StoryEditor

PISMO SA ŠKOJAVicko Kaštelanac: Oblica se najbolje snalazi u ovim ekstremnim uvjetima. Maslinarstvo nam je na prekretnici

Piše Vicko Kaštelanac, maslinar i vinar
4. kolovoza 2022. - 07:42

I ovu maslinarsku sezonu je obilježila suša što će sigurno utjecati na konačan rezultat. To je, nažalost, postala redovita pojava, pa je svakome donekle upućenom postalo jasno da budućnost maslinarstva ovisi o tome kako ćemo se s njom nositi. Očito je da opet najgore prolaze srednjodalmatinski otoci, jer na njima je u prethodnom razdoblju bilo najmanje oborina.

Na Šolti je stanje vrlo slično onom iz prethodne godine. Lanjske sam godine prvi put u životu vidio stabla na kojima se resa osušila prije cvjetanja. Radilo se uglavnom o mladim maslinama čiji korijen nije dovoljno razvijen.

Ista stvar se ponovila i ove godine. Stara stabla su puno bolje prošla, jer su tijekom vremena razvila jako korijenje, koje u dubljim slojevima tla ipak nalazi nešto vlage.

Pošto je u prošlosti u sortimentu prevladavala oblica ispada da ćemo zahvaljujući upravo starim oblicama na otoku ipak imati nekakav urod. Većina tih starih stabala je zaista dobro ponijela.

Zbog izostanka kiša u proljeće imamo zanemarivu zarazu paunovim okom, a ako se suša i vrućine nastave, što je gotovo sigurno, to će smanjiti mogućnost napada maslinove mušice.

To što sam naveo definitivno ide u prilog oblici, jer se radi o njenim najvećim problemima. Prema tome ispada da se ona najbolje snalazi u ovim ekstremnim uvjetima.

U lipnju nam je palo nešto kiše. Količina je na većem djelu otoka bila nedovoljna da ublaži sušu. Ipak na istočnom djelu se skupilo između 15 i 30 litara po metru četvornom, što će itekako pomoći prilikom formiranja koštice. Zapadni dio otoka već nekoliko godina zaobilaze te važne kiše, što dodatno zabrinjava tamošnje maslinare.

Ovakve zimsko-proljetne suše su se ranije javljale jednom u deset godina, a sad skoro da postaju pravilo. U prethodnih sedam godina (2016. – 2022.) samo je 2019. bilo dovoljno oborina tijekom zime i proljeća.

Promatrajući probleme koji su sve češći i sve jače izraženi, dolazim do zaključka da nam je maslinarstvo na prekretnici. Potpuno je sigurno da će ubuduće biti sve teže održati kontinuitet uroda bez radikalnih promjena.

Postavlja se pitanje što promijeniti. Mnogi zagovaraju izmjenu sortimenta. Meni je draža izmjena pristupa. Treba shvatiti da nema više jednostavne proizvodnje uz minimalna ulaganja.

Prije četrdesetak godina sam zasadio svoje prve masline kao nadosadnju u postojećem masliniku. Sadnicu na ožiljenom komadu panja od oblice stavljao sam u ručno iskopane rupe, okopavao nekoliko puta godišnje i to je to. Tako su radili i drugi, svi redom bez zalijevanja, i danas su to velika stabla.

Ona podnose sušu kao i masline stare nekoliko stotina godina. Nažalost, zadnjih dvadesetak godina nijedna nova sadnica ne može preživjeti prvo ljeto a da nekoliko puta ne dobije vodu.

To znači da ako podižemo novi nasad ili vršimo nadosadnju starog treba osigurati koliko-toliko vode da možemo u početku podići mlada stabla, a kasnije spašavati urod. Svejedno hoće li to biti akumulacija, priključak na vodovod ili za one sretnije, bušotina ili nekakav izvor.

I ove godine su domaća ulja osvojila mnogobrojna priznanja diljem svijeta. Nepobitna je činjenica da naše autohtone sorte daju "super ulja". Problem je, nažalost, u količinama. Ako maslinama osiguramo dovoljno vode brzo će se vidjeti napredak. Mislim da nam ne treba više od toga.

Kako će 'supersorte' bez vode?

U zadnje vrijeme se mnogo priča o "supersortama" i intenzivnim nasadima kao mogućem rješenju problema neredovitih prinosa. Kao zagovornik tradicionalnog pristupa, a također i s puno iskustva u maslinarstvu, ja sam ipak skloniji našem sortimentu. Ne treba ni promišljati o super intenzivnim nasadima a da se ne osiguraju velike količine vode za zalijevanje. Nekoliko puta manje količine po hektaru bile bi dovoljne da naše domaće i ovim prilikama prilagođene sorte, redovito daju dobre prinose.

06. kolovoz 2022 07:53