StoryEditor
Politikasuper vili

Na kavi s Berošem: Imponira mi što sam postao heroj nacije. Očekujem da će me moji boduli podržati - ne zbog porijekla, nego zbog mojih rezultata

3. srpnja 2020. - 17:17
Nikola Vilić/HANZA MEDIA

Na razgovor u splitski kafić u blizini robne kuće "Dalma" ministar zdravstva Vili Beroš stigao je u pratnji nekoliko suradnika, "propisno" odjeven i – nasmijan.

U tom ga elementu baš i nismo navikli vidjeti, ne iznenađuje s obzirom na činjenicu da je u prvi plan izbio kao "iznenadni ministar", u najtežoj zdravstvenoj krizi koja je pogodila Hrvatsku ikad. Točnije...

- Prvi put sam vas nasmiješenoga vidjela na predizbornom plakatu, zapravo prije toga samo jednom, u časopisu Glorija. Čak ste mi malo neobični takvi - priznajemo, a Beroš ne skida osmijeh.

- Što ćete, tako je ispalo - ograđuje se skromno, naručuje mineralnu.

- Je li vam žao što je tako ispalo? Zapravo je vruć krumpir korone trebao snaći vašeg prethodnika Kujundžića.

- Čujte, i ja sam bio zatečen, a opet... Brzo sam spojio "dva i dva", mi liječnici-kirurzi navikli smo na žurne intervencije! Pa dok sam radio u bolnici često su me nazivali kad bih stigao doma da se vratim, naša je mentalna disciplina takva da djelujemo bez puno premišljanja, i navikli smo na pritisak! Kad uzmete u obzir sve noćne smjene koje u liječničkom zvanju treba odraditi, 24-satna dežurstva i tako dalje, nije začudno što sam se i ja valjda snašao - oprezan je ministar.

Novac mi nije motiv

- Pa vi ste bili percipirani kao heroj nacije! Odali su vam priznanje za predani rad i dobru komunikaciju "i lijevi, i desni"... Čak su vam porasle dionice u očima žena kao nekoj privlačnoj muškoj, zaštitničkoj figuri. Imponira li vam to?

- Naravno, drago mi je da sam mogao pomoći, i ranije sam težio unaprjeđenju hrvatskog zdravstva, to mi je bio i jedini motiv za ulazak u politiku 2006. godine! Novac mi sigurno nije mogao biti motivacija budući da sam kao pomoćnik ministra, primjerice, dvije godine primao osjetno manju plaću nego kao liječnik.

- Čini se da su vaši razlozi, dakle, uistinu časni, što zvuči kao bajka za laku noć...

- Nemojte tako, ima nas koji težimo učiniti nešto za opće, a ne samo vlastito dobro - napominje aktualni ministar, koji u svakodnevnom govoru zvuči više kao rođeni Zagrepčanin nego Jelšanin, čak i dok u ovo predizborno vrijeme sa familijom boravi u Splitu.

U metropolu je s otoka Hvara došao u sedamnaestoj godini, i ostao. Godine su učinile svoje, a usvajanju "purgerskog" naglaska nije odmogla ni supruga, Zagrepčanka Jasminka.

- To vam je stvar respekta sredine u kojoj se nalazite, a ja sam u Zagreb došao doista davno - veli 55-godišnji Beroš.

- Zagreb me puno zadužio, zahvalan sam mu što mi je pružio obrazovanje, u tom gradu sam se i profesionalno etablirao nakon završenog studija medicine. No, u mom srcu uvijek je Jelsa, a nakon nešto dana na otoku počnem ja govoriti i po forski, bez brige!

- Zato ste valjda i nositelj ove, tzv. dalmatinske liste...

- Pa, iskreno, očekujem da će me moji boduli podržati, ali ne toliko zbog porijekla, nego među ostalim zbog dobrih rezultata u borbi s koronom.

image
Nikola Vilić/HANZA MEDIA

Gdje je gripa?

- A gdje je nestala dobra stara gripa?

- Bilo je nešto i gripe, da, ali puno manje, a stopa smrtnosti nije odstupala od one ranijih godina.

- Jeste li jako umorni? Bili ste jedan od najzaposlenijih ministara, sad ste evo aktivni i u kampanji... Niste se jamačno stigli niti naspavati.

- Da vam budem iskren, nisam. Često sam spavao samo četiri-pet sati dnevno. No, svejedno sam pun energije, čini mi se da bih mogao sad pješke ići do Zagreba i natrag!

- Ipak, sigurno "brojite sitno" do godišnjeg odmora.

- Zapravo i ne; sve ovisi o razvoju događaja, ako ostanem ministar (što se nadam, ima još puno posla oko reforme) opet idu pripreme, moram biti "stand by" i zbog Vlade, i korone, ali u prvom redu zbog građana. Dakako, vjerujem da ću uloviti koji tjedan za odmor, u Jelsi dakako. Zbog toga su mi djeca znala i negodovati, grintati jer "opet idemo na Hvar".

