Do sada sam nekoliko puta pisao o oblici i njezinu značenju za hrvatsko maslinarstvo. Nažalost, u zadnje vrijeme sve se više proizvođača žali na nju zbog izostanka uroda i sve je više onih koji misle da je njezino vrijeme prošlo.
To me je navelo da potaknem maslinare da ne zaključuju prebrzo i da dobro razmisle koliko bi bilo mudro dignuti ruke od najvažnije dalmatinske sorte. Raduje me činjenica da ima dosta onih koji dijele moje mišljenje, pa bih želio prenijeti određena iskustva o tome kako se agrotehničkim mjerama može utjecati na njezin najveći problem, a to je izostanak uroda. To je prošlih godina naročito došlo do izražaja, pa je zbog toga oblica na mnogim područjima zakazala.
Ne znam koliko je stvarno učešće oblice u našem sortimentu, ali uvjeren sam da je to znatno iznad 50 posto. To je važan podatak, koji bi trebali uzeti u obzir svi oni koji zagovaraju njezinu zamjenu drugim, rodnijim sortama. Zbog velike brojnosti i veličine stabala, trebali bi deseci godina dok bi se ta praznina u našim maslinicima popunila.
Ne moramo se previše zamarati pitanjem kojim bi se sortama to izvelo jer postoje isprobana rješenja. Također postoji i dobar način da se to izvede. Oblica je idealna za cijepljenje i kao podloga je jako zahvalna.
Pravo pitanje glasi: što bi to značilo za našu originalnost (možda je bolje kazati izvornost) u proizvodnji ulja ili maslina za jelo pa, ako hoćete, i za izgled krajobraza? Ja jednostavno ne mogu zamisliti našu obalu bez te sorte kao njezina zaštitnog znaka.
Zbog toga bi bilo bolje razmišljati o nekoj dugoročnoj strategiji po kojoj oblica ne bi trebala biti monosortna u novim nasadima, a ujedno pokušati naći načina da se njezin problem što je moguće više ublaži.
Priroda nas uči da maslina rodi onoliko koliko može, a ne onoliko koliko bismo mi željeli. Zapuštene masline u prirodi daju rod svake druge ili treće godine, kad prikupe dovoljno snage.
Morali bismo se zapitati imaju li stara stabla oblice, koja stotinama godina stoje na istome mjestu, u tlu sve što im je potrebno da bi redovito rađala. Pogotovo ako zadnjih trideset godina nisu dobila stajsko gnojivo, a umjesto zelene gnojidbe i okopavanja dobivaju herbicid. Činjenica je da mlada stabla rode redovitije, što treba uzeti u obzir pri usporedbi prinosa.
Obrađujem oko 150 stabala oblice, koje su u mješovitom nasadu sa šoltankom. Veći dio njih redovito donosi rod. Za ostale, koje ponekad rode, a ponekad ne, mogu s priličnom sigurnošću utvrditi razloge za to.
Za početak je važno razlikovati kronični nedostatak uroda, kad masline rode samo ponekad, od onoga kad imamo dobar prinos svake druge godine, što možemo nazvati "alternativnom rodnošću".
Važan uzročnik kroničnog nedostatka uroda je paunovo oko. Ono je u nekim nasadima, koja su na pozicijama gdje se zadržava previše vlage, problem koji je nemoguće potpuno otkloniti. Zbog toga je urod bolji kad je zaraza manja i obratno. Poznajem i neke pozicije na kojima je borba protiv te bolesti potpuno neuspješna. U tim je slučajevima izmjena sortimenta, nažalost, jedino rješenje.
Ostali najčešći razlozi su velika gustoća nasada, siromašno i previše propusno tlo, velika blizina šume, naročito alepskog bora, i naravno, nedostatak važnih hranjiva u tlu.
Povremeni izostanak uroda kod oblice očituje se na dva načina. Najčešće nakon rodne godine stablo razvije manje cvjetnih pupova, što logično rezultira s manje plodova. Urod zna izostati i u godinama kad se zametne dosta cvjetova. Tada su obično razlozi vremenske prilike za vrijeme cvjetanja, zalihe vode u tlu, defolijacija uzrokovana paunovim okom ili napad štetnika.
Ljudi su se bavili navedenim problemom otkad je maslinarstvo krenulo smjerom intenzivnije proizvodnje, pa ću vas ovom prigodom podsjetiti kakva je rješenja za to nudio pokojni Dobroslav Elezović.
Njegova se teorija bazirala na mudrom pristupu rezidbi i specifičnom uzgojnom obliku.
Nakon obilnog uroda primjenjivao je slabiju rezidbu. "Gušće stablo", govorio je, "znači više cvjetnih pupova, pa je mogućnost uroda veća." Nakon slabijeg uroda preporučivao je jaču rezidbu jer se očekuje puno plodova, a na taj način maslina neće preroditi.
On je također razvio specifičan uzgojni oblik, koji se bazirao na puštanju većeg broja vertikalnih mladica na horizontalnim osnovnim granama. Prvih dana proljeća prstenovao bi dio tih grana, starih dvije ili tri godine. Prstenovana grana neće odbaciti urod ako procvjeta, pa taj način ima dosta utjecaja na konačni rezultat.
Takav je pristup davao dobre rezultate. Jedno vrijeme kopirao sam njegov uzgojni oblik, međutim, rezidba na taj način oduzimala mi je previše vremena. Zbog toga sam se odlučio na nešto drukčiju taktiku.
Nastojim u rezidbi ukloniti svaku granu koja je dobro rodila. Da bi to bio klasični rez unatrag, treba imati u rezervi dosta okomitih mladica na dijelu grana prema sredini stabla. Radi se o dijelu krošnje koji nije rodio prošle godine i te su grane pune snage da donesu plodove.
Maslinari često griješe jer uklanjaju sve okomice, tzv. vodopije. Zbog toga skraćivanje ne dolazi u obzir, jer u tom slučaju jednostavno nemaju što ostaviti. To je čest razlog lošijeg uroda nakon dobre godine, a prinos je bolji tek u trećoj godini, kad se stare grane oporave od roda.
Prilikom rezidbe itekako treba misliti o pretjeranoj sklonosti oblice da sama sebe obnavlja. Zbog toga, ona na prejaku rezidbu reagira velikim porastom i logično lošijim prinosom, pa su u prosjeku rezultati bolji ako njezine grane ostanu malo gušće.
Često se dogodi da stablo oblice, koje može optimalno donijeti 50 kilograma, donese 80-100 kilograma. U sljedećoj "nerodnoj" godini, zahvaljujući činjenici da plodovi budu krupniji jer ih je malo, ipak donese 20-ak kilograma. Kad uzmemo prosjek, trebamo se zapitati jesmo li stvarno ostali zakinuti za dio uroda.