Partija je Bili. Odnosno, kako se službeno kaže: u srijedu ujutro u Splitu je, nakon kraće i teške bolesti, u 51. godini života umro Željko Džeko, poznat kao Bili, dugogodišnji organizator gradskog koncertnog i kulturnog života. Njegovom smrću urbana kultura Splita gubi jednog od glavnih promotora, da ne kažemo očeva.
Mlađe generacije znaju Bilog kao vlasnika i voditelja popularnog kluba „Quasimodo” u Gundulićevoj ulici, u kojem je