moćne bobiceLjekovitost kupine poznata je od davnina, cijela biljka je prirodna apoteka: donosimo recepte za čaj, vino, rakiju i tinkturu za želudac

Vjerujem da su većini zdravstvene blagodati kupine nepoznate, kao i meni do pripreme ovog teksta, ali saznanja koja pročitate, vjerujem, izdići će je od ostalog korova.

Ljekovitost kupine je poznata od davnina. O njoj su pisali i antički pisci poput Teofrasta, Diskorida, Plinija i Galena, koristili su je stari Grci i Rimljani u liječenju brojnih bolesti, a u 18. stoljeću je bila popularna kod liječenja gihta, pa je i nazvana "giht bobicom". Primjena kupine u liječenju se od daleke prošlosti pa sve do danas nije značajno promijenila.

Kupina je biljka penjačica iz porodice ruža koja raste samoniklo na neobrađenim zemljištima, na rubovima oranica, u šumama, šikarama i živicama. Raste na brdima i planinama, uz putove i potoke, a smatra se i najraširenijim šumskim voćem.

Odgovaraju joj područja s vlažnim i prohladnim ljetima, te blagim zimama, prozračna, plodna i dobro drenirana tla koja ne zadržavaju velike količine vode. Kupinu stoga nalazimo na području čitave Europe, u Americi, na sjeveru Afrike te u zapadnoj i središnjoj Aziji.

Ljekoviti sastojci i primjena

Cijela biljka kupine je ljekovita. U proljeće i jesen se skuplja korijen kupine i mladi listovi s vršikama (obično prije cvatnje tijekom svibnja i lipnja), a od svibnja do kolovoza u razdoblju cvatnje skupljaju se cvjetovi. Listovi kupine se beru u lipnju i srpnju, a mogu se koristiti svježi ili sušeni. Bobe kupine, plodovi, se beru ili zeleni, tj. nezreli pa se suše, ili zreli krajem ljeta.

Shutterstock

Kemijska ispitivanja i znanstvene studije su dokazali prisutnost brojnih nutritivno vrijednih fitokemikalija u kupini, i u plodu i u ostalim dijelovima biljke. Dokazano je da kupina obiluju željezom, a od ostalih elemenata pronađene su veće koncentracije mangana, kalcija i natrija.

Također sadrži i (galotaninske) tanine, vitamine, flavonoide (osobito antocijane), alkaloide, vlakna, te organske kiseline od kojih su najzastupljenije jabučna i vinska.

Korijen, lišće i plod kupine se učestalo primjenjuju u slučaju upale krajnika i rana u grlu i ždrijelu za grgljanje i ispiranje. Mlado lišće kupine je dobro žvakati radi jačanja zubnog mesa. Zeleni plodovi kupine se osuše i mliju te se koriste za liječenje hemoroida, uzimaju se 2-3 puta na dan na vrh noža uz malo vode ili vina.

Shutterstock

Čaj od posve mladih pupova kupine se koristi za liječenje lišaja i kožnih osipa, dok se čaj od lišća i korijena upotrebljava za ublažavanje teškoća pri mokrenju i kod probave. Nezaslađen čaj od lista kupine se koristi i za ispiranje rana i kože te grgljanje s obzirom na pozitivan učinak prisutnih tanina na sluznicu. Čaj od lista kupine se konzumira i za snižavanje krvnog tlaka i razine šećera u krvi.

Bobe kupine su vrlo zdrave i nutritivno vrijedno voće, ali, što je najvažnije, iznimno ugodnog okusa i arome, Poznato je da pospješuju probavu. One su i zaista veliki izvor brojnih antioksidansa pa njihova konzumacija u svakodnevnoj prehrani poboljšava imunitet. Bobe kuhane u vodi služe za pravljenje soka koji se nudi bolesnicima (1 jušna žlica soka u čaši vode), a sirovi plodovi i džem koriste za ublažavanje proljeva i čišćenje glista.

Osušene bobe se daju gripoznim bolesnicima za poticanje znojenja. Tanini koje sadrži kupina imaju blagotvoran učinak kod crijevnih bolesti u djece i slabih osoba. Kupinovo vino se koristi za liječenje anemije, iscrpljenosti, slabe uhranjenosti, probavnih tegoba, za snižavanje krvnog tlaka i razine šećera u krvi. Zbog prisutnosti tanina kupine nisu pogodne za osobe koje imaju problema s probavom i zatvorom.

Čisti sok plodova kupine dobiven direktno mehaničkim tiještenjem se konzumira kako bi se olakšalo znojenje i iskašljavanje sluzi. Sirup od boba pomaže i u borbi s visokom temperaturom, dok pripravak od korijena kupine kuhanog u crnom vinu zaustavlja krvarenje kod žena u klimakteriju. Poznato je da je bobičasto voće, a time i kupine, dobar saveznik u borbi s rakom, neurodegenerativnim i kardiovaskularnim bolestima.

