StoryEditor

obilje vitamina cDivlji šipak koristite protiv zaraznih bolesti, kamenaca, za bolju jetru... Donosimo recepte za čaj, sirup, marmeladu, vino, liker i rakiju

Piše Doc. dr. sc. Ivana Generalić Mekinić
9. rujna 2022. - 07:45

Divlji šipak se od davnina koristio u ljekovite i ukrasne svrhe. Legenda kaže da je divlji šipak nastao nakon što su bogovi Olimpa u čast rođenja Afrodite prolili nektar po grmu iz kojeg su se potom razvili prelijepi cvjetovi.

O jestivosti plodova šipka pisao je rimski liječnik Galen već u starom vijeku, dok Plinije u svojim djelima opisuje učinkovitost korijena biljke u liječenju bjesnoće, po čemu je i dobila ime (latinski naziv canina potječe od riječi canis, što znači pas).

Ime je vidljivo i u našem nazivu pasja ruža, ali i kod ostalih naziva na stranim jezicima (dog-rose (eng.), Hunds-Rose (njem.), rosier des Chiens (fr.), rosa canina (tal., port.), rosal silvestre (špa.), navadni šipek (slo.).

U srednjem vijeku čaj od divljeg šipka preporučivao se za liječenje plućnih i ostalih zaraznih bolesti, jer je visok udio vitamina C koji plod šipka sadrži pozitivno utjecao na tijek bolesti te sprječavao pojavu drugih zaraza.

Zanimljivo je da je za vrijeme Drugog svjetskog rata, kada do Velike Britanije zbog pomorske blokade nisu mogli doći trgovački brodovi, sirup od šipka tamo bio gotovo primarni izvor vitamina C, te se koristio u liječenju. Direktiva o prikupljanju šipka i proizvodnji sirupa došla je čak od ministarstva, a recept za kućnu pripremu bjavljivao se u svim medijima.

Smatra se da se u razdoblju od 1943. do 1945. na području Velike Britanije godišnje prikupljalo oko 450 tona ovih plodova. Iz tog razdoblja pa sve do danas, sirupu od šipka ostao je naziv "britanski ratni sirup".

Koristi se sve

I danas se u različite svrhe koriste gotovo svi dijelovi biljke. Osim u dekorativne svrhe, korijen i stabljika divljeg šipka služe kao podloga za cijepljenje komercijalnih ukrasnih sorti ruža. Iako se u ljekovite svrhe najčešće koristi plod, često se bere i lišće biljke, ali i sami cvjetovi.

Od listova se priprema čaj, dok se cvjetovi dodaju u različita jela ili se ukuhavaju sa šećerom u sirupe. Destilacijom latica cvijeta ili maceracijom u ulju pripravlja se sredstvo koje se koristi u njezi suhe i ispucale kože te opeklina, a čak se sakupljaju i tvorevine (šiške koje se nazivaju ružina gljiva) koje se pojavljuju na granama zbog uboda ružine ose šiškarice.

image
Ilustracija/Shutterstock

Ipak, najveću primjenu imaju plodovi divljeg šipka. Beru se obično crveni plodovi koji nisu potpuno sazreli i previše omekšali, a koristi se meso ploda, ali i same sjemenke.

Kako bi se plodovi konzervirali obično se suše, a kako bi se očuvali svi nutritivno vrijedni sastojci u plodu, sušenje je poželjno uraditi što prije nakon berbe. Tradicionalno se plodovi suše prirodnim putem, na suncu, ali u tom slučaju postoji velika opasnost od kontaminacije gljivicama. Stoga je plodove poželjno osušiti vrućim zrakom (u pećnici).

Mogu se sušiti cijeli plodovi iako je učestala praksa da se prethodno razrežu na pola i da se iz središnjeg dijela ploda uklone sjemenke i bijele dlačice koje ih okružuju. Dlačice mogu iziritirati kožu i izazvati jak svrbež. zato je važno pripaziti da se tijekom rada sa šipkom ne dodiruju oči ili sluznice.

