Značajna je uloga ove tvrtke specijalizirane za mehanizaciju za maslinarstvo, vinogradarstvo i voćarstvo u privođenju krških terena u poljoprivredna obradiva tla u Dalmaciji i Istri
Maslinarski svijet Hrvatske poseban je, gotovo svi se znaju, sreću se na natjecanjima, međusobno propituju za savjete o radovima, mehanizaciji, dijele istu strast i ambiciju. A važan dio i aktivni sudionik tog svijeta maslinara je već godinama Marijan Kalanj i njegov “Messis”, vrhunska tvrtka za prodaju poljoprivredne mehanizacije. Nezaobilazni su na svim važnim maslinarskim manifestacijama, uvijek je puno maslinara i vinara na njihovim prezentacijama najnovijih strojeva za maslinarstvo i vinogradarstvo, godinama je “Messis” i glavni sponzor, važna financijska podrška najpoznatijoj maslinarskoj manifestaciji Noćnjaku i vinarskoj Sabatini, a ekipa “Messisa” je uvijek i najveselija, prava duša i središte završnih fešta i Noćnjaka i Sabatine. Mnogi su upravo od njih kupili svoje najvažnije strojeve, tresače, škare, malčere, traktore, a da su njima zadovoljni svjedoče odlični odnosi koje Marijan Kalanj i njegov tim s maslinarima imaju. Godinama se srećemo i dogovaramo intervju. Nije Marijan od puno riječi, jedva se odlučio… Razgovarali smo u sjedištu firme u Zagrebu, tamo preko puta Velesajma.
-Kako je rođen “Messis”, tvrtka čiji cilj je, kako sami kažu, dosegnuti i zadržati vodeću poziciju u prodaji poljoprivredne mehanizacije u Hrvatskoj?
- Prvu firmu za prodaju poljoprivredne mehanizacije sam u Hrvatskoj u Zagrebu pokrenuo 1997. godine, a “Messis” sam osnovao 2000. godine. Kad sam otvorio firmu “Messis”, u njoj smo bili samo moja supruga i ja, ona mi je bila velika potpora. Tad sam bio i direktor, radio sam u skladištu, istovarivao i montirao strojeve i sve drugo. Sad je evo tvrtki već 23 godine. Prodajemo poljoprivrednu mehanizaciju, sve vrste strojeva za ratarsku proizvodnju, stočarsku proizvodnju, komunalne strojeve i opremu, strojeve za pripreme terena… Kad smo počeli, uzeli smo zastupstva nekoliko talijanskih firmi, danas ih imamo preko 30 i to su uglavnom generalna zastupstva. Danas radimo i s Francuzima, Englezima, Fincima, ali najviše s Talijanima. Proširili smo se i na Indiju, uvozimo iz Indije godišnje desetak kontejnera uglavnom freza, roto drljača i malih traktora.
-Vi ste i glavni “krivci” za peglanje kamenjara po Dalmaciji i Istri, čujem da je “Messis” prodao najviše onih velikih strojeva za drobljenje kamena…
- Mi smo u Hrvatskoj prodali preko 50 strojeva za pripremu terena s prisustvom kamenja (freze-sitnilice za kamen), a okvirna vrijednost takvog stroja je 80-ak tisuća eura. Na jednoj manifestaciji Noćnjak prije 15-ak godina u Primoštenu Burnjem prikazali smo jedan takav stroj u radu. Nakon toga iduće smo godine prodali tri, jedan je uzeo “Poljopromet” (s tim strojem su pripremljeni tereni za njihove vinograde na Komarni-Vina Terra Madre), drugi je uzeo Krešo Gabrić iz Podstrane za komunalne djelatnosti i niskogradnju, a treći je uzeo vinar Plančić za svoje vinograde na Hvaru. To su strojevi koji idu u dubinu i do 50 centimetara i usitne, zdrobe sav kamen i pomiješaju ga sa zemljom.
-Čiji su to strojevi?
- Talijanski, Valentini i FAE. Mi smo bili pioniri u prodaji tih strojeva koji su pokazali da se te naše površine, kameniti tereni, posebno u Dalmaciji i Istri, mogu pretvoriti u terene za intenzivni uzgoj maslina, vinograda i voćnjaka, što je vrlo bitno. I dandanas ti naši strojevi rade, uglavnom su ih kupili ljudi koji rade usluge.
-Je li Plančić onaj veliki vinograd na krovnom platou Hvara napravio vašim strojem?
