Vremenske nepogode koje su nas zadesile ove zime, traga su ostavile i na poljima Andrije Vugdelije, poljoprivrednika iz općine Otok pokraj Sinja.
Njegova kapula je već trebala niknuti, krumpir se neće moći saditi još neko vrijeme, a slična je situacija s ostalim kulturama kojih ne nedostaje kod tog radišnog zaljubljenika u zemlju.
No, sve je to mačji kašalj prema onom što je taj OPG-ovac doživio prošlo ljeto. Izgubio je 50 tisuća kuna koliko je uložio očekujući prinos od 30 tona s inače plodne zemlje nadomak rijeke Cetine, i to zato što nije imao vodu. Prošloga srpnja pisali smo o tom apsurdu - Andrija nema vodu na dva od pet hektara uz samu rijeku.
Andriju Vugdeliju dokrajčila je suša, ali on ne odustaje: Živim pored Cetine, a nemam vode. Već osamnaest godina obećavaju mi da će problem biti riješen...
- Lani su očistili glavni kanal i ja sam izgubio vodu u svome. Ne diraju okolne dijelove te kanalske mreže. Možeš iz njih zalijevati dva, tri sata i to je sve. Posadio sam 500 kilograma kapule i tonu krumpira, a od toga ću dobiti samo debeli minus, možda tri tone kupule i krumpira. Te kulture treba zalijevati nekoliko puta u sezoni, bez toga nemam prinosa - kazivao nam je tada Andrija, a ništa se u međuvremenu nije poduzelo da se pomogne njemu, ali i ostalima koji na tom području imaju zemlju i žele tako zarađivati za život.
Punih 18 godina svoje proizvode prodaje na glavnoj splitskoj tržnici, kaže nam, sluša obećanja iz Hrvatskih voda da će se čistiti sporedni kanali i napraviti nešto kako bi se omogućilo navodnjavanje.
Svakodnevno gleda u Brkljaču, glavni dovodni kanal s Cetine, te onaj sporedni na Orlovcima gdje su mu polja, čudeći se zašto se ne mogu spojiti iako su udaljeni samo sedamdesetak metara. Pred njim je, boji se, još jedna katastrofalna godina.
- Stanje je isto kakvo je i bilo, sve stoji samo na obećanjima. Govore mi da će u kolovozu očistiti dio sporednih kanala, ali ja time ne dobivam ništa, jer je dotad sve propalo. Vidjeli ste kako je lani bila isušena zemlja.
Kanal je zapostavljen otkad je napravljen, a da ga spoje riješili bi 20 hektara okolne zemlje. Mogao bi raditi tko god hoće i što hoće. Ne samo ja, već i drugi - kaže nam Vugdelija te dodaje kako je nedavno bager čistio glavni kanal pa mu nije jasno zašto se nisu mogli srediti i oni sporedni.
Nije jedini s ovim problemom, ali najviše inzistira na rješenju jer time hrani dvoje djece.
- Jedan sam od rijetkih koji živi isključivo od toga, ova zemlja je bogomdana i prvoklasna, u njoj raste sve što posadiš. Naša voda čini čuda gdje je god ima za zalijevanje. Pa vidjeli ste prošlog ljeta kako izgledaju dva hektara koja mogu obrađivati, ali ja tu zemlju sad moram odmoriti. Žalosno je da ne mogu raditi i na ostatku.
Prisiljen sam saditi na više mjesta, a sve je to dodatno vrijeme, troškovi, dvostruke pumpe i sistemi za zalijevanje. Na svojoj zemlji bih riješio sve s jednom pumpom. Bio je plan da tu radim sve pod jednim sistemom kako bih mogao kontrolirati prinose i bolesti, sto puta je tako lakše nego trčati kao lud da sve obiđem. Koliko bih mogao posla obaviti da ne hodam toliko, a i gubici su veliki – dalje nastavlja svoju prilično tužnu ispovijest čovjek koji samo želi pošteno raditi na svome.
Odbija bilo kakvu pomisao da se ilegalno spaja na kanale.
- To je prava tragedija, ne bih toliko upirao da mi nije krivo. U Hrvatskim vodama pričaju da imaju projekt, ali mi svi možemo odmah prestati raditi jer nećemo dočekati da taj projekt prođe, o tome se priča pola stoljeća.
Za tih 70 metara koliko treba da se spojim i dobijem vodu, čekat ću sljedećih 20 godina. Čovjek se osjeća kao najveći prosjak, pokraj toliko svoje zemlje da ne možete sastaviti kraj s krajem. A najgore je što nije do mene, ja sam svoj dio odradio.
Toga hrvatskog branitelja boli što su mu djeca davno rekla kako im ne pada na pamet baviti se poljoprivredom jer gledaju njegove svakodnevne muke. Brojni članovi obitelji davno su napustili Lijepu našu, a govori nam kako je prije nekoliko dana ispratio prijatelja koji odlazi na rad u Njemačku.
- Ako se ovako nastavi, nitko neće ostati u Hrvatskoj. Nitko ne traži nešto besplatno, samo nam omogućite da možemo raditi. Bilo bi nam puno bolje svima da se stvari malo pokrenu, i nama koji proizvodimo i vama koji kupujete. Ljudi daju novac za robu koja dolazi tko zna odakle i pitanje je kako se uzgaja. Je li žalosno da ne znate što kupujete - zaključuje taj stanovnik Sinjskog polja koje bi zajedno s Cetinom moglo hraniti cijelu zemlju.
Hrvatske vode: Planiramo trajno rješenje
Iz Hrvatskih voda su nam na upit o ovom slučaju odgovorili kako je Splitsko-dalmatinska županija sufinancirala izradu idejnog projekta Sustava navodnjavanja
- Sinjsko polje I. faza područje Trnovače i Elaborata zaštite okoliša. Naglasili su kako je za nastavak izrade daljnje projektne dokumentacije potrebno osigurati iskaze interesa 70 posto krajnjih korisnika u odnosu na površinu sustava navodnjavanja Sinjsko polje I. faza, područje Trnovače.
- Hrvatske vode Planom upravljanja vodama za 2018. godinu planiraju izvesti radove održavanja i osposobljavanje detaljnih melioracijskih građevina za odvodnju i navodnjavanje. To se odnosi na radove košnje trave, krčenje šiblja i strojno izmuljenje kanala. Svrha navedenih radova je dovođenje hidromelioracijskih kanala (III. i IV. reda) u održivo stanje.
Takvo stanje je potrebno kako bi se zadovoljila osnovna zadaća postojeće kanalske mreže hidromelioracijskog sustava Sinjskog polja, što je odvodnja viška voda s poljoprivrednih površina zimi.
Dovođenje vode u kanalsku mrežu za potrebe navodnjavanja tijekom proljeća i ljeta, zasad egzistira kao privremeno rješenje do izgradnje kvalitetnog sustava navodnjavanja s kojim će se riješiti i predmetni problem iz navoda gospodina Andrije Vugdelije - poručili su.