miris dušeDonosimo vam detaljni 'vodič' kroz lavandu: naučite sve o uzgoju i ljekovitim svojstvima biljke čije su 'moći' poznate još od davnina

Stara latinska izreka kaže "Kao što je ruža miris srca, tako je lavanda miris duše". Naziv biljke potječe od rimske riječi "lavare" što znači "prati" odnosno "kupati", jer su stari Rimljani zbog ugodne arome cvjetove lavande dodavali u mirisne kupke ili vodu kod pranja rublja. Ipak, kao ljekovita biljka, lavanda je prepoznata tek u srednjem vijeku.

Lavanda se smatra pravom mediteranskom biljkom, a iako je njeno prirodno stanište u Provansi u Francuskoj, uspijeva na području čitavog Mediterana, južno do tropske Afrike i jugoistočno sve do Indije.

Kod nas su najveći i najpoznatiji nasadi lavande oni sa Hvara gdje zapravo imamo lavandin ili budrovku, tj. hibridnu vrstu lavande dobivenu prirodnim križanjem uskolisne i širokolisne lavande. Miris hibridne lavande je nešto intenzivniji, ali ima nešto slabije ljekovito djelovanje.

Lavanda je dugoročna biljka čiji životni vijek može doseći i do 30 godina. Ona je pravi stanovnik mediteranskog podneblja jer raste na osunčanim i suhim mjestima, a ujedno je i termofilna biljka jer za sintezu komponenata eteričnog ulja zahtijeva relativno visoke temperature tijekom svih perioda vegetacije.

Osim izrazito visokih temperatura u ljetnim i sušnim mjesecima, u zimskom periodu mirovanja biljka može podnijeti i relativno niske temperature (do -20°C). Biljku je potrebno saditi na mjestima koja nisu izložena jakim vjetrovima.

Uzgoj lavande

Osim pojedinačnih jedinki koje se uzgajaju u vrtovima, okućnicama ili kao ukrasno bilje na javnim površinama, lavanda se sve češće uzgaja plantažno. Što se tiče zahtjeva za sadnjom lavande u pogledu kvalitete tla oni su zaista minimalni što rezultira uistinu ekonomičnim uzgojem. Lavandi ne odgovaraju hladna, nepropusna i pjeskovita tla.

Dok prava lavanda uspijeva na plitkim, krševitim i siromašnim tlima, hibridnoj lavandi bolje odgovaraju duboka i plodnija tla. Područja na kojima uspijeva lavanda su različita za pojedine podvrste. Dok prava lavanda uspijeva i do nadmorske visine 1700 metara, širokolisna i hibridna lavanda bolje uspijevaju na nižim nadmorskim visinama, do 700 odnosno 1000 metara.

 

Sjeme lavande klijavo je tri do četiri godine, a posijano klija vrlo dugo (čak i do dva mjeseca). Također i rast biljke u samim početcima je obično spor, a u drugoj godini uzgoja vegetacije počinje bujati čim zatopli, dok u slučaju nižih temperatura cvjetanje obično kasni. Biljka izvrsno podnosi sušna razdoblja osim u samim početcima razvoja biljke kada je potrebno zalijevati. Plod lavande dozrijeva postupno tijekom kolovoza.

Ukoliko se lavanda uzgaja iz sjemena, sjetva se obično obavlja prije niskih zimskih temperatura u studenom ili u rano proljeće. Razmak između redova kod sjetve je 20-40 cm, a sije se na dubini od 0,5 do 1,5 cm. Biljke se pikiraju kada oblikuju 4-5 pravih listova te se potom redovito njeguju do jeseni kada se sadnice podrežu na visinu do 20 cm kako bi se razvilo granje.

Razmnožavanje lavande klonovima je ipak češće. Klonovi se režu iz grmova starih 3-4 godine tijekom travnja nakon čega se posade u pijesak na dubinu od 4-5 cm. Presadi se redovito i obilno zalijevaju, a ponovno se presađuju tijekom svibnja. Šibe duge 10-20 cm se režu tijekom listopada i polažu u pripremljeno tlo za sadnju na dubinu do 20 cm tako da iznad tla ostane viriti samo mali dio klona. Intenzivno i obilno zalijevanje netom posađenih klonova je obavezno, a kada izdanci narastu do visine oko 15-ak cm potrebno ih je podrezati kako bi se pojačao rast bočnih biljaka.

Biljka se obrezuje krajem svibnja kako bi se oblikovao gusto zbijen grm, te u drugoj godini na visinu od 15 do 18 cm nakon čega nema potrebe više oblikovati krošnju. Tlo se treba redovito prozračivati i okopavati, a korov suzbijati prije početka vegetacije. Nakon 5-6 godina grmovi se prorjeđuju, a cvjetne stabljike krate.

Kemijski sastav lavande i ulja

Rod lavandi je vrlo bogat fenolnim sastojcima od kojih se posebno ističu flavoni i antocijani. Od glikozidno vezanih komponenata u lavandi su dominantni hipolaetin i skutelarein, a od triterpenoida ursolna kiselina. U listovima se uglavnom nalaze flavon glikozidi čija je raspoređenost unutar pripadnica roda potvrda različitih genotipova biljke. Obojenost cvjetova je rezultat prisutnost antocijana, od kojih dominiraju delfinidin i malvidin, dok od fenolnih kiselina dominiraju ružmarinska i klorogenska kiselina.

