Iako je i cijeli prethodni broj Masline bio posvećen suši i potrebi navodnjavanja maslina, iako smo ispisali i kako je kod nas, i kako su to riješili drugi po Mediteranu, i „nacrtali“ na stranicama Masline kako ne moramo izmišljat toplu vodu, jer riješile su to već druge mediteranske zemlje i ajmo samo kopirat, i u ovom broju govorimo uglavnom o tome. Gdje nas svrbi tu se češemo.
Još jednom ponovimo: Hrvatska je jedna od vodom najbogatijih europskih država i – jedna od najmanje navodnjavanih. Malo tko po Europi navodnjava tek 2 posto svojih poljoprivrednih površina, po navodnjavanju smo među zadnjima. Više navodnjavaju i bolje poje svoja polja svi koji imaju manje vode od Hrvatske!
Ljeto je bilo nikad vruće, nikad sušnije, mjesecima u Dalmaciji, najsušoj hrvatskoj regiji, nije pala kap kiše. Maslinari su spašavali masline kako su znali, a onda je stigla najava iz Ministarstva poljoprivrede da će u 9. mjesecu raspisati natječaj za ulaganja u navodnjavanje, da će prioritete imati povrćarstvo i voćarstvo, čak i krumpiri, svi - osim masline i loze koji će dobiti manje bodova.
Zabezeknuli se maslinari, zasuli nas pitanjima pa je uredništvo Masline poslalo upit Ministarstvu poljoprivrede zašto je maslina stavljena na rep potreba za vodom i ulaganja u navodnjavanje. Odgovor koji smo dobili pročitajte u cijelosti u Maslini.
Ukratko: paprikama, pomama, pa i krumpiru, treba više vode i ako je ne dobiju urod će biti ili prepolovljen ili nula. A maslina sušu, vele iz Ministarstva, prirodno može podnijeti i dat će tek nešto manji urod. Ispada da dok god u zemlji Hrvatskoj bude itko proizvodio paprike i krumpire za maslinu neće biti šanse, država se neće potruditi da joj osigura vodu.
Povrće nam treba i ljudima koji ga uzgajaju treba pomoći, ali i druge zemlje proizvode paprike i pome, i više od nas, ali zbog toga nisu ni pomislili da odustanu od navodnjavanja maslina. Kako je krenulo do 30 posto navodnjavanih površina, koliko je po drugim zemljama, stići će Lijepa naša za jedno 100 godina.
U međuvremenu izgleda nema druge nego da se maslinari okupe lokalno i vide što sami mogu na svom otoku ili kraju napraviti. Obnoviti stare gustirne i lokve, pokušati s bušotinama, tražit viškove vode, …O tome govore stranice u ovom broju Masline.
Iako je hrvatsko maslinovo ulje danas već svjetski brend, zlata vrijedno i ima ga premalo, država neće vodom pomoći da ga bude više, proizvede više, zaradi više.
Samo takva država koja ne zna, ne umije i ne razumije može, iako vode ima u izobilju, navodnjavati samo 2 posto poljoprivrede i biti među zadnjima po navodnjavanju u Europi. I onda sitnim vezom, malim koracima u susret silnim klimatskim promjenama…