U prepunoj hvarskoj katedrali sv. Stjepana I., s velikom tugom su u srijedu obavljeni sprovodni obredi i upriličena sahrana mons. Slobodana Štambuka, hvarskog biskupa u miru.
Takvu sliku posljednjeg oproštaja najavljivao je dostojanstven doček lijesa pokojnog biskupa dan prije na Dolcu, nakon čega je njegovo tijelo bilo izloženo na odru u katedrali, gdje su mu posljednju počast odali kolege biskupi, njih 10, brojni svećenici, redovnici i redovnice, obje hvarske bratovštine te vjernici trootočne biskupije na čijem čelu je bio punih 35 godina.
Koncelebriranu svetu misu služio je hvarsko-bračko-viški biskup mons. Ranko Vidović.
- Molimo da Gospodin zahvati u sadržaj, odnosno plod njegova života, da ga pročisti svojom ljubavlju, i oslobodi pljeve i kukolja, i od svega onoga što mu ne pripada kao čovjeku, pastiru Kristove Crkve.
Molimo da taj čisti plod njegova života umnoži svojim blagoslovom da mu bude dostatan za spasenje. Da može čuti onaj milosrdni i spasonosni poziv Oca nebeskoga: Uđi u radost gospodara svoga - kazao je biskup Vidović
- Mi ćemo sahraniti biskupa Slobodana ovdje u katedrali gdje mu i pripada počivati do dana uskrsnuća. No, kako je poželio biti pokopan u svom rodnome mjestu, to će se učiniti kad grobnica bude zgotovljena.
Neovisno od toga gdje će pokojnik počivati, siguran sam da bi i on ponovio riječi svete Monike i naglasio da je najvažnije "sjećati ga se trajno u svojim molitvama" – rekao je mons. Želimir Puljić, apostolski upravitelj Splitsko-makarske nadbiskupije, u svojoj propovijedi, prisjećajući se Štambukova djelovanja u bivšoj državi, ali i tijekom Domovinskog rata kada je Hvarska biskupija puno pomagala prognanicima, te podigla novi Križ od bračkoga kamena na Srđu, koji je prethodno srušila agresorska vojska 1991. godine.
Mons. Stanko Jerčić, generalni vikar trootočne biskupije, evocirao je uspomene kako je bilo družiti se i raditi s pokojnim biskupom. Podsjetio je na njegov životopis, iznijevši da je rođen 1. ožujka 1941. u bračkim Selcima, od oca Josipa i majke Nedjeljke-Perice rođene Jakšić.
Gimnaziju i studij teologije završio je u Zadru. Za svećenika Hvarske biskupije zaređen je 3. srpnja 1966. u Selcima. Obavljao je sljedeće službe: od 1966. do 1968. bio je župnik u Pražnicama i Gornjem Humcu, od 1968. do 1971. župnik u Vrisniku i Pitvama, od 1971. do 1978. župnik u Vrbanju i Svirčima, od 1978. do 1981. župnik u Nerežišćima i od 1981. do 1989. župnik u Supetru i Škripu, a od 1979. do 1989. uređivao je list "Bračka Crkva".
Sveti Otac Ivan Pavao II. imenovao ga je hvarskim biskupom 30. ožujka 1989. Za biskupa je zaređen 30. travnja iste godine u Hvaru. Glavni zareditelj bio je apostolski pronuncij za tadašnju Jugoslaviju nadbiskup mons. Gabriel Montalvo, a suzareditelji tadašnji splitsko-makarski nadbiskup mons. Ante Jurić i dotadašnji hvarski biskup mons. Celestin Bezmalinović. Njegovo biskupsko geslo bijaše "Neka je Bog uvijek prvi" i doslovno ga se držao do posljednjeg daha.
Recimo i to da je biskup Štambuk pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji obnašao službe predsjednika Vijeća za misije i člana komisije za Zavod sv. Jeronima u Rimu. Papa Franjo prihvatio je njegovo odreknuće od službe 9. ožujka 2018., nakon što je napunio kanonsku dob za umirovljenje.
Međutim, držao ga je apostolskim upraviteljem još tri godine, nakon čega su ga naslijedili mons. Petar Palić i aktualni biskup Vidović.
U poznim godinama biskup Slobodan objavio je knjige "Poruke Božića i Uskrsa" (2019.) i "Čujte me otoci" (2020.) te "Sveci štovani u Hvarskoj biskupiji ili Hvarsko-bračko-viškoj biskupiji" (2021.). Dakle, bio je bistre glave sve dok ga nije zatekla smrt 27. rujna u Svećeničkom domu u Splitu u 83. godini života, 58. godini svećeništva i 35. godini biskupstva.
S biskupom Štambukom sâm kao novinar puno puta surađivao, bio je spreman svakome pomoći, pa stoga ne čudi da su oni koji su ga iskreno voljeli umjesto kićenja odra i njegova groba na dan sahrane davali svoje priloge za biskupijski Caritas.