 

Lavandu karakterizira eterično ulje koje biljci daje prepoznatljiv, jedinstven i intenzivan miris. Eterično ulje iz biljke se izolira postupkom destilacije, svijetlo-žute je boje i gorkog okusa. Glavnina eteričnog ulja lavande nalazi se u njenim cvjetovima odnosno žlijezdama smještenim do same cvjetne čaške.

Pošto je biljka u ljetnim mjesecima u punom cvatu, upravo je tada preporučeno ju brati pošto je sadržaj ulja u biljci tada maksimalan. Ipak ukoliko prije ili za vrijeme cvjetanja padnu obilne oborine, jedan dio eteričnog ulja u biljci će se izgubiti, a pojedine studije govore o gubitcima i do 50%.

Udio eteričnog ulja u cvijetu prave lavande obično se kreće od 0,5 do 1,5%, dok je njegov sadržaj u hibridnoj lavandi znatno veći (od 0,9 do 5%). Kako bi se u ulje ekstrahirala najveća količina aktivnih tvari, lavanda koja se planira podvrgnuti postupku destilacije se treba brati u ranim jutarnjim satima u razdoblju kada je tek polovica njenih cvjetova otvorena.

Glavni komponente eteričnog ulja prave lavande su linalil acetat i linalol čiji udjeli su kod identifikacije čistoće i podrijetla eteričnog ulja zakonski određeni pa se udio linalola mora kretati od 25 do 38% dok udio linalil acetata treba biti u rasponu od 25 do 45%.

Razlike među pravom i hibridnom lavandom vidljive su upravo iz kemijskog profila eteričnih ulja; jer hibridna lavanda sadrži linalil acetat u količini od samo 7 do 16%. Ulje hibridne lavande ipak u značajnoj količini sadrži i 1,8-cineol i kamfor koji ulje prave lavande sadrži znatno manje (maksimalno dozvoljen sadržaj od 1,5% 1,8-cineola odnosno 0,5% kamfora).

Ljekovitost lavande

Upotreba lavande seže od davnina; prvi put se spominje u antici pa se smatra da se u ljekovite svrhe koristi preko 2000 godina. Grci su smatrali da lavanda djeluje pozitivno na umne sposobnosti pa su njenim uljem premazivali čelo i tjeme, a filozof Diogen je smatrao da ga je bolje utrljati u stopala kako bi se njegov miris podizao i na taj način obavio cijelo tijelo. Legenda govori da je lavandina vodica kojoj se pripisuju i afrodizijačka svojstva pomogla Kleopatri pri zavođenju Cezara i Marka Antonija.

 

Antiseptičko i antibakterijsko svojstvo eteričnog ulja lavande je bilo prepoznato u vremenima kuge kada su ljudi dišne putove štitili rupcima natopljenim u hidrolatu lavande ili pak u razdobljima obaju svjetskih ratova kada se lavanda, u nedostatku drugih lijekova, koristila za ispiranje i dezinfekciju rana.

Primjena lavande je i danas raznolika: koristi se u kozmetičkoj industriji u proizvodnji parfema, kolonjske vode i losiona, u farmaceutskoj industriji, u prehrambenoj industriji kao začin i za aromatiziranje hrane, za proizvodnju sredstava koja se koriste za osvježavanja rublja ili prostorija, za dekoraciju, itd. Osim toga, zbog dokazane ljekovitosti lavanda se koristi i u medicinske svrhe te u aromaterapiji.

Blagotvorna i umirujuća svojstva ulja lavande pozitivno djeluju na psihu, te nepovoljna stanja poput nesanice, napetosti, stresa, depresije i anksioznosti. Eterično ulje lavande djeluje protuupalno, spazmolitično, sedativno, hipotenzorno, analgetično, ubrzava epitelizaciju kože, itd.

Glavna ljekovitost lavande je temeljena na sposobnosti biljke i njenih pripravaka da smanjuje živčanu napetost pa se koristi kod migrena i neuralgije, za ublažavanje grčeve te kao pomoć u zacjeljivanju rana i ožiljaka, kod opeklina, akni, ekcema i ostalih kožnih tegoba.

Pripravci lavande su se pokazali korisnima i u liječenju bakterijskih i gljivičnih infekcija kože. Masaža eteričnim uljem lavande je pogodan lijek za razne vrste bolova kao što su išijas, lumbago, bolovi u vratu i zglobovima, upaljeni i napeti mišići, reume, uganuća, itd... 

Eterično ulje lavande se koristi i za inhaliranje dišnih putova ili se nanosi na područje vrata, prsa i leđa za liječenje infekcija grla, gripe, kašlja, kod prehlade, astme, začepljenja sinusa, bronhitisa, laringitisa, itd. Ulje lavande povećava pokretljivost crijeva, potiče proizvodnju želučanih i žučnih sokova pa pomaže u liječenju bolova u želucu, kolika, kod nadutosti, povraćanja i proljeva. U periodu cvatnje lavanda služi i kao izvrsna paša za pčele.

Ono što je važno je da kod propisane upotrebe lavande nema neželjenih djelovanja, a prevelike količine eteričnog ulja mogu nadražiti probavne organe te snažno utječu na opće čovjekovo stanje. Ipak, sa uporabom lavande posebno trebaju biti oprezne trudnice i dojilje.