Koromač je samonikla medonosna i izrazito aromatična biljka toplih staništa. Iako je pradomovina koromača Sredozemlje, danas se uzgaja diljem svijeta, a uglavnom u toplijim krajevima Europe i Azije te u Africi i Južnoj Americi. U Hrvatskoj je poznati stanovnik svih otoka, nalazimo ga duž cijeloga priobalnog područja Hrvatske, a mjestimično i dublje u unutrašnjosti, odnosno u zadarskom, šibenskom i splitskom zaleđu.
Uporaba koromača u prehrani ili narodnoj medicini seže daleko u prošlost kada su ovu biljku gotovo sve stare civilizacije koristile u liječenju različitih tegoba: od želučanih i plućnih oboljenja, problema s očima i vidom, pa sve do liječenja od ugriza otrovnih zmija i škorpiona. Kao lijek, spominje se još u staroj kineskoj medicini nekoliko tisuća godina prije nove ere te u Egipatskim zapisima na papirusu.
Postoje tri podvrste koromača: vulgare ili divlji koromač, dulce ili koromač koji se uzgaja kao začinska i ljekovita biljka te azoricum koji se koristi kao povrće.
Upotreba koromača
Koromač je biljka vrlo široke upotrebe, a koristi se u prehrambenoj, farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji. Poznata su brojna pozitivna djelovanja biljke kao što su karminativno, spazmolitičko, djeluje kao aperitiv, tonik i afrodizijak, ima laktacijsko, ekspektorativno, antiseptičko, diuretičko i antireumatsko djelovanje.
Najviše se koristi u začinske svrhe zbog ugodnog slatkastog okusa. Može se koristiti sam ili češće u mješavini začina. Sjemenke koromača izgledom i aromom podsjećaju na anis, pa se stoga koriste kao začin u različitim slatkim i slanim jelima, a često se koristi za aromatiziranje likera, biljnih rakija i aperitiva.
Osim kao začin, koristi se za pripremu čajeva čija je konzumacija poznata još od antike. Tada se čaj koristio zbog ljekovitog djelovanja kod želučanih i bubrežnih tegoba te kod očnih bolesti i lošeg vida. I danas se koristi u ljekovitim pripravcima za liječenje očnih bolesti, a učinkovit je i kod ublažavanja kašlja i grčeva te za poboljšavanje apetita.
![](https://static.slobodnadalmacija.hr/Portals/6/Images/2017/10/23/Teme/9219334.jpg)
Sadrži estrogen
Osnova pozitivnog djelovanja koromača je njegovo eterično ulje koje sadrži estrogen koji inhibira grčenje mišića i omogućuje lakšu probavu, pa čak i ublažava štucanje. K tome, čaj od koromača potiče apetit.
U narodnoj medicini koristi se i za pospješivanje dojenja, kao čaj od kima, dok moderna medicina sve češće govori o lošem utjecaju ove biljke na trudnice jer sastojci koromača stimuliraju aktivnost maternice i mogu ubrzati i pojačati trudove. Stoga s konzumacijom koromača u trudnoći ipak treba biti oprezan. Ipak, oblozi od koromača često se preporučuju za liječenju bolnih bradavica i infekcija kod dojilja.
Čaj od koromača je diuretik pa se smatra čistačem ljudskog tijela jer pomaže pri eliminaciji toksina iz tijela. Zajedno s peršinom, celerom i šparogom čini grupu od četiri velika korijena učinkovita za čišćenje tijela. Čaj ima pozitivan utjecaj i na povećanje protoka urina čime štiti jetru od oštećenja alkoholom, čisti krv, poboljšava funkcije bubrega, sprječava pojavu kamenca te pomaže u liječenju žutice.
Čaj od koromača pospješuje izlučivanje vode iz tijela što utječe na ubrzavanje metabolizma pa se često koristi u terapijama mršavljenja i uklanjanja celulita. Smatra se da redovita konzumacija čaja može poboljšati zdravlje zglobova te umanjiti rizik od artritisa i gihta. Osim toga, dokazano je da čaj snižava razinu lošeg kolesterola u tijelu i regulira krvni tlak, što utječe na smanjenje rizika od oboljenja od kardiovaskularnih bolesti.
U zapadnoj pučkoj medicini koromač se još koristi za liječenje akni, amenoreje, ekcema, epilepsije, groznice, konjunktivitisa, migrene, plućnih bolesti, srčanih i vaskularnih bolesti, upalnih procesa, itd.
Dobar izvor minerala
Koromač je dobar izvor minerala jer obiluje kalijem, manganom, fosforom, kalcijem, magnezijem, željezom, sumporom, cinkom i bakrom. Osim toga sadrži i brojne druge fitokemikalije od kojih su najznačajniji fenolni spojevi koje odlikuju antioksidacijska, antimikrobna i protuupalna svojstva.
Od fenola najzastupljeniji u koromaču su kvercetin, kempferol i rutin. Koromač obiluje i biljnim vlaknima koji na sebe apsorbiraju masnoće i štetne tvari u crijevima, a bogat je i vitaminom C i karotenom. Ulje koromača također sadrži i 14 aminokiselina u idealnom omjeru.
![](https://static.slobodnadalmacija.hr/Portals/6/Images/2017/10/23/Teme/1376390.jpg)
Od koromača koji se koristi za prehranu, obično se uzgaja posebna vrsta koja ima odebljale lisne baze, a konzumira se svjež, u salatama ili dinstan kao drugo povrće. Osim korijena, u salatama se koriste i listovi.