Za bolje očuvanje vitamina C i ostalih sastojaka preporuča se kraće sušenje na višim temperaturama (pri 90°C). Osušeni plodovi imaju aromatičan miris koji podsjeća na voće, te kiselkast i trpki okus, dok su suhe sjemenke, dok se ne skuhaju ili samelju, bez okusa i mirisa.

U šikarama, uz puteve...

Divlji šipak obično samoniklo raste na osunčanim staništima, uz putove, na rubovima livada, pašnjaka, šuma, u šikarama, po živicama i ogradama, ali i na zemljom oskudnim terenima na kojima je sami plod nešto manji. Poznato je da divlji šipak uspijeva i na staništima iznad 1500 m nadmorske visine.

Divljem šipku odgovara umjerena klima, pa ga nalazimo na većem dijelu sjeverne hemisfere, te gotovo po cijelom Europskom kontinentu, a najveći izvoznik plodova šipka je Čile.

image
Ilustracija/Shutterstock

Danas se ipak većina industrijskih potreba za ovim plodovima zadovoljava kultiviranim uzgojem, a takve sorte imaju nešto veći plod, lakše se beru, otpornije su na bolesti, ali njihova kvaliteta i kemijski sastav su daleko lošiji nego kod plodova iz prirode.

Iako se plodovi divljeg šipka koriste od davnina i u Hrvatskoj postoje gotovo idealni uvjeti za uzgoj ove biljke, oni se još uvijek u najvećoj mjeri uvoze, a uzgoj divljeg šipka je kod nas vrlo rijedak.

Više C vitamina nego u limunu

Plodovi divljeg šipka u velikim količinama sadrže pektine (čak do 25%) i fruktozu (30%), a vrlo su bogat izvor i različitih minerala od kojih se posebno ističu kalij i željezo. Od ostalih sastojaka obiluju flavonoidnim spojevima (rutinom), voćnim kiselinama od kojih je dominantna askorbinska kiselina (vitamin C), vitaminima, taninima, te karotenoidima.

Sadržaj vitamina C u plodovima je izuzetno visok - ima ga oko 1% (od 0,2 do 2,4%), što ove plodove po sadržaju tog visokovrijednog nutrijenta stavlja daleko ispred nekih voćnih vrsta za koje postoji uvriježeno mišljenje da su najbogatiji ovim spojem, na primjer agrumi.

Ono što je također važno je da su gubitci u količini vitamina C tijekom prerade i čuvanja prerađevina šipka minimalni. Dokazano je da se vitamin C kuhanjem plodova gotovo ne gubi, a nakon godine dana čuvanja marmelade od šipka u proizvodu ostaje očuvano čak 25% njegove inicijalne količine.

Sjemenke šipka su bogate organskim kiselinama, vitaminima C i E, eteričnim i masnim uljima (do 8%). Ulje šipka sadrži velik udio nezasićenih masnih kiselina (oko 55 % linolne i do 27 % linolenske), te čak 22% oleinske kiseline, dok se udio zasićenih kiselina kreće se od 6-12 %. Ulje sjemenki se koristi u kozmetičkoj industriji u pripravcima za ublažavanje ožiljaka, bora, strija i za sunčanje, za liječenje opeklina te ostalih kožnih upala i oboljenja kao što su psorijaza, seboreični i atopijski dermatitis, itd.

image
Ilustracija/Shutterstock

Protiv gripe, kamenaca, za bolju jetru...

Prvenstveno zbog visokog sadržaja vitamina C, ali i brojnih drugih fitokemikalija u plodovima šipka, čaj od šipka povoljno djeluje kod prehlada i gripa te ostalih zaraznih bolesti.