- Počeo je to raditi državnim strojem, a onda je od nas kupio stroj i uglavnom tim strojem pripremio teren, usitnio kamen i posadio taj veliki vinograd. Vinar Plančić nam je bio i jedan od prvih kupaca. Prvi koji je od nas kupio taj stroj je Tomislav Gašperov iz Primoštena Burnjeg, ali on, osim što radi usluge u poljoprivredi, tim strojevima obavlja i komunalne poslove izgradnje i održavanja poljskih putova, nerazvrstanih cesta, interventnih vatrogasnih pristupa na području općine Primošten, što uvelike smanjuje troškove.
-Ima li još interesa za te strojeve?
- Ne da ima interesa za njih, nego je interes izniman. Mi smo u Hrvatskoj prodali najviše takvih strojeva, više od 50, a još su svi drugi uvoznici prodali toliko. Trenutno u Hrvatskoj ima oko 70 ili 80 takvih strojeva u funkciji, koji drobe kamen i privode kulturi površine u Istri, Primorju, Dalmaciji, na otocima. Jako puno toga se radi, bilo bi dobro recimo imati podatak koliko je nastalo novih vinograda, maslinika, voćnjaka privođenjem krških terena u poljoprivredna obradiva tla. Po mojoj procjeni tisuće hektara poljoprivrednog zemljišta pripremljeno je tim strojevima.
-Po struci ste zrakoplovni tehničar, niste iz agrarne priče. Kako ste se tako dobro snašli u poljoprivrednoj mehanizaciji?
- Prvo, potičem iz obitelji koje su se bavile malom obiteljskom poljoprivrednom proizvodnjom za svoje potrebe, u Gorskom kotaru u Lokvama, odakle mi je majka, i u Primorju u Klenovici, odakle mi je otac. Drugo: kad sam se na samom početku zaposlio u tvornici poljoprivredne mehanizacije u Sloveniji, prošao sam sve, od proizvodnje (upoznao sam samo srce svakoga stroja), operativne pripreme proizvodnje do rada u upravi te tvornice (bio sam zamjenik direktora 14 godina).
-Posebno vas znaju vinogradari i maslinari, a vidi se i da se s njima dobro družite na Noćnjaku i Sabatini …
- Uvijek sam vjerovao u poljoprivrednu proizvodnju u Hrvatskoj, a posebno sam vezan uz maslinarstvo i vinogradarstvo. Vino i maslinovo ulje obožavam. Ja sam na tim manifestacijama od samih početaka, već 20-ak godina dolazim na Sabatine i Noćnjake, a mi smo, “Messis”, bili najmanje sedam, osam puta generalni sponzor Sabatine, jednako tako i Noćnjaka. Ja vidim veliku budućnost u toj našoj proizvodnji, pogotovo u Dalmaciji i Istri. I dokazano je da su maslinova ulja naše Dalmacije i Istre vrhunska. I tek će biti i zbog klime i zbog zemlje i zbog toga što naši ljudi znaju to raditi.
-Vi imate najveću ponudu strojeva za maslinarstvo, vinogradarstvo i voćarstvo?
- Imamo najveću ponudu. Po pitanju mehanizacije mi smo se specijalizirali za maslinarstvo, voćarstvo i vinogradarstvo. Politika naše firme je uvijek bila tražiti strojeve i opremu koji su novost na europskim i svjetskim tržištima. I danas je tako. Mi smo uvijek tražili ono najbolje, prije 20-ak godina smo prodali prvu roto drljaču koja ima ticalo, ide pored stabla i odmiče se od njega. U vrijeme kad je rijetko tko znao za takvo nešto. Taj prvi stroj, roto drljaču s hidrauličnim ticalom prodali smo vinogradaru i vinaru Zdjelareviću, koji je također bio vizionar. Nakon toga takve smo strojeve počeli prodavati u Istri, Dalmaciji i cijeloj Hrvatskoj. Istrani su uvijek bili po pitanju mehanizacije ispred bilo kojeg drugog dijela Hrvatske, pa recimo i po kupovini tresača maslina. Mi smo prošle godine prodali oko 500 komada tresača. U Dalmaciji je posljednjih godina tu napravljen veliki iskorak. U Istri smo uvijek prodavali 200 do 300 komada tresača, a sad se i Dalmacija izjednačila. Od tih 500 tresača koje smo prodali u prošloj godini skoro je polovica prodana u Dalmaciji.
-Kako imate uvid u ono najnovije i najatraktivnije što se pojavljuje u poljoprivrednoj mehanizaciji?
- Nema tog sajma u Europi gdje nismo bili, uvijek smo pratili što je novo, što će tek doći u iduće dvije, tri godine u Hrvatsku i stalno smo uvodili tu novu mehanizaciju. Imamo i dosta prezentacijskih strojeva, dajemo ih potencijalnim kupcima na probu, ako im odgovara, naruče ih, ako ne, vrate nam ga ili naruče neki drugi. Obično kažemo: “Nemoj ga kupovati, poslati ćemo ti stroj, doći će naš tehničar uputiti te u primjenu, neka stroj radi kod tebe tjedan dana, onda ćeš vidjeti da li ti odgovara.” Na taj način smo puno kupaca pridobili.
