremna za upotrebu.

Sva njegova imena

Latinski naziv: Artemisia absinthium

Ljekarnički naziv: Herba Absinthii

Porodica: Glavočike (Asteraceae)

Osobna karta

Biljka pelin je trajni, zeljasti polugrm koji doseže visine od 0,5 do čak 1,5 metara. Stabljika biljke je okrugla i vrlo razgranata, a listovi kopljasti i prekriveni gustim, srebrnastim dlačicama. Listovi pelina su nasuprotni, sjedeći. Na dnu stabljike listovi su veliki i troperasti, položeni na dugim peteljkama, dok se prema vrhu stabla peteljke skraćuju, a listovi postaju jednoperasti ili dvoperasti. Mladi izdanci su sitno, svilasto dlakavi. Cvjetovi pelina su sitni, glavičasta oblika i tvore žute, grozdaste cvatove koji nalikuju na viseće metlice. Usred vjenčića, na rubu od pet rascjepkanih latica, nalazi se pet prašnika i nadrasla plodnica. Plod pelina je roška. Srodnik pelinu je divlji ili obični pelin (Artemisia vulgaris), čiji su listovi prekriveni srebrnim dlačicama samo s donje strane, što je i osnovna razlika u izgledu ovih dvaju srodnika. Divlji pelin nema aromatičan ni intenzivan miris, a okus mu je jedva primjetno gorak.

03. srpanj 2022 08:29