Vera se ne predajeAgonija žene koja se već deset godina bori s vodom: Ostajem sama, drugi gube nadu i odlaze

Umjesto da vrijedna i uporna umirovljenica iz Komina Vera Jelčić gnojivom obogaćuje svoja stabla mandarina na lokaciji Podkraj (donje Luke) pokraj Komina, mogla bi loviti žabe, koje se skrivaju među zelenom travom koja na njezinu imanju raste, doslovno, kao iz vode.

I traje njezina borba protiv vodene najezde već čitavo desetljeće, ali, za sada, bez uspjeha da izazove interes, a kamoli odgovarajuću reakciju nadležnih institucija.

Vera je prije 30-ak godina zasadila oko 300 stabala mandarina i vinograd, marljivo ih obrađivala, sa svojom majkom je po Neretvi plela sture, kojima ih je zaštićivala od niskih temperatura, podigla je i kućicu, ali nije se uspjela riješiti stalnoga "pratitelja", vode koja joj gotovo svake godine nanese štetu.

Do sada joj se osušilo 70 stabala, koja jednakom upornošću vadi iz zemlje i sadi nove sadnice, jer, kako kaže, nema pravo odustati.

– To je moja pradjedovina i uz nju me, osim značajnih novčanih ulaganja i rada, vežu i emocije. Nisam uzimala tuđu zemlju, nego sam se posvetila svojoj, bez obzira na sve otežavajuće okolnosti. Donijela sam žalo i željezne mate i izgradila betonske mostove, ali i oni su, koje li simbolike, potonuli, kao i nasadi. Pisala sam i posjećivala sve nadležne institucije, ali problem do danas nije riješen. Polako, ali sigurno ostajem sama na ovom području, jer drugi vlasnici zemalja na kojima su posađene masline, mandarine i vinova loza gube nadu i napuštaju svoje posjede – kaže Vera.

 

Ona smatra da postoji nekoliko razloga zbog kojih gotovo svake godine voda osvoji parcele na tome području. U prvom redu, na otvorenim propustima nisu postavljene ustave pa voda iz Neretve, kada se podigne razina rijeke, bez problema dolazi do tih posjeda.

To je, kaže Vera, čak opasnije i od oborinskih voda s okolnih brda, koje ove godine, usprkos brojnim kišnim danima, nisu bile tolika opasnost u usporedbi s Neretvom.

– Veliki problem je i ispusni kanal Mitrovo, izgrađen za potrebe bivšega PIK-a, koji je zapušten, zadnjih nekoliko godina nije očišćen, i nije u stanju prikupljenu voda, koja dolazi čak s kilometrima udaljenog područja Krvavca, usmjeriti u rijeku Neretvu kada padne njezina razina. Osim toga, potrebno je izgraditi još jedan zaštitni nasip – istaknula je Vera, koja ni sada ne gubi nadu i najavljuje daljnju borbu i posjete svima koji mogu pomoći u rješavanju ovoga problema.