Do stola na terasi kafića gdje smo razgovarali svako malo navraćali su simpatizeri, moramo reći, prvenstveno Vilija Beroša pa tek onda HDZ-a!

"Samo zbog vas ću glasat! Može li fotografija? Svaka vam čast! Najbolji ste!", samo su neke od pohvala na Berošev račun izgovorene. Ljubazno je odvraćao ljudima, zahvaljivao, fotografirao se, no ne i rukovao; i nama je prilikom inicijalnog kontakta ponudio – lakat.

- Treba biti oprezan - napomenuo je više puta tijekom razgovora.

Dvije sitnice

Još se malo navraćamo na Hvar, pitamo ga da nam rasvijetli dvije sitnice koje su nas stalno kopkale: je li mu Vili pravo (hvarsko) ime ili možda kratica od Vilijam, božeprosti, Vilibor? To je prvi mini-misterij.

- Da, Vili mi je pravo ime, po djedu Vicku - zbunjuje nas odgovorom, pa žuri pojasniti.

- Djed je između dva rata boravio u Americi, pa je "Vicko" amerikanizirano u "Vili", a roditelji su mi ga nadjenuli njemu u čast - veli.

Drugo, no ne i manje važno pitanje koje nas je u koroni morilo glasi: tko ga je šišao?

- Ha ha, čitao sam vašu humoresku - sjetio se ministar.

- Nećete vjerovati, ali termin za šišanje ulovio sam neposredno prije početka korona-karantene, i tako sam izdržao do otvaranja obrta/brijačnica - Beroš će.

image
Nikola Vilić/HANZA MEDIA

Još smo malo na otoku, prisjećamo se nekih zamjerki javnosti.

- Spočitnuli su vam odobrenje održavanja Procesije za križem o Uskrsu u jeku korone, na Hvaru. Kako gledate na taj potez iz sadašnje optike? Tada je, podsjetimo, čak i Vatikan zabranio održavanje misnih slavlja.

- Morate znati da nisam ja odobrio povorku, pa čak niti premijer Plenković, nego Hrvatski zavod za javno zdravstvo, i to na upit, koliko se sjećam, lokalne udruge ili bratovštine. HZJZ je uzeo u obzir sve okolnosti i čimbenike rizika, te analizu epidemiološke situacije. Vjerojatno je odobrenju kumovala okolnost da se procesija, dakako, odvija na otvorenom, noću, i s primjerenom razdaljinom.

- Hoćete reći da korona noću spava?

- Ne, naravno, najvažnija je distanca. Jednako kao i danas, mjere opreza ostaju iste.

- Kako su korona i strah od zaraze među građanima kopnjeli, sve je više kritika upućivano na vaš račun. Tako su vas mnogi dočekali na nož zbog nespretne izjave o udomljavanju djece i gay-parovima.

- Morate znati da sam to rekao na samom kraju emisije, i nisam imao vremena za elaboraciju, samo suhi sažetak. Ono što doista držim najvažnijim je dobrobit djeteta uz poštivanje svakog prava na izbor, uključujući i gay-parove. Ipak, čini mi se da dosta heteroseksualnih parova (supružnika) također teži posvajanju djece, deinstitucionalizacija je svakako poželjna, a stručne službe odlučuju o najboljem rješenju.

Bodul u velegradu

U sklopu aktualne kampanje i boravka u Splitu (u unajmljenom stanu u Varošu) ministar Beroš prisjetio se svojeg djetinjeg viđenja grada pod Marjanom.

- Joj, meni je kao malome bodulu Split bio velegrad! U Split sam, dobro se sjećam, odlazio svake godine s roditeljima kupiti školske knjige... To je bio pravi mali praznik! Znali smo doći i za feštu svetoga Duje, na sreću ne i "u likara", bio sam dobroga zdravlja – kuca dr. Beroš o stol.

- Eh da, znao sam kupiti i traperice, je li, rebatinke kod švercera na Peristilu. I tenisice adidas! - sjetio se ministar.
Posjetio je i novootvorenu "Nebesku šetnicu" u sklopu Parka prirode Biokovo. Pitamo ga za dojmove.

- Uh, bilo mi je malko nelagodno kad sam tek kročio na ono staklo, ali ipak sam prošetao. To je super stvar, doista jedan prekrasan turistički sadržaj i još prekrasniji pogled na naše more, otoke... Osobito mi se svidjelo što se sa "skywalka" dobro vidi moja Jelsa – vragolasto je namignuo Vili Beroš, liječnik i ministar koji možda i neće biti reizabran, ali ga svakako nikad nećemo zaboraviti.

Izdvojeno

13. kolovoz 2020 08:58