Pripravci od ploda divljeg šipka, kao i njegovih sjemenki, djeluju blago diuretički, tj. potiču izlučivanje tekućine iz tijela pa se koriste kod upalnih procesa bubrega. Također, dugotrajna konzumacija čaja od plodova šipka preporuča se bolesnicima koji imaju problema sa nakupljanjem pijeska i kamenaca u bubrezima i mokraćnom mjehuru.

Zbog visokog sadržaja pektina i voćnih kiselina biljka ima i laksativno djelovanje, a također ublažava simptome proljeva i umiruje želudac pa se konzumira kod tegoba sa gastritisom. Pripravci od divljeg šipka se koriste protiv reume, za liječenje bolesti jetre, jačanje kostiju, protiv kašlja, za poboljšanje cirkulacije, za liječenje nametnika u crijevima, kod malaksalosti i umora, itd.

Cvjetovi šipka koriste se u liječenju krvarenja iz želuca, crijeva i kod ublažavanja želučanih grčeva, a namočeni u octu kod zubobolje i za ispiranje usne šupljine.

Nisu zabilježena nikakva neželjena djelovanja kod konzumacije čaja od ploda divljeg šipka pa se smatra da je prikladan i za produljenu upotrebu.

Sva njena imena

Sinonimi: divlja ruža, pasja ruža, šipak, šipkovina, ščipak, šibek, šip, šipkova ruža, šepurina, šipkovina, šipurika, šipurina, pasja drača, svrbiguzica, pasja roža i drugi.

Osobna karta

Biljka divlji šipak (lat. Rosa canina) je listopadna biljka iz velike porodice ruža (Rosaceae) koja broji čak 3000 vrsta. Divlji šipak je grm koji može dosegnuti visinu i do 3 metra. Stabljika mu je vrlo razgranata, sa tankim savijenim granama prekrivenim trnjem.

Cvijet je relativno velik, nježan, ružičasto-bijele boje, sa pet latica i mnoštvo prašnika. Cvjetovi obično stoje na krajevima grana pojedinačno ili u manjim grupama, a pojavljuju se od svibnja do srpnja kada biljka cvjeta.

Plodovi su jajasti, glatki, sjajne površine, narančaste do crvene boje, slatko-kiselog, ali izrazito opornog okusa. Oni sami se nazivaju "šipkom". Obično su dugi 1,5- 2 cm, a na njihovom dnu se vide ostaci tučka. U sredini ploda koji dozrijeva u rujnu nalaze se sjemenke (točnije plodići) koji su obrasli bijelim dlačicama. Plod, odnosno šipak, dozrijeva u rujnu.

PRIPRAVCI

Čaj od plodova i sjemenki

Čaj od plodova šipka priprema se prelijevanjem dviju žličica osušenih plodova sa 200 ml proključale vode. Pripremljena suspenzija treba odstajati 10-15 minuta prije upotrebe, a preporuča se piti jednu šalicu čaja dnevno.

Čaj od mljevenih sjemenki ploda divljeg šipka je izrazio aromatičan pošto sjemenke sadrže vanilin, a priprema se tako da se u žlicu sjemenki doda 200 ml hladne vode te se smjesa zagrijava do ključanja. Nakon što voda uzavre, posuda se poklopi te se pripravak lagano kuha još jedan sat.

Britanski ratni sirup

Samelje se 1 kg šipka koji se potom uspe u posudu sa 1,9 L ključale vode. Nakon što smjesa ponovno proključa, skloni se sa kuhala i ostavi 15 minuta da odstoji, nakon čega se procijedi. Kada se većina tekućine ocijedila, kruti ostatak se prebaci u posudu u koju se doda litra kipuće vode i ostavi stajati 10 minuta, nakon čega se i ova smjesa procijedi. Ocijeđena tekućina se kuha na laganoj vatri dok se ukupni volumen ne reducira na otprilike 1 L kada joj se doda 640 g šećera. Sve se kuha još 5 minuta uz miješanje, a vrući sirup se ulije u sterilizirane bočice koje se potom čuvaju na tamnom i hladnom mjestu.

