Visoka kvaliteta i dobar prinos ulja dva su podjednako važna cilja u preradi maslina. Na povećanje prinosa ulja u preradi može se utjecati u gotovo svim fazama procesa, od odabira vrste mlina i načina mljevenja, podešavanja temperature tijesta, procjene potrebnog vremena miješenja i potrebne dodatne količine vode, reguliranja brzine punjenja horizontalne centrifuge, održavanja protočnosti vertikalne centrifuge, pa do pretakanja i filtriranja. U tekstu koji slijedi bit će riječi o mogućnosti povećanja prinosa ulja primjenom pomoćnih sredstava u fazi miješenja tijesta.
Miješenje i ekstraktabilnost maslinova tijesta
Nakon mljevenja plodova ulje je u maslinovu tijestu prisutno u obliku kapljica različitih dimenzija, uglavnom promjera od 10 do 150 μm. Uspješnost izdvajanja kapljica ulja iz tijesta prešanjem ili centrifugiranjem ovisi o nekoliko čimbenika, a jedan od njih su upravo dimenzije kapljica (izdvojive su samo one promjera većeg od 30 μm).
S obzirom na to da mljevenje plodova u velikoj mjeri usitnjuje kapljice ulja (osobito kad se provodi metalnim mlinovima čekićarima), miješenje tijesta nužno je za njihovo povezivanje i okrupnjavanje do minimalno potrebne veličine. Kod maslinovih tijesta dobivenih od nedozrelih plodova, od plodova s puno vode ili od sorti krupnog mesnatog ploda, često se mogu javiti teškoće u povezivanju kapljica, što za posljedicu ima nisku ekstraktabilnost.
Ekstraktabilnost nekog maslinova tijesta govori o tome koliki se dio ukupnog ulja prisutnog u tijestu može izvući uobičajenim mehaničkim postupcima. Iz tijesta visoke ekstraktabilnosti moguće je izvući 80-90% od ukupno sadržanog ulja, dok je to kod tzv. teških tijesta ispod 70%.
Uzroci otežanog povezivanja kapljica ulja mogu biti sljedeći:
a) dio stanica tkiva ploda masline nije se uspio razbiti mljevenjem pa je ulje ostalo zarobljeno unutar stanica (karakteristično za čvrsto tkivo nedozrelih plodova);
b) kapljice ulja “zarobljene” su u koloidnom gelu koji pektin, celuloza i bjelančevine iz tijesta stvaraju u kontaktu s vodom (karakteristično za nedozrele plodove s puno vode ili za sorte s krupnim mesnatim plodovima);
c) kapljice ulja “zarobljene” su u emulziji koju stabiliziraju prirodni emulgatori iz maslinova tijesta (npr. fosfolipidi, lipoproteini, monogliceridi, digliceridi, slobodne masne kiseline) (karakteristično za nedozrele plodove i pojedine sorte);
d) kapljice ulja malobrojne su u jedinici volumena i vjerojatnost njihova susretanja i povezivanja je mala (karakteristično za plodove s puno vode i manje ulja).
U slučaju kad su emulzija ulja u vodi ili mnogo vode u tijestu glavni uzroci niže ekstraktabilnosti, upotreba mikroniziranog talka i/ili kuhinjske soli mogu značajno pridonijeti većoj učinkovitosti procesa prerade maslina.
Mehanizam djelovanja talka
Talk se kao pomoćna tvar u proizvodnji djevičanskog maslinova ulja počeo koristiti krajem 70-ih godina prošlog stoljeća, uglavnom u Španjolskoj. Radi se o prirodnom mineralu, magnezijevu silikatu hidratu, koji je inertna tvar, tj. ne ulazi u kemijske reakcije sa sastojcima maslinova tijesta.
Za upotrebu u preradi maslina treba biti mikroniziran, tj. usitnjen do čestica promjera manjeg od 40 μm. Dodaje se polaganim usipavanjem u mjesilicu tijekom prve trećine ukupnog vremena miješenja, u količini od 1-4% na masu tijestu. Mehanizam njegova djelovanja temelji se na sposobnosti privlačenja kapljica ulja i njihova dovođenja u međusobnu blizinu, čime se one lakše povezuju.
Također ima sposobnost privlačenja emulgirajućih tvari iz maslinova tijesta, čime smanjuje njihov neželjeni emulgirajući učinak. S obzirom na to da njegovo djelovanje nije ni kemijskog ni biokemijskog, nego isključivo fizičkog karaktera, mikronizirani talk udovoljava europskim i hrvatskim propisima o pomoćnim tvarima dopuštenima u proizvodnji djevičanskog maslinova ulja.
