StoryEditorOCM

dossier dingačKako su vinogradari postali milijunaši bez kune u džepu: donosimo vam priču o propasti nekadašnje perjanice dalmatinske poljoprivrede

30. rujna 2017. - 10:06

Milijun litara kvalitetnog dingača ide – na bubanj. Vinogradari su se do sada odrekli gotovo 27 milijuna kuna svoga novca u korist propale vinarije. Dugo očekivani strateški partner, koji bi nastavio proizvodnju, ne dolazi u Potomje – rezultat je to najneobičnijeg stečaja u Republici Hrvatskoj, koji će, ako se ne revitalizira proizvodnja, najvjerojatnije biti okončan likvidacijom vinarije.

Slučaj je još zamršeniji kada se zna da su vinogradari, njih tristotinjak koji potražuju svoj novac, ujedno i vlasnici te iste vinarije i poljoprivredne zadruge, koja je ne tako davno bila perjanica pelješkoga vinogradarstva i vinarstva. U čitavom postupku najgore su prošli vinogradari koji su se nakon predstečajne nagodbe i stečajnog postupka odrekli više od sedamdeset posto svojih potraživanja.

Nesređene zemljišne knjige spasile 'Dingač', vinogradari ostali bez 70 posto potraživanja

Otkako je propala vinarija "Dingač" iz Potomja, na Pelješcu ne prestaju muke peljeških vinogradara. Vinogradari od 2008. godine čekaju da naplate predano grožđe, kvalitetni plavac mali, koji je već prerađen u nadaleko poznati dingač i stoji u velikim spremnicima u propaloj vinariji u Potomju.

Tako je stečaj vinarije i poljoprivredne zadruge "Dingač" u Potomju jedinstven u Hrvatskoj, a možda i u Europi. Nije to klasična stečajna priča kakve smo navikli gledati zadnjih dvadesetak godina, u kojoj su dugovi premašili vrijednost imovine, jer zadruga i vinarija, osim nekretnina, imaju i milijun litara kvalitetnog plavca malog na zalihi.

Prodajom toga nadaleko čuvenog vina namirili bi se dugovi ili barem dio njih prema vjerovnicima, dok bi proizvodni pogon ostali netaknuti i mogli bi iznova početi raditi. Barem je tako bilo zamišljeno u idealnom stečajnom planu. No, kako vrijeme odmiče, sve je manje nade da će se to i dogoditi.



Podsjetimo, vinarija "Dingač" završila je u stečaju nakon višegodišnje agonije. Otkupljivano je grožđe koje godinama nije plaćeno vinogradarima koji su, da stvar bude apsurdnija, kao zadrugari bili vlasnici te iste vinarije u čijem pogonu su puni spremnici dingača. Ima oko milijun litara koje će, ako se ne proda redovnim putem, ići na licitaciju. Bit će to zasigurno prva javna dražba tolike količine vina u hrvatskoj povijesti.

Još je zanimljivije da je hipoteku na zalihama vina upisala Hrvatska poštanska banka na temelju kreditnih zaduženja vinarije "Dingač", koja su enormno velika. Riječ je o oko 6,5 milijuna kuna potraživanja HPB-a, koja bi se jedino mogla namiriti prodajom zaliha.

Ako se pretpostavi da je cijena jedne litre vina dvadeset kuna (ipak je to vino u rinfuzi, nije buteljirano, stoji u spremnicima tri godine, zbog čega je moguće izgubilo malo na kvaliteti), zalihe su minimalno vrijedne dvadeset milijuna kuna. U dosadašnjim stečajevima se pokazalo da je vjerovnicima najvažnije naplatiti svoja potraživanja, pa bi se tako plavac mali mogao prodavati po cijeni nižoj od sedam kuna, samo da HPB namiri svoje potraživanje od 6,5 milijuna kuna.