Važno je napomenuti da se kod cijeđenja smjese ne koristi cjedilo zbog potencijalnog prolaska brojnih dlačica, već je poželjno procijediti smjesu kroz lanenu krpu ili sirnu maramu. Kako bi zasigurno uklonili sve dlačice, prva polovina iskapane tekućine se obično vrati u krpu da se ponovno procijedi.

Šipkovo vino

Oko 3 kg opranih i očišćenih te prerezanih plodova šipka se stavi u posudu u koju se doda otopina pripravljena otapanjem 2 kg šećera u 4 L prokuhane vode. Posuda se zatvori čepom za vrenje ili lanenom krpom, te se stavi na toplo mjesto kako bi počelo vrenje. Nakon što je fermentacija završila, vino se procijedi, prelije u boce i skladišti do uporabe na tamnom mjestu.

Marmelada od divljeg šipka

Zreli plodovi se očiste i operu te se kuhaju sve dok u potpunosti ne omekšaju, nekih 35-50 minuta, nakon čega se procijede. Ocijeđeni plodovi se propasiraju, doda im se jednaka masa šećera i smjesa se ponovno lagano kuha nekih 20 minuta. U pripravljenu smjesu se doda gotovo jednak volumen vode i nastavi kuhati sve dok se ne zgusne (oko 1 sat). Pripravljena marmelada se topla ulijeva u sterilizirane staklenke koje se skladište na suhom i hladnom mjestu.

Marmelada se može raditi i od svježih plodova šipka tako da se zreli (čak prezreli) i već omekšali plodovi očiste od sjemenki i dlačica, mesnati dio ploda se samelje i propasira te pomiješa sa jednakom količinom šećera. Staklenke u koje se marmelada puni se steriliziraju u vrućoj vodi napunjene pripremljenim sadržajem.

Rakija od plodova divljeg šipka

Za pripravu je potrebno u 1 litru žitne rakije ili lozovače (40%-tne) potopiti oko 0,5 kg zrelih plodova divljeg šipka koji ne smiju biti premekani. Plodove prethodno treba očistiti od peteljki i ostalih nejestivih dijelova i oprati u hladnoj vodi. U pojedinim recepturama preporuča se da se plodovi prerežu i odstrane sjemenke, međutim to nije nužno. Plodovi se maceriraju u rakiji tijekom 6-8 tjedana na svijetlom i toplom mjestu uz povremeno miješanje sadržaja posude, nakon čega se tekućina odlije i filtrira. Dobivena rakija je narančaste boje i slatkastog okusa, a iako se može konzumirati odmah, preporuča se da neko vrijeme odstoji prije upotrebe.

Plodovi koji su zaostali u posudi mogu se koristiti još jednom za pripremu nove doze rakije, samo im se u tom slučaju dodaje dvostruko manja količina rakije (0,5 L), a ostatak postupka je isti.

Liker od plodova divljeg šipka

Sa svježih i zrelih plodova šipka se odstrani dio sa peteljkom i vrh, očišćeni plodovi se stave u posudu te im se doda 100 g smeđeg šećera. Sadržaj se promiješa i pokrije, te ostavi jedan dan da odstoji na hladnom mjestu. Nakon toga se u posudu dodaju 4 klinčića, polovica usitnjenog prutića cimeta, nariba se kora jedne naranče i jednog limuna te se sve prelije sa 1,5 L rakije. Dobro zatvorena boca se stavi na svijetlo (ne osunčano) mjesto 2 mjeseca, nakon čega se sadržaj u boci zgnječi i tekućina se filtrira. Pripravljen liker se prelije u čiste staklene boce i ostavi još 4 tjedna kako bi se u potpunosti razvila aroma i okus na tamnom i hladnom mjestu.

08. listopad 2022 12:14