PISMO SA ŠOLTEPovijest (ni)je učiteljica života: gdje su mladi maslinari?

Puno mi se puta nametnulo pitanje: kakva je budućnost domaćeg maslinarstva? Bez obzira što se kaže da je povijest učiteljica života, nisam siguran da je ovaj put tako. Prošlost bilježi razdoblje kad je maslinarstvo bilo glavna kultura na ovim prostorima, jednako kao što je i danas. Tako je to bilo kroz čitavo 18. i prvu polovicu 19. stoljeća.

Velika kriza maslinarstva nastupila je u drugoj polovici 19. stoljeća, jer se desilo nešto nezamislivo za današnje poimanje korištenja maslinovog ulja. Naime uvođenjem petroleja za rasvjetu, na tržištu se javlja višak maslinova ulja i cijene su mu se svele na bagatelu. U to doba više ulja se trošilo za rasvjetu nego za hranu.

Nemogućnost trženja maslinovog ulja dogodila se baš u vrijeme rastućeg interesa Europe za dalmatinskim crnim vinima. To je izazvalo porast zanimanja težaka za vinogradarstvo te maslinarstvo pada u drugi plan.

Interes za maslinarstvo nije porastao ni nakon filoksere, koja je potpuno uništila vinovu lozu. Zbog velikog iseljavanja, demografski osiromašena Dalmacija nastoji ponovo podignuti svoje vinograde, dok proizvodnja ulja i dalje ostaje u drugom planu. Takvo stanje traje sve do šezdesetih godina 20. stoljeća.

U to vrijeme dalmatinski težaci se zapošljavaju u tada rastućoj privredi. Zbog nedostatka vremena, manje zahtjevna maslina postaje logičan izbor u odnosu na vinovu lozu i ponovno postaje kultura broj jedan.

Pravi procvat maslinarstva dogodio se ipak 90-tih godina prošlog stoljeća, nakon uspostave samostalne Hrvatske i primjene jedne dobre strategije razvoja. Maslinovo ulje postaje sve kvalitetnije i popularnije tako da se mjenjaju prehrambene navike stanovništva. Proizvodnja raste, ali i potražnja. Porast proizvodnje pratilo je i značajno povećanje prerađivačkih kapaciteta.

Zahvaljujući obilatim poticajima, koji su uvedeni, sade se ili obnavljaju mnogi maslinici. Veliki broj mlađih umirovljenika ili nezaposlenih radnika, koji je nastao zbog izostanka turizma i propadanja mnogih poduzeća, kreirao je jedan snažni maslinarski uzlet.

Za današnje stanje možemo kazati da je prilično dobro. Uspjeli smo udvostručiti broj stabala u odnosu na razdoblje prije tridesetak godina. Bez obzira na usitnjenost parcela i na nedostatak navodnjavanja, što nas čini zaostalima u odnosu na druge zemlje, bavljenje maslinarstvom ipak donosi zaradu. Cijena maslinovog ulja je veća nego ikad, ako je uspoređujemo sa drugim namirnicama.

Nisam siguran koliko će ovo dobro stanje potrajati. Iako se još uvijek sade novi maslinici, sve češće se mogu vidjeti i oni koji nisu dobro obrađeni ili su zapušteni.

Bez obzira na sve veću potražnju za uljem čini mi se da je na pomolu nova veća kriza, koja će nastati zbog sasvim drugačijih razloga nego je nastala prethodna. Buduću krizu mogla bi izazvati sve lošija dobna struktura stanovništva. Maslinari iz 90-ih godina ostarjeli su ili uopće nisu živi. Mladih, koji ih zamjenjuju, sve je manje, a u mirovinu se odlazi sve kasnije.

U zadnjih nekoliko godina mnogi stranci kupuju zemljište, melju kamen i sade nove nasade. To bi izgledalo dosta optimistično da se i oni ne oslanajaju na lokalnu radnu snagu. Pitanje je koliko će se nedostatak ljudskih kapaciteta moći kompezirati uvođenjem modernizacije i mehanizacije u maslinike.

Sadašnje dobre cijene ulja su između ostalog uvjetovane i visokom kvalitetom koja nastaje radi malih proizvodnih serija i ručne obrade. Hiperproizvodnja ipak daje drugačiji rezultat. Pitanje je kakav ćemo kompromis naći u budućnosti da bi mogli pomiriti ta dva pristupa.

U životu sam vidio dosta ljudi koji su se bez dovoljno znanja i iskustva upustili u maslinarstvo i nisu uspjeli. Zbog toga tvrdim da će najveće štete nastati ako se izgubi kontinuitet znanja. Bez obzira što se u životu svašta može naučiti, maslinarstvo na ovim prostorima nije samo vještina, nego je to način života.