BLAGO S KAMENAEvo zašto se berba na Kornatima čini kao 'nemoguća misija': posjetili smo maslinik poznatog arhitekta i svjedočili ritualu koji je isti od pamtivijeka

Pobrati, ili po murterski - počupati 1200 kilograma maslina na Kornatima, isto je kao pobrati dvostruko veću količinu te plemenite uljarice u nekom masliniku u pitomijem kraju, da ne kažemo na kopnu. I malo smo rekli.

Jer za otići u maslinik pod Velim vrhom na otoku Kornatu, kako je to ovih dana napravila obitelj Slobodana Skračića, poznatog murtersko-šibenskog arhitekta u mirovini i supruge mu Nataše, treba se više puta dobro oznojiti - najprije dok se skupe i prenesu na brod sve stvari za višednevni boravak u uvali Kravljačica, a onda kad ih se iskrcava, pa kad se alat, kese i valiže nose do maslinika. Dalje se ne broji. Znoj je u opisu posla.

Ovaj put bilo je kod Skračića poprilično ruku za branje. Zaputila su se u Kornate Slobodanova dva brata - stariji Darko stigao je čak iz San Pedra gdje je, kao vlasnik tvrtke za preradu mesa po domaćoj recepturi, dočekao mirovinu, i mlađi Andrija, murterski profesionalni ribar.

Na roditeljski poziv za čupanje maslina rado se odazvao i sin Luka s nasljednikom Markom. Također i Luca, kćer Skračićevih, sa suprugom, kršnim Skradinjaninom Antom Pižićem i trima kćerima, Marijetom, Jerinom i Duminom. Oduševljen je Slobodan svojom "ženskom mrižom" jer su žene i dica, reče, alfa i omega svega.

 

- Kad su prestale žene dolaziti na Kornate sa svojim muževima, počeo je umirati život. A čupanje maslina je za djecu škola u prirodi, škola "in situ". Djeca trebaju sudjelovati u onome što se radi. Onda to pamte, postane im drago, tome se vraćaju i to im nešto znači. Nema ništa od pričanja priča - uvjeren je Slobodan.

Uglavnom, pothvat je "startao" dobrom marendom na brodu. Ponuda u širokom rasponu od ribe do pancete preventivno je, zbog sezone gripe, upotpunjena češnjakom i crnim vinom, pa se lakše "otukla" morska brazda do odredišta.

U uvali pred kućom Skračićevih, pod budnim okom mačaka koje su se u tren oka skupile oko došljaka, valjalo je stvari iznijeti iz broda i prije sutona otići do maslinika, prenijeti sve što je potrebno kako bi se moglo što ranije krenuti s poslom.

Složnu družbu je, najprije uz široki, a ubrzo sve nevidljiviji kameni puteljak predvodio Marko, najmladi Skračić, pa očev mu stric Darko. Potegao je uzbrdo i kurnatski zet Ante. Šalio se putem na račun murterske uzrečice o zetu i tovaru. Ni ženski dio natovaren maslinarskim "bagajama" nije zaostajao.

Kasnije se večeralo uz malo crnjaka, a onda i ranije polijegalo kako bi se izdržao dan u masliniku. Ujutro nije bilo falširanja u masliniku od 40-ak starih maslina usred kornatskog krša, s kojeg je otočje bilo kao na pijatu. Složno su brale sve generacije.

 

Dumina, najmlađa unuka Skračićevih, prva je zauzela skale i po kurnatski opasala traveršinu kao tobolac za ubacivanje maslina. I sestri joj Jerini čupanje je išlo kao od šale. O starijim pripadnicama ženskog tima beračica da ne govorimo. Iskazao se i mladi poduzetnik Luka. Jedino se ribaru Andriji bilo teško snaći na stablu. Lakše bi mu, činilo se, bilo razmrsiti najdulji parangal nego skakati od grane do grane.

Nakon objeda koji, po tradiciji, ne smije biti obilan da se beračima ne bi prispavalo, slijedio je teži dio zadatka. Dvadesetak dupkom punih vreća, od po nekih 25 kilograma maslina trebalo je prenijeti do Kravljačice, a za to u Kornatima nikada nije bilo primjerenijeg "prijevoznog sredstva" od ljudske ruke, odnosno ramena. Ante se sam ponudio.

Po povratku su se Skračići našli u svojoj "bazi" u kamenoj kući usred živopisne uvale. Valjalo je reprizirati cijeli postupak sljedećih osam dana. Prva tura "platila" je, čuli smo kasnije od Slobodana, solidnih 14 posto. Odlično je to, ocijenio je, za kvalitetu kornatske masline.

Berači su se u međuvremenu razrijedili. Pod Velim vrhom ostala su tri brata. Budu li temeljiti, brodom će u uljaru dovesti na preradu i do 1500 kilograma. No, vrijednost maslinika na Kornatu se, rekoše, ne mjeri samo u ulju. Neke su stvari jednostavno neprocjenjive.