Hajduk je promarširao u polufinale Kupa, bila je to parada golova i petarda je pukla, a da je nogomet čudna igra potvrdilo nam se i ove večeri u Poljudu. Naime, da je netko nakon pola sata igre napustio tribine nekim prečim, važnijim poslom i vratio se tek da pogleda semafor ostao bi u nevjerici.
- Ne, to nije moguće, netko se sa semaforom zafrkava!?
Hajduk se doista silno mučio na početku susreta i kao da se borio s nekim utvarama i vilenjacima, jer nije to bila borba protiv Varaždina i narančastih dresova, ovih istih koji su potonuli u nastavku susreta, nego je „bijelima” trebalo valjda 35 minuta da dođu k sebi, nakon što su očigledno bili još uzdrmani sa 1:1 rezultatom iz Varaždinu u subotu što se doživio kao poraz i smak svijeta, te su doživjeli salve kritika uz žustru polemiku i ujutro na dan ove utakmice glede sudačke (ne)pravde.
Trebalo im je toliko da povežu konce, da se razbude i da izađu konačno iz svlačionice da bi prikazali ono što znaju.
Od totalne štete do – fešte, u razmaku tili čas.
Dok je Hajduk spavao Varaždin je imao dvije kolosalne prigode, Postonjski je uzdrmao gredu, a Šegi je balun prošao kraj njega umjesto da ga – nečuvan – s ruba kaznenog prostora šutne prema (u tim trenucima) nesigurnom Lučiću.
Kakva je bila utakmica i Hajdukova igra u tim zlim za „bijele” trenucima, najbolje oslikava što je Torcida skandirala:
- Ajmo bijeli što ste stali, zašto ste nas odjebali... - pardon, ali to je tako bilo.
Nitko nije htio prihvatiti da su hajduci nekako sputani, u grču, omađijani i začarobirani susretom u Varaždinu i da im treba vremena da vrate samopouzdanje. Možda kakav psiholog umjesto trenera?
A samopouzdanje se polako vraćalo, sreća što je Varaždin propustio svoje prigode, da bi potom uslijedio gromovit blic-udar Hajduka u samom finišu susreta.
Mnogi su već napustili svoja mjesta na odmor hitajući i grintajući, a zapravo sretni što je još 0:0 i da Varaždin ne vodi, kad li je uslijedio blitzkrieg Karoglanovih trupa.
Prvi i drugi gol, zapravo su bili svojevrsna naplata dugova, kad ti Fortuna i Sudbina vrate ono što ti uzimaju. Diallo je naplatio tvrdoglavo povjerenje Karoglana (samo se utakmicama može vratiti i moram ga istrpjet, rekao je trener), dugo je odsustvovao zbog Afričkog kupa, pa bio užasan u Varaždinu. A sad spasonosni strijelac!? Osobito dojmljivo (nam) je bilo kako je taj vrijedni mrav Krovinović iz slobodnog udarca dosegao trenutak zaslužene slave. Izveo je slobodni udarac kao da je Jerković i Računica zajedno!? Dobro, malo nas je ponijelo, pretjerali smo, ali u tom času bio je to – Filip na konju, volimo se referirati na neke naslove davnih tv-serija. Klicala mu je publika, Varaždin je bio svladan.
Tako je u hipu Karoglan opet postao trener vrijedan poštovanja i povjerenja, jer je momčad proigrala. To što su niti igre bile pokidane stvar je – psihologije, a ne toga što se ne bi treniralo kako spada...
Kad je Varaždin poklekao, drugi dio bio je samo „moje pjesme, moji snovi”, odnosno stari hajdučki refren:
- Samo jednu želju imam...
S pet u korpet, trener gostiju Nikola Šafarić, koji očito radi dobar posao, sigurno nije bio ni svjestan što ga je sve to snašlo.
Dobra okolnost za Hajduk je i što se Josip Elez vratio, ozljeda Zvonimira Šarlije ga je neplanirano izvukla s klupe na scenu, a Elez je sve ka‘ da neće ponovno pokazao ofenzivne sklonosti po kojima zna biti dragocjen: duga lopta, točno proigravanje i ubitačan udarac glavom u ofenzivnom skoku (pogodak, sjajni nabačaj Benrahoua, treba to istaknuti).
Tako se utakmica od „muke ježove” s početka pretvorila u festival i paradu golova, odnosno cijelog potencijala što ga ovaj Hajduk nedvojbeno ima, a ne iskazuje ga stalno.
Karoglan je inače ostao dosljedan da mu opet počne Anthony Kalik, a Laszlo Kleinheisler tek kasnije uđe, no i u tom ulasku Laszla pokazao je Mađar ono što smo – pardon - najavili, da ima topove u kopačkama, a da je upitna trka. E, ovo je sada bio top, izbliza, vrlo efektno.
Hajduk se valjda ovom utakmicom oporavio od kratkotrajne viroze i nervoze što ga je zahvatila nakon varaždinskog rvanja i svih tih polemika i sad bi ponovno čista i vedra lica, ozaren s ovih 5:0 trebao opet prionuti poslu u prvenstvu. Stiže Istra, a Paolo Tramezzani, kormilar Puležana i te kako je pomnjivo gledao u Puli ovu utakmicu na malim ekranima, vidio je i mane i vrline Karoglanova Hajduka i u subotu nas u Poljudu čeka nadasve zanimljivo nadmetanje.