Taj scenarij je vjerojatno krajnja opcija, kako se i navodi u stečajnom planu, ako dođe do likvidacije PZ-a "Dingač". A kako je stečajni plan realno neprovediv s obzirom na prevelike dugove vinarije "Dingač", očekuje se da će se milijun litara dingača prodavati na rasprodaji, što će biti prvi takav slučaj u Hrvatskoj! Inače, vinarija "Dingač" Hrvatskoj poštanskoj banci duguje 6,5 milijuna kuna, Jadranskoj banci oko milijun kuna.

Državi duguje 8,8 milijuna umanjeno za deset posto, radnici potražuju 270 tisuća kuna, dok najviše duguje zadrugarima vinogradarima – oko 16 milijuna kuna po stečajnom planu.

U takvim okolnostima, kratkih rukava već su ostali pelješki vinogradari koji potražuju novac za svoje grožđe iz berbe 2008.



– Agonija vinarije nije riješena na Trgovačkom sudu, nego je samo nastavljena – smatra vinogradar Branko Džajić, koji je glasovao protiv stečajnog plana kojim se predviđa nastavak poslovanja vinarije, ali i umanjuju potraživanja zadrugara za više od 70 posto.

On smatra da poljoprivrednu zadrugu i vinariju treba likvidirati u stečajnom postupku jer ovako vinogradari neće dobiti ništa.

– Da se krenulo u likvidaciju, možda bismo dobili nešto, a ovako sigurno nećemo dobiti ništa – rekao je Džajić.

Njegovu stavu čude se neki Pelješčani jer se nadaju da će se vinarija "Dingač" ipak revitalizirati. Ovakve svoje tvrdnje Džajić je potkrijepio vlastitim primjerom. Njemu vinarija "Dingač" duguje 540 tisuća kuna. Nakon neuspjele predstečajne nagodbe, po takozvanom Linićevu modelu, njegovo potraživanje je smanjeno na 243 tisuće kuna, da bi u najnovijem stečajnom planu palo na 121 tisuću kuna, koje će mu se po prihvaćenom stečajnom planu isplaćivati u idućih sedam godina.

Isto je i s ostalih tristotinjak zadrugara, koji su se tijekom stečajnog postupka odrekli svojih potraživanja, od kojih im je plaćen samo dio u predstečajnom postupku.

– Pristao bih da mi skinu i 50 posto iznosa, ali da mi ostatak plate odmah. Odrekao bih se i dugova iz 2008. i 2009. – kazuje nam Džajić, koji i trenutačni otkup grožđa koji provodi vinarija smatra nelegalnim, premda je – kako doznajemo – otkupljeno grožđe već isplaćeno.

– Velike su zalihe vina i oni hoće otkupljivati grožđe kako bi sve to malo osvježili i to je trebao financirati HPB, ali je odustao. Čak je na nedavnom ročištu na Trgovačkog sudu opunomoćenica HPB-a zaprijetila i kaznenom prijavom protiv stečajnog upravitelja zbog otkupa grožđa koje je nelegalno financirao – rekao je Džajić.

– Ako nema strateškog partnera, jedino rješenje je likvidacija zadruge jer se prodajom imovine i zaliha vina može naplatiti dio duga. Ovako samo dopuštamo da nam stečajni upravitelj i ovi oko njega isisaju i ovih 25 posto duga što nam je preostalo, pa kad se za dvije godine nađemo opet na Trgovačkom sudu, nećemo moći naplatiti ništa – ogorčen je Džajić (na slici ispod, desno).



Vinogradari su milijunaši bez kune u džepu. Tako bi se slikovito moglo opisati trenutačno stanje u pelješkom vinogradarstvu. Ogorčeni su na sve i svakoga. Na Županiju jer ih ne razumije, stečajnog upravitelja jer je zadržao Antu Martinovića koji je vodio zadrugu i doveo je na ovakve grane. Zapravo, pelješki vinogradari njega drže najodgovornijim za propast nekada uspješne vinarije, pa ih boli činjenica što se on još uvijek tamo "nešto pita i odlučuje".

