Za početak može jedna alanfordovska, kako bi poentirao Grunf: bolje je pobijediti nego izgubiti. Kao ono kad se kaže bolje biti mlad i bogat, nego star i siromašan.
Tako bi se i Hajduk trebao ohrabriti, bodriti sam sebe nakon pobjede u Koprivnici i sebi podariti malo mira, bez obzira što su sve ovosezonske lađe već odavna potonule, a još se nije isplivalo na spasonosno kopno. Pobjedom u Koprivnici barem su se smirili valovi, dok se pliva na plažu spasa i nove sezone.
Život ide dalje i dobro je da su ‘bijeli‘ pobjedom u Koprivnici zaustavili slobodan pad, zakočili su na nizbrdici, da se kroničari ne bave više najcrnjom od svih serija, što bi to bilo da se hajducima dogodio novi poraz.
Hajduk je zaigrao srčano koliko to može, bila je to sasvim korektna predstava momčadi koja u ovom sastavu broji posljednje tjedne zajedničkog življenja i rada. Ako nema titula, ostat će im barem izlet u Prag kao sjajna uspomena na doba kad se pokušavalo sve i svašta ne bi li titula sletjela u Split.
Falš-note
Danas, kad se može reći ‘uzalud vam trud svirači‘, barem ove posljednje izvedbe orkestra na Titanicu da nisu falš-note. Momčad je bila dovoljno povijesno odgovorna da bude poštena prema zadaći, te je na kraju slavila u Koprivnici sa 1:0.
Da, bolje je pobijediti nego izgubiti.
Spašavao je Borna Buljan i svaka čast mladom vrataru što se promovirao u vrijednu pričuvu i oslonac danas-sutra. Pokazao je da Hajduk u projekciji na njega i te kako može računati. Podsjetio nas je na dane kad je Tomislav Ivić gurnuo u vatru mladog Ivana Pudara ususret mečevima protiv Hamburgera. Bio je to splet okolnosti, Pudar je ubačen u vatru kad je slaba forma Ivana Budinčevića i Mladena Pralije toliko iznervirala velikog trenera da je hazardirao. Neka brani – Pudar! I Pudar je branio odlično.
Tako i sad Buljan, hajdukovac slavnog prezimena (premda mu velikan Iko nije u rodu), u času kad su se ozlijedili i Ivan Lučić i Lovre Kalinić i kad je na svu silu morao na branku (makar i sam nezaliječen) branio je na visini zadatka. Ono što treba Hajduku. Imaš dva-tri teška baluna i svaki moraš skinuti! Baš to je mladi Buljan i uradio, te sačuvao mrežu netaknutom. Bravo!
Što je utakmica, osim odlične epizode vratara Buljana, još pokazala?
Dakle, s jedne strane lice u smislu primjerene odgovornosti igračkog kadra ‘bijelih‘, ali ujedno i naličje trenutka, a to znači da je još uvijek iluzorno raspravljati o - novoj sezoni.
‘Kidanje glava‘
Premda je sječa Lukše Jakobušića i Mislava Karoglana, kao dan kad su se ‘kidale glave‘ odmah poslije poraza od Rijeke opravdana činjenicom da već sutradan treba započeti novi ciklus, ne može se pobjeći od "faktora vrijeme". A to znači da ostatak sezone naprosto moraju odraditi oni koji su tu, trebaju svoju rutu otploviti do kraja, a ne možeš odmah instalirati adekvatnog trenera niti probrane igrače za novu sezonu.
Tako se dogodilo da ‘ražalovani‘ Hajduk, nakon atomske eksplozije uzastopnih poraza naprosto ne može pobjeći iz svoje kože.
Dva tjedna nakon ‘klupskog udara‘ niti ima novog predsjednika, niti trenera, a ne znamo ni kakva je konačna sudbina sportskog direktora, a naravno da nema ni momčad koja bi se uigravala za početak nove sezone. Nego se moraš krpat...
Tako nam pobjeda Hajduka u Koprivnici ima tek larpurlartističke naznake: umjetnost radi umjetnosti, kad je artizam svrha samom sebi. Nema upliva na poredak na ljestvici, niti nam može vratiti proliveno.
Pomoći će da se utiša nervoza i stabilizira – kako se ono kaže – situacija. I sve to dok se još nisu uklonile ruševine teškog potresa, a novi Hajduk tek je u povojima. U nacrtima – budućeg predsjednika. Ma tko to bio...