Dosadašnja istraživanja provedena na španjolskim i talijanskim sortama ukazuju na to da korištenje talka ne utječe značajno na udio slobodnih masnih kiselina, K232, K270 i opću senzornu ocjenu ulja, a da u nekim slučajevima čak i smanjuje peroksidni broj.
Mehanizam djelovanja kuhinjske soli
Druga mogućnost za ublažavanje problema niske ekstraktabilnosti maslinova tijesta je upotreba kuhinjske soli. Dodaje se u sličnim količinama kao i talk (1-4% na masu tijesta). Njezino djelovanje temelji se na sposobnosti narušavanja strukture koloidnih gelova u maslinovu tijestu koji ometaju pokretljivost kapljica ulja. Osim toga, ioni soli u maslinovu tijestu jačaju odbojne sile između vode i ulja, a kod centrifugiranja olakšavaju razdvajanje vode i ulja zbog povećanja gustoće vodene faze.
Budući da se radi o tvari koja je uobičajena komponenta hrane i ne ulazi u kemijske reakcije sa sastojcima maslinova tijesta, također udovoljava zahtjevima za proizvodnju djevičanskog maslinova ulja.
Dosadašnja istraživanja na španjolskim sortama ukazuju na to da nema utjecaja na standardne tržišne pokazatelje kvalitete ulja te da može povećati udio pigmenata, fenola i poželjnih mirisnih tvari u ulju.
Istraživanja u Hrvatskoj
U Hrvatskoj gotovo da i nema upotrebe pomoćnih tvari u industrijskoj preradi maslina te stoga i nema praktičnih iskustava s domaćim i udomaćenim sortama. Laboratorijski pokusi s talkom i kuhinjskom soli provođeni su na Medicinskom fakultetu u Rijeci i Poljoprivrednom odjelu Veleučilišta u Rijeci, u sklopu znanstvenoistraživačkog projekta “Bioaktivne i hlapljive tvari djevičanskih maslinovih ulja u preradi i doradi” (2007. – 2013.) te uz potporu znanstvenim istraživanjima na Sveučilištu u Rijeci (2013. – 2015.).
U tu svrhu korišteni su uređaji vrlo malih dimenzija (mlin čekičar promjera koša 12 cm te vertikalna termostatirana mjesilica i diskontinuirana centrifuga za izdvajanje uljnog mošta kapaciteta po 750 g tijesta). U pokusima su dodatkom talka, odnosno soli, od 1 do 3% na masu tijesta postignuta sljedeća povećanja ekstraktabilnosti u odnosu na tijesto bez ikakvog dodatka: buža 7-40% (talk) te 13-42% (sol), istarska bjelica 17% (talk) te 2% (sol), leccino 51% (talk) te 15% (sol), oblica 4-7% (talk) te 24-25% (sol).
Utjecaj na svojstva ulja
Povećanje ekstraktabilnosti za 10% u domaćoj bi uljarskoj praksi značilo da bi se na svakih 100 kg prerađenog ploda približno moglo dodatno dobiti 1 do 1,5 kg ulja.
U spomenutim pokusima istražen je i utjecaj talka i soli te njihovih kombinacija na udio fenola i poželjnih mirisnih tvari u ulju, u suradnji sa Zavodom za znanost o hrani Sveučilišta u Udinama (Italija), Znanstveno-raziskovalnim središčem Univerze na Primorskem iz Kopra (Slovenija) i Institutom za poljoprivredu i turizam iz Poreča.
Kod buže, istarske bjelice i leccina uočeno je da talk može smanjiti ukupne fenole u ulju za približno 10% u odnosu na kontrolni uzorak, uz što je bilo povezano i smanjenje gorčine te povećanje slatkoće ulja.
Spomenuto smanjenje fenolnih tvari ne mora biti od velikog značenja u slučaju kad se prerađuju sorte koje su uobičajeno bogate fenolima ili kad su u pitanju plodovi niskog stupnja zrelosti i sa sadržajem fenola koji je u pravilu viši nego kod zrelih plodova.
Za razliku od talka, dodatak soli povećao je udio fenolnih tvari u ulju u prosjeku za 25%. Stoga se o soli može razmišljati i kao o sredstvu kojim se kod prerade zrelih plodova ili sorti s niskim sadržajem fenola može postići povećanje ovih korisnih tvari u ulju. Sa soli se uspjelo postići i blago povećanje koncentracije poželjnih mirisnih tvari u ulju, dok je kod talka taj učinak bio različit ovisno o sorti.
Dobiveni rezultati ukazuju na to da bi se kombinacijama talka i soli (npr. u omjeru 1:2) mogli ublažiti neželjeni utjecaji talka na svojstva ulja, uz podjednako povećanje ekstraktabilnosti kao kad se koristi samo talk u istoj ukupno dodanoj količini.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....