Štošta sam iz srednje škole zaboravio, ali jednu nogometnu utakmicu nisam, nje se i danas sjećam. Igrali su Hajduk i Torino, na krcatom Poljudu, pred 50 tisuća gledatelja. A mi smo je, dica, srednjoškolci, gledali u školi, te 1985. godine. U razredu, organizirano i zajednički. Iako nije bilo ministra Radovana Fuchsa da to odobri.
Zapravo, volio bih vidjeti tko je to mogao mom profesoru iz povijesti Slavku Perajiću zabraniti da gleda Hajduka, i to dok igra važnu europsku utakmicu, drugo kolo Kupa UEFA-e. Taj se, majci, nije rodio! Mi smo imali zadatak biti “kuco”, i držali smo ga se koliko-toliko. Sve do momenta kad je Blaž Slišković namistija loptu na nekih 30 metara od gola Silvana Martine.
Štošta sam, velim, zaboravio, i Hrvatsko-ugarsku nagodbu, i Riječku krpicu, ali ...