StoryEditor
SvijetŽIVOT U CRVENOJ ZONI

Splićanke iz Bergama: Ovdje skoro nema obitelji u kojoj netko nije umro. A vi u Hrvatskoj ne žugajte što stojite doma, ne želite gledati ove prizore

Piše Linda Perić
27. ožujka 2020. - 19:10
U Berggamu je zatvoreno čak i grobljePiero Cruciatti /AFP

- Prvo što ću vam reći - u Bergamu nitko ne pjeva na balkonima; sve one snimke koje kruže društvenim mrežama i na kojima Talijani pjevaju kancone ili operne arije, kako bi se navodno osnažili, dolaze s juga zemlje. Na sjeveru sada nikome nije do pjesme, a pogotovo ne u Bergamu, u kojemu živim zadnje 22 godine. Kako i bi, ovdje dnevno umre po 70 ljudi. Strašno - kaže Sania Vukušić Marcelli, Splićanka udana za, kako ona kaže, Bergamanca i majka dječaka Duje

Kako je živjeti u gradu najpogođenijem epidemijom koronavirusa, u kojemu vojni kamioni s ljesovima svakodnevno prolaze ulicama grada, pitamo našu sugovornicu.

image
Sania Vukušić/Marcelli
Shutterstock

- Čujte, pet tjedana smo sin i ja u kompletnoj izolaciji i nije lako. Budući da sam ja i inače radila od kuće, meni je ovaj režim malo lakše pao negoli njemu. Dijete je zarobljeno unutar četiri zida, ne može izaći, pa je konstantno na mobitelu i na televiziji. Sad je već prilično izvjesno kako nema ništa od ove školske godine, te da će djeca ponovno u klupe u rujnu. Što se mog supruga tiče, on itekako radi jer drži pizzeriju s dostavom koja je zasad još uvijek dopuštena i jako tražena.

Normalno da mi nije svejedno što odlazi na posao, ali on barem ne dostavlja, odnosno ne ide po kućama, već je zadužen za organizaciju. Osim toga, ljudi su ovdje već ekonomski devastirani zatvaranjem ugostiteljskih objekata, posebno restorana. Talijanskom gospodarstvu trebat će najmanje dvije godine da se oporavi od korona-krize. Nama zasad egzistencija nije upitna, što je opet utješno u ovoj groznoj situaciji - govori Sania, koja se inače bavi alternativnom medicinom.

'Emotivno smo slomljeni'

Njezina poznanica iz Bergama, Splićanka K.V. (točni podaci poznati redakciji) u Italiji radi kao zdravstvena djelatnica. Dok Sania smatra kako bi se, ako ljudi budu disciplinirani, iz karantene mogli izvući za mjesec dana, K.V. nije tako optimistična.

- Previše je zdravstvenih djelatnika zaraženo da bi se epidemija mogla brzo suzbiti. Svi smo se poradovali kad je broj umrlih bio u padu početkom tjedna, ali sad je opet narastao. Šefica mog bolničkog odjela je na respiratoru, dva liječnika u bolnici su nam umrla... Gotovo da nema obitelji u Bergamu u kojoj netko nije umro, tu ponajprije mislim na djedove i bake, a o zaraženima da i ne govorim. Kolegica, koja je 1994. godište, neki dan mi kaže kako su njezinim trima prijateljicama s fakulteta umrli očevi, ljudi u pedesetim godinama života.

Moja 28-godišnja prijateljica zarazila se i dva tjedna imala je strahovito jake simptome. Liječnici ovdje govore kako su im mlađi slučajevi čak i teži, da u bolnicu stižu s puno jačim respiratornim problemima - kazuje nam K.V.

Do svega toga ne bi došlo, smatra ona, da je Vlada odmah stavila Bergamo pod crvenu zonu, kao što je stavila Codogno u kojemu je zabilježen prvi slučaj zaraze u Italiji. U tom se gradiću situacija stabilizirala, zbog promptnih mjera, za dva tjedna.

- Kad me nazovu prijatelji iz Hrvatske pa "žugaju" zbog nemogućnosti izlaska, kažem im da budu sretni što neće gledati stravične prizore kakve mi gledamo, jednostavno zato što im je vlast na vrijeme reagirala. Ja samo molim Boga da mi se ne dogodi nešto nepredviđeno, da me, primjerice, zaboli zub, jer su stomatološke ordinacije zatvorene, pa možeš samo na Hitnu, a znaš što bi te tamo moglo dočekati - govori K.V.

Ljudi u Bergamu su, kaže ona, emotivno slomljeni ne samo zbog svega što se trenutačno događa, nego i zato što se ovoj strahoti ne nazire kraj.

- Žao mi je ovoga grada i njegovih dobrih i radišnih ljudi. Svako toliko upadnem u neku krizu i onda na dan, dva prestanem pratiti te užasne statistike, ali problem je što se ne možeš od svega izolirati. Na društvenim mrežama trenutačno je omiljeno pitanje "što ćeš prvo napraviti kad sve ovo prođe"... Netko će otići frizeru, netko u svoju omiljenu pizzeriju, a netko na sushi. Ja jedva čekam sjesti za šank u kafiću i popiti dupli espresso - kaže nam K.V.

O tome danu razmišlja, naravno, i druga Splićanka iz našeg teksta - Sania Vukušić Marcelli. Ona će, sa svojom obitelji, izaći rano ujutro iz kuće, i šetati Bergamom čitav dan, rukovati se nesmetano s ljudima, smijati se...

#KORONAVIRUS U ITALLIJI#BERGAMO

Izdvojeno

22. svibanj 2020 06:05