– To vam je kao da ste stavili lisicu da čuva kokoši – rekao nam je Stijepo Šestanović, koji se godinama borio za vinariju "Dingač". Kaže da je sada digao ruke od svega. On osporava legalitet skupštine zadruge iz 2012. godine, pa slijedom toga drži da je sve protuzakonito, pa i stečajni postupak koji se vodi.

Šestanović kaže da stečajni upravitelj Ante Mrkonjić stečaj vinarije "Dingač" vodi iz Zmijavaca.

– On je odabran slučajnim kompjutorskim odabirom za stečajnog upravitelja i, eto, vidimo kako upravlja ovom vinarijom – rezolutan je Šestanović, koji nam kazuje da su samo odabrani vinogradari pozvani da predaju grožđe u vinariju, njih četrdesetak, koji očito imaju neke drukčije interese.

– Ovo je strašno što se ovdje događa! Grožđe nije plaćeno. Vinarija je blokirana pa se posluje preko druge tvrtke i drugog računa. Znači, imamo zadrugu u zadruzi – ogorčen je Šestanović, koji smatra da pelješki vinogradari svoja prava trebaju potražiti pred međunarodnim sudom pravde u Strasbourgu.

Boljitku se ne nada ni kapetan Ivo Cibilić koji ima petnaestak tisuća trsova plavca maloga na lokalitetu Dingač. Njemu vinarija duguje više od 600 tisuća kuna.

– Svi bismo mi htjeli da vinarija "Dingač" stane na svoje noge i počne raditi kako treba, ali od toga nema ništa. Ovakav stečajni postupak ne ulijeva nikakvo povjerenje – kaže nam Cibilić.



Prema prihvaćenom izmijenjenom stečajnom planu Poljoprivredne zadruge i vinarije "Dingač" iz Potomja, dug vinogradarima za predano i nikada naplaćeno grožđe isplaćivat će se u idućih sedam godina, a vinarija će za to vrijeme raditi i poslovati. Međutim, to će biti teško ostvarivo jer se HPB kao najveći vjerovnik usprotivio stečajnom planu, koji smatra neistinitim i netransparentnim.

Također, HPB nije suglasan s isplatom 1,7 milijuna kuna za ovogodišnji otkup grožđa, zbog čega će podnijeti kaznenu prijavu protiv stečajne uprave i svih sudionika u postupku te će preuzeti zalihe vina u svoj posjed.

Ako se to dogodi, a sudeći prema stavu HPB-a ovakav scenarij je neizbježan, milijun litara dingača završit će na rasprodaji licitacijom. Bit će to prva javna dražba čuvenog vina dingač i kraj poljoprivredne zadruge i vinarije koja je nekada bila perjanica pelješkog vinarstva i vinogradarstva. Nažalost, od toga neće nikakve koristi imati vinogradari, koji su dovedeni na rub opstanka.

Komentar stanja u vinariji "Dingač" željeli smo čuti i od nekadašnjeg upravitelja zadruge Ante Martinovića, koji je sada, čini se, glavni savjetnik stečajnog upravitelja. Međutim, opravdao se putovanjem u Zagreb pa nismo uspjeli razgovarati, ali nam je jedno kratko pojašnjenje poslao elektroničkom poštom.

– Što se tiče ovogodišnjeg otkupa od 43 proizvođača, otkupljeno je 100.955 kilograma grožđa i sve im je plaćeno. Zbog kiše koja pada svako drugi dan, sve skupa se malo otegnulo, ali očekivanja su da će berba biti završena tijekom ovog tjedna – pojasnio nam je Martinović.

U vrijeme zlatnih godina vinarije "Dingač", otkupna cijena grožđa bila je veća od trideset kuna za kilogram, a danas nije ni petnaest kuna. Kada se zna da jedna loza na lokalitetu Dingača može dati samo tristo grama grožđa, lako se može izračunati na kakve je niske grane spalo pelješko vinogradarstvo.

 

20. studeni 2024 09:54