-Kako vidite vinogradarski i maslinarski svijet u ovih dvadesetak godine, pratili ste ga…
- Dogodio se nevjerojatan napredak! Pa dokaz su tolike zlatne i srebrne medalje na najboljim svjetskim natjecanjima za naša maslinova ulja i vina. I kroz kupovinu mehanizacije vidjeli su se ti pomaci u ovih 20-ak godina. Na početku smo se svi susretali s tim novostima, međutim, brzo su to naši maslinari i vinogradari usvajali. U ovisnosti, naravno, o financijskim sredstvima i o površinama. Ako imaš veliku površinu, ti sebi možeš dopustiti kupiti skuplji stroj. Danas u Istri na tim velikim plantažnim površinama imaju vrhunsku mehanizaciju za obradu, kultivaciju i berbu. U primjeni takve moderne sofisticirane mehanizacije je i naš poznati maslinar i vinar Rade Bobanović (MASVIN) iz Ravnih kotara koji i te kako prati što se događa i uvijek traži ono što je najnovije i najbolje. On je naš veliki prijatelj i poslovni partner. Puno toga smo i od njega naučili.
-Dakle, mi smo po pitanju mehanizacije na europskoj razini?
- Tako je. Posebno kod tih površina koje su veće, koje su i pripremljene našim strojevima tako da može ta mehanizacija ući u njih. Naši vinogradari, maslinari i voćari u mehanizaciji nikako ne zaostaju za kolegama i trendovima u Europi. Naravno da manji proizvođači koji imaju hektar ili dva teško ulaze u takve investicije, međutim, oni koji imaju deset i više hektara nabavljaju prave moderne strojeve.
-Planovi za budućnost “Messisa”?
- Rekao sam na početku ove priče, u prvim godinama, pa tako i sada, velika potpora bila mi je supruga, a danas je to prije svega tim “Messisa” i kći Ana, koja sve više ulazi u posao i hvata konce... Poslove pomalo prebacujem na moj cjelokupni tim, međutim, i dalje se držim Noćnjaka, Sabatina, raznih drugih manifestacija i većih sajmova u Hrvatskoj na kojima smo stalno prisutni.
Upravo je na razgovor stigla i Ana Kalanj, 32-godišnja Marijanova kći, pa potvrđuje da je s ocem bila na manifestacijama u Bolu i Neumu. Već šest godina radi u “Messisu”, gdje je danas voditeljica prodaje poljoprivredne mehanizacije. Ana će: “Po pravilu struke zaposlili smo dva magistra agronomije, a ja sam završila ekonomski fakultet smjer marketing.
Jako puno ulažemo u edukaciju svojih ljudi. Prije dva mjeseca je nas šestero iz ‘Messisa’ (od 11 zaposlenih) bilo na sajmu EIMA u Bologni, jednom od najvećih sajmova poljoprivredne mehanizacije u Europi i svijetu. Naši ljudi se stalno educiraju, evo sad naših dvoje ljudi ide u Italiju na školovanje, kako bi se upoznali s novim strojem koji i ne zovu traktorom, već nosačem radnih alata. To su uski traktori VITRAC specijalne namjene za teško pristupačne i nagnute terene, na koje se priključuju atomizeri, freze, malčeri, strojevi za obradu unutar redova, strojevi za zelenu i zimsku rezidbu ne samo vinograda, nego i maslinika, voćnjaka… Mi ne možemo i ne želimo prodati nove modele traktora i strojeva ako naši serviseri nisu prošli obuku za njihovu uporabu i servisiranje. Puno ulažemo da bismo mogli vrhunski raditi svoj posao.”
Za kraj će nam Marijan: “Vjerujem u budućnost održive poljoprivredne proizvodnje. Plodna zemlja, povoljna klima, obilje vode i drugi uvjeti za poljoprivrednu proizvodnju značajan su resurs Hrvatske. Poljoprivredne površine na Zemlji se smanjuju, a kod nas u Hrvatskoj je skoro 50 posto poljoprivrednog zemljišta neobrađeno, od toga pola, kažu, u vlasništvu države. A mi imamo na zemlji ono što arapske i neke druge zemlje imaju ispod zemlje – blago, oni naftu, a mi zemlju koja je čista, ničim opterećena niti zagađena prekomjernom upotrebom kemijskih sredstava, pesticida, umjetnih gnojiva. Moramo biti više svjesni vrijednosti te naše dragocjene zemlje.”
