Jematva na otoku Hvaru traje već danima. Berba bijelih sorti, pošipa, parča, kuča i bogdanuše, pri kraju je, a sada na red dolaze crne sorte.
Naravno, najviše je plavca maloga, kojeg se u nizinskim predjelima već ponegdje bere, uglavnom za opolo, a na drugim pozicijama će pričekati još barem tjedan dana da dodatno pokupi slador. Zavirili smo u jelšansku Polondu, koja doslovno vrvi od berača, htjeli smo provjeriti kako su težaci zadovoljni, kako im gre.
– Na lokaciji Blato sam od pokojnog oca naslijedio 1700 trsova, nešto malo kuča i parča, a najviše bogdanuše. Tako se to u ono doba sadilo, a loze posljednje dvije godine nisam ničim tretirao, nije bilo potrebe, a i odlučio sam se za ekološku proizvodnju. Ubrat ćemo oko tonu, dakle, po prilici isto kao i lani, i sve ću dati prijateljima, koji će meni na račun toga povremeno slati koji bokun ribe. Dakle, vratili smo se trampi, jer bih za ovu kvalitetu grožđa tražio 10 kuna po kilogramu, a to bi mi malo tko dao, pa se jednostavno ne želim nervirati – veli Paulo Bunčuga Penica iz Jelse, kojemu su ovaj put u berbi pomagali sestra Andi Županović i Sunčica Huljić.
Zdravo grožđe
Ima i pravo jer je kugla sladoleda 15 kuna, a kilogram grožđa upola manje. No imala je Paulova obitelj ne baš tako davno čak 5000 trsova, zajedno s vinogradima na predjelima Drage, Pelinje, Potaršće i Zenčišće, s kojih su brali i do sedam tona grožđa. Ali, divlje svinje bi redovito uzimale danak i zato su izvadili vinovu lozu, a na toj zemlji zasadili 52 masline.
Međutim, sada su problem i masline jer su posljednje tri godine pogođene katastrofalnim sušama. Situacija je takva da ima ukupno 110 maslina i da lani uopće nije išao u berbu, a malo će vajde biti i ove godine, ali vratimo se mi grožđu. Zanimalo nas je što će o ovoj godini reći oni kojima je vinogradarstvo i vinarstvo zapravo profesija, odnosno biznis.
– Kvaliteta je dobra jer je grožđe zdravo. Budući da je bila vena račun toga,lika suša, bolesti nisu imale uvjete za razvoj. Suša je utjecala na prinose pa su oni u polju u pravilu veći, dok na škrtijim terenima s južne strane otoka prinos varira ovisno o poziciji vinograda pa se radi selekcija po kvaliteti. Neke su pozicije propatile od suše, tamo gdje je vinograd na tanjem tlu. U sredini udolina tlo je dublje i bogatije vodom pa je kvaliteta odlična. Sladori su umjereni, a na škoju raste potražnja za bijelim grožđem, što je, uz sve skuplji repromaterijal, dovelo do značajnijeg porasta cijena – kazala je Ivana Krstulović Carić, predsjednica udruge “Hvarski vinari”.
S njom se slaže i mr. Andro Tomić, vinar iz Jelse, koji je često isticao kako je otok Hvar nekoć imao čak 5700 hektara zemljišta pod vinovom lozom, a danas jedva 400. On je osobnim primjerom pokazao da se može i sada, ako se zna i hoće, a dao je osobni doprinos i uvrštavanju agroturističkog usmjerenja u obrazovni program Srednje škole Hvar.
Nerado govori o cijenama grožđa jer je svaki lokalitet zaseban, ali okvirno smo provjerili i slobodno možemo reći da se pošip ove godine najčešće prodavao po devet ili 10 kuna po kilogramu, parč i bogdanuša po osam kuna, kuč po šest kuna, dok se za kilogram plavca malog traži od 10 do 16 kuna. Naravno, najskuplji je onaj iz vinogorja na južnoj strani škoja.
Vinova loza nije se isplatila ni Tonču Beliću iz Jelse, i on ih je svojedobno izvadio, a zasadio masline. Ipak, vina se nije odrekao pa posljednjih godina kupuje grožđe.
Slaže se s time da se ove godine plaća bijelo srednje kvalitete, kao lani plavac mali sa središnjeg dijela ili sjeverne strane otoka. No kvaliteta je dobra pa će biti i gušta, a zanimljivo je da su njemu u preradi pomagali i turisti. Bilo je tu Amerikanaca, Australaca, Nijemaca i Nizozemaca, koji su u Hrvatsku došli ponajviše radi penjanja, ali su svi uživali i u iskustvu proizvodnje vina, pa su stoga odlučni i dogodine posjetiti Lijepu našu.
