Ishrana bilja, a s njom vezana gnojidba, obuhvaća jedan od najsloženijih procesa vezanih uz razvoj biljke te su preporuke za odgovarajuću gnojidbu veoma relativne.
Naizgled bi mogli reći: koliko je pojedinih elemenata izneseno iz tla putem plodova i novostvorenog lišća i drva, toliko bi ih trebalo dodati gnojidbom ali je to previše uopćeno i ne odgovara uvijek istini.
Makro elementi ugljik, vodik, kisik i klor su obilno dostupni u okolini, u vodi, zraku i tlu iz kojih ih biljka uzima. Dušik, fosfor, kalij, kalcij, sumpor, magnezij je potrebno dodavati u tlo gnojidbom, kao i mikroelemente željezo, mangan, bakar, cink, bor i molibden.
Plodnost tla određuju fizikalni, biološki i kemijski faktori. Fizikalne čini struktura koja ovisi o udjelu pijeska, gline i prašine te poroznost koja određuje kapacitet zadržavanja zraka i vode u tlu.
Biološki su faktori uvjetovani sadržajem organske tvari, koja je temelj za aktivnost mikroflore u tlu, tj. proizvodnju enzima potrebnih u veoma bogatoj aktivnosti tla u preobrazbi ugljika, dušika, fosfora, kalija i drugih hranjiva u procesima humifikacije i nitrifikacije. Bez tih procesa tlo je “mrtvo” i dodavanje većih količina gnojiva u mineralnom obliku veoma se slabo iskoristi.
Od kemijskih faktora najznačajnija je kiselost ili pH tla jer od nje ovisi postotak iskoristivosti pojedinih hranjivih elemenata. Za maslinu odgovaraju neutralna do blago lužnata tla (pH 7 do 7,5). Želimo li imati ispravni pristup gnojidbi polazimo od poznavanja osobina tla svoga nasada i održavanje mikrobiološke aktivnosti u njemu.
Dodavanje organske tvari u vidu stajskog gnoja, kvalitetnih peleta stajnjaka ili humusa, zaoravanje zelene mase nekog usjeva ili samo redovito malčiranje trave imat će jako dobar efekt na pristupačnost i bolju iskoristivost hranjiva nego stalno povećavanje količine mineralnog gnoja uz sve manju iskoristivost i “gušenje” života u tlu. To ujedno povećava kapacitet zadržavanja vlage u tlu, a vidimo da ljetne suše postaju redovita pojava. Bez vode svi se procesi usporavaju ili staju, bez obzira koliko ima hranjiva u tlu.
Gnojidba nije jednokratni potez već višegodišnje usmjereno djelovanje na održavanje i povećanje kvalitete tla, kulturan odnos prema njemu, u pravom smislu riječi agri-kultura.
Težnja za neku optimalnu gnojidbu nasada u punom rodu bi uključivala povremeno dodavanje oko 30.000 kilograma stajnjaka po hektaru ili 100 kilograma po stablu (barem svake druge ili treće godine). Ostalih godina se mogu dodati organska gnojiva u vidu peleta, kombinirana organsko-mineralna ili samo mineralna gnojiva.
Prosječno miješano zrelo stajsko gnojivo sadrži (u postotcima): N (dušik) 0,50; P2O5 (fosfor) 0,25; K2O (kalij) 0,65; CaO (kalcij) 0,60; MgO (magnezij)0,18; organske tvari 18,0; vode 75.
Znači da njime (s 30.000 kg/ha) dodajemo po hektaru 150 kg dušika, 75 kg fosfora, 195 kg kalija, 180 kg kalcija, 54 kg magnezija, 5.400 kg organske tvari...
U godinama u kojima ne gnojimo stajnjakom možemo dodati dušično gnojivo u polovičnoj količini dušika (npr. 280 kg KAN 27% po hektaru), a fosfora i kalija ovisno o urodu, računajući da za srednji rod jedno stablo potroši oko 0,6 kg dušika, 0,35 kg fosfora i 0,6 kg kalija.
Peletirano stajsko gnojivo obično sadrži dva do tri posto dušika, jedan do dva posto fosfora i jedan do tri posto kalija pa bi neka opća preporuka bila da se dodaje oko četiri kilograma po stablu. Postoje i kombinirana organsko - mineralna gnojiva s višim sadržajem hranjiva (npr. 9:5:15 ili 3:5:13) pa se njihova potrebna količina računa prema gore navedenim potrebama po stablu (oko 1 – 1,5 kilogram po stablu).
Potrebna količina ovisi i o opskrbljenosti tla hranjivima pa je u svrhu provođenja usmjerene gnojidbe u većim nasadima potrebno napraviti analizu tla i slijediti preporuke dane od ovlaštenog laboratorija.