Shutterstock

PRIPRAVCI:

Čajevi i čajne mješavine

Za čišćenje krvi se koristi čaj od lišća i vršika koji se priprema tako da se velika žlica usitnjenog biljnog materijala zakuha s 2,5 dl vode, a nakon što provrije, čaj se ostavi da odstoji 15-ak minuta poklopljen. Nakon što se procijedi, doda mu se med i spreman je za konzumaciju. Pije se topao, više puta dnevno.

Čajna mješavina koja sadrži jednake dijelove lišća kupine, jagode, lazarkinje i timijana se koristi za utaživanje žeđi i kao sredstvo koje potiče mokrenje i time lučenje loših supstanci iz tijela.

Za ublažavanje grčeva i bolova uzrokovanih menstrualnim tegobama, preporuča se čaj od cvijeta kupine u kombinaciji s lišćem i cvijećem imele, a isti čaj se koristi i za grgljanje kod upala grla.

Za ispiranje grla se također koristi i čaj od lista kupine koji je pripremljen tako da se 20 g lišća prelije s 1 l kipuće vode te mu se na koncu doda 200 g sirupa od ploda kupine.

Fermentirani listovi kao zamjena za čaj

U vrijeme oskudice pripravci od listova pripremljeni ovim postupkom su se koristili kao zamjena za pravi čaj. Listove kupine i maline zajedno s peteljkama pomiješamo u omjeru 1:3 i ostavimo da uvenu te ih nakon 24 sata izgnječimo rukama ili valjkom za tijesto. Tako pripremljene listove stavimo između dvije mokre kuhinjske krpe i držimo na toplom (oko 30°C) tijekom dva dana pazeći da krpe budu stalno vlažne.

Ovim postupkom smo stvorili uvjete da listovi fermentiraju, pri čemu mijenjaju boju u crnu i dobivaju poseban miris. Nakon toga je potrebno listove što prije osušiti, u rastresitom sloju, na toplom i prozračnom mjestu (može i u pećnici na 40°C), a nakon toga se čuvaju u dobro zatvorenim posudama. Čaj pripremljen na ovaj način sličan je po okusu pravome čaju, ali ne sadrži alkaloide. Ovim postupkom se pripremaju i ostale fermentirane droge, npr. duhan, čaj, listovi šumske jagode, ribizla...

Tinktura za želudac

Tinktura za jačanje želuca se priprema tako da se šaka plodova kupine pomiješa s 5 velikih žlica meda. Potom se doda 1 litra rakije i sve se ostavi 6-8 tjedana da stoji na suncu. Preporuča se konzumirati jednu likersku čašicu pripravka dnevno.

Kupinovo vino

Shutterstock

Recept 1:

U loncu se prokuha 2 kg šećera u 7 litara vode, a u ohlađenu otopinu se ulije kaša od oko 3 litre zrelih plodova kupine. Sve se ponovno prokuha do vrenja (ne smije provriti) te se ponovno ohladi, a potom se doda 2 dag vinskog kvasca. Suspenzija se dobro izmiješa i prelije u posude za fermentaciju na koje se postave vrenjače (jednako kao u vinarskoj praksi). Optimalna temperatura za fermentaciju je 20°C. Sam postupak je buran prvih 8-10 dana, dok do kraja fermentacije (nakon 8-10 tjedana) vino postaje postepeno sve bistrije. Nakon što je vino pripremljeno, potrebno ga je otočiti s taloga u čiste boce, koje je potrebno dobro zatvoriti i skladištiti na hladnom i tamnom mjestu.

Recept 2:

Oko 4 kg plodova kupina se zgnječi i pomiješa s 1 kg šećera tako da se smjesa ulije u veću staklenku, te se ista puni redom kaše od kupina, redom šećera, i tako sve do vrha. Napunjena staklenka se drži tjedan dana na toplom (danju na suncu), nakon toga se sok procijedi i ulije u manje boce. Boce se ne napune do vrha kako bi vino moglo vriti, nakon tjedan dana sadržaj se ponovno procijedi i boce se omotaju pamučnom krpom. Na kraju, nakon još 15-ak dana provjeri se je li fermentacija gotova te se boce zatvore plutenim čepom.

Rakija od kupina

Kupine su prikladne za proizvodnju rakija, ali se znatno češće koriste u svježem obliku. Rakija od kupina je izrazito aromatična pa se vrlo često ovi plodovi dodaju i u komine drugog voća. Udio šećera u kupini se razlikuje i kreće u rasponu 3-7 %, a udio kiselina je dosta nizak, što ih čini podložnima razvoju plijesni, tako da se za pripravu rakija ne koriste potpuno zreli plodovi.

Važno je da plodovi koji idu u preradu budu zdravi i neoštećeni i da se uklone sve peteljke (negativne karakteristike arome). Izmuljanim plodovima kupine temperature oko 22°C se dodaju kulture kvasaca (a zbog oskudice vitamina B vrlo često i neki pripravak hrane za kvasce) i time pokreće fermentacija. Nakon završetka vrenja potrebno je što prije destilirati (ispeći) rakiju kako bi se sačuvale sve arome.