Hajduku je na Rujevici trebala pobjeda kako bi zadržao kakve-takve nade u osvajanje naslova prvaka, a odigrao je utakmicu u kojoj se najvećim dijelom branio, a manjim napadao neplanski i na kraju upisao četvrti uzastopni poraz.
Posebno je poražavajuće za Bijele da su u ovakvim okolnostima od početka susreta zauzeli podređeni položaj u kojem je faza napada bila nepostojeća većim dijelom susreta, a udarci prema golu Nediljka Labrovića samo puste želje dok u igru nije ušao Ivan Perišić. Doduše, ni tada nijedan pokušaj Hajduka uopće nije išao u okvir gola, ali barem se nešto događalo ispred Rijekina gola.
Snovi o tituli tako su definitivno otišli u vjetar, a na neki način je bizarno koliko ekipa Mislava Karoglana srozala u samo nekoliko tjedana i pretvorila u nemoćnu skupinu igrača koja tri utakmice nije zabila gol i koja u susretu u kojem je pobjeda bila imperativ nije napravila ništa dok nije ušao čovjek koji se realno još nije ni trebao vratiti na teren.