Obranio je Lučić taj šut Miereza u posljednjim trenucima, ostalo je 1:1, e sad tih jedan jedan je li ujedno i jedan po jedan bod u hodu ka tituli? Usporeni hod ka tituli?! Hajduk je prikočio, ali ne treba ovaj bod podcjenjivati jer se trči maraton, kako reče trener Hajduka Mislav Karoglan, a predsjednik Lukša Jakobušić može samo do pola zahvaliti svome dubrovačkom zaštitniku Svetom Vlahi. Na njegov dan, Svetog Vlaha, Hajduk je osta neporažen na minskom polju u Osijeku.
Dva boda jesu izgubljena, ovo je četvrta partija Hajduka zaredom u kojoj nema troboda, ali nije lako doći na Opus Arenu i pobijediti, svaki put računa na potpun uspjeh. Naprosto nije realno.
Hajduk je sad apsolvirao najteže protivnike u trolistu Dinamo, Rijeka, Osijek i sad ga dalje čeka, da prostite, boranija koju treba smazati...
Ovo je zbog toga vrijedan bod, a moglo je bolje, jer se vodilo sa 1:0, ali i gore/lošije jer je Osijek prvi zabio, ali je VAR opet poništio gol Hajdukovu protivniku, blaženi VAR za „bijele”. U finišu su Osječani stvorili i određeni pritisak i tu zadnju loptu na nozi Miereza Lučić je ukrotio...
Dojma smo da su bodom zadovoljniji Osječani, njima je ovo uspjeh, oni ganjaju četvrtu poziciju i solidni su.
Bod je Hajduku važniji utoliko što je Hajduk bio pritisnut mnogim problemima, na sve što smo pisali minulih dana nadovezala se viroza Žapera, visoka temperatura, pa važan igrač veznog reda nije mogao nastupiti pred svojim Osječanima.
Tako se u momčadi pojavio Kalik i to u neobičnoj poziciji, sasvim desno, nominalno čak kao desno krilo, ali s tendencijom da se popuni sredina. Kalik je svoje odradio, kad je ušao Odjidja, veteran nije bio posebno uspješniji od energičnog Kalika...
Bila je to utakmica u kojoj je Hajduk napadačke probleme riješio pogotkom Uremovića, dakle stopera, baš kao što je Šarlija jesenas zabio u Velikoj Gorici.
Ali, da ne biste otišli u krivom smjeru, napadači nisu bili loši, ovo je bila utakmica u kojoj je Nikola Kalinić odigrao vrlo dobro s nekoliko kvalitetnih rješenja, poteza i odlaganja baluna, a svidio se i debitant Josip Brekalo u kojega su također oči bile uprte. On će biti pojačanje, i te kakvo, ne samo što dobro plete loptom u posjedu, nego pokušava razigravati momčad i okomicama, ima ona dodavanja vertikalna što ga izdižu iznad ostalih. Umije i radi ono što većina ne može i ne zna... Bilo je takvih par pasova, ali je obrana Osijeka na čelu s Bralićem dobro odradila posao.
Trebalo je ovo biti još jedna „karoglanka”, borba i mrvljenje koje na kraju ostaje sa 1:0 pobjedama, ali armirani beton u obrani na kraju ipak nije izdržao a da ne primi pogodak..
Rekli bismo otrcano, u pravoj prvenstvenoj utakmici 1:1 je pravedna podjela bodova.
I još jedan dokaz da se Hajduk neće tek tako prošetati do titule prvaka, ali da je tu, postojan i nakon četiri utakmice bez pobjede ogroman kandidat, nema nikakve sumnje.
Ispraćen s dozom bojazni, Hajduk je - smatramo – pokazao čvrst karakter, nije pokleknuo ni potonuo nakon poraza od Rijeke i serije nedaća, plus Žaper. Ima Nikolu koji se pokazao, ima i Josipa kao nove adute i to će se tek valorizirati bodovima u nizu u idućim utakmicama kad nailazi serija protivnika lakšeg predznaka.
Stoga je ovaj bod vrijedan u mukotrpnom hodu ka tituli.
Bod koji je pozitiva, osvojen u Osijeku, nemojte kao navijači Hajduka žaliti što su dva izgubljena. Dug je put do titule, ali svjetlo se vidi na kraju staze... Eno Torcida i na Opus Areni ne staje s pjesmom, „samo jednu želju imam”... I ovaj bod je tome potkrjepa.