Koromač se danas koristi i kao začin u pripremi kolača, kruha i ostalih pekarskih proizvoda, a stavlja se i u juhe, umake, variva i konzervirano povrće. Koromaču je srodna vrsta kopar kojeg češće nalazimo u vrtovima, a koji se također koristi u salatama, jelima od ribe i ukiseljenim krastavcima.
Koromač se zbog navedenih dobrobiti koristi i kod ishrane životinja, u obliku čaja ili umiješan u hranu. Pomaže u liječenju nadutosti i tegoba u dišnom traktu te pojačava apetit, a čaj od koromača kojim se napajaju pčele povećava njihovu otpornost na bolesti.
Kozmetika
U kozmetičkoj industriji koromač i njegovi pripravci (ekstrakti i ulje) sastavni su dio brojnih krema i losiona, a nalazimo ih u gelovima i pripravcima za umivanje lica te onima za čišćenje usne šupljine koji služe za sprječavanje razvoja upala i uklanjanje lošeg zadaha. Osim toga koromač je čest sastojak sapuna i pasti za zube.
Eterično ulje
Eterično ulje koromača dobiva se vodenom destilacijom svježih sjemenki (a može i ostalih dijelova biljke, ali je prinos u tom slučaju znatno niži), i upotrebljava se kao karminativ i aroma u laksativima, kao mirisna komponenta u brojnim kozmetičkim proizvodima, u svrhu aromatiziranja hrane te u aromaterapiji. Okus ulja je slatkast s osjetom ljutine, a miris mu je karakterističan i ugodan.
Glavni sastojak eteričnog ulja koromača je anetol (50-60%), dok se od ostalih sastojaka ističu fenhon, α-pinen, kamfen, anisaldehid, D-α-felandren, dipenten, metil kavikol and p-hidroksifenil aceton. Za pripravu eteričnog ulja beru se ne posve zrele štitice koje se osuše te se odvoje plodovi sa stapki.
![](https://static.slobodnadalmacija.hr/Portals/6/Images/2017/10/23/Teme/1376390.jpg)
Eterično ulje koromača ima dokazano karminativno djelovanje, slično hormonalnom (estrogen), spazmolitično, tonizira probavni sustav pa se učestalo koristi kod nadutosti i ostalih tegoba probavnog sustava, te u liječenju bronhitisa i astme. Ulje djeluje antibakterijski i potiče izlučivanje žlijezda dišnih organa. Ne smiju ga koristiti trudnice, dojilje, djeca i osobe oboljele od estrogen ovisnih karcinoma.
Sva njegova imena
Latinski naziv: Foeniculum vulgare
Ostali nazivi: komorač, komarač, slatki kopar, primorski kopar, anason, morač, morača, janež, morski janež, slatki aniš, slatki januš...
Osobna karta
Koromač je dvogodišnja biljka (može biti i višegodišnja ili trajnica) iz porodice štitarki, samonikla na toplim podnebljima. Korijen biljke je velik, vretenast i mesnat, raste duboko u tlu i obično je bijele boje.
U vegetativnoj fazi stabljika koromača je skraćena i obavijena rukavcima. Inače, stabljika je glatka, zeljasta, šuplja, mesnata, uspravna, a obično je i vrlo razgranata pa s izbojcima biljka može doseći visinu i do 2 metra.
U početku vegetacije na biljci se razvija bujna lisna masa koja odumire s izbijanjem cvjetnih stabljika. Listovi koromača su naizmjenični, perasti, glatki i mekani, a sastavljeni su od sitnih, tankih, nitastih isperaka (resica). Listovi se razvijaju iz dobro razvijenih rukavaca. Čaška ima pet zubaca, a vjenčić je građen od pet okruglastih žutih latica. Cvjetovi se razvijaju iz cvata koji je štitast i promjera 10-15 cm. Dvospolni su, vrlo sitni i žuto-zelene boje.
U prvoj godini cvjetanje započinje u srpnju, a završava krajem kolovoza, dok starije biljke cvjetaju već u rano proljeće. Plod koromača je kalavac, obično dug 6-10 mm, a širok 2-3 mm, pomalo spljošten, a dozrijeva krajem kolovoza. Unutar ploda se nalaze dvije zelenosmeđe ili sivosmeđe sjemenke. Dozrelo sjeme na sebi ima vidljiva uzdužna rebra.
Koromač se razmnožava sjemenom koje može klijati 2-3 godine, a klijanje traje obično 14 do 20 dana. Nakon klijanja može proći čak i dva mjeseca do vlatanja, odnosno izduživanja stabljike (članaka). Koromač je biljka kojoj odgovara umjerena klima koju odlikuju topla ljeta i blage zime. Tijekom zimskih mjeseci nadzemni dio biljke propada.
Najveća klijavost sjemena je pri 15-16°C, a visoke temperature (20-22°C) su izrazio bitne u periodu cvatnje biljke. Osim temperatura na klijanje i vlatanje važnu ulogu ima i vlažnost tla. Pogodno tlo za uzgoj koromača je rastresito i humusno, dok divlji koromač nalazimo i na oskudnim i siromašnim tlima.
Koromač nalazimo na zapuštenim terenima, na livadama, poljima, u vinogradima, na kamenjarima, a i uzgaja se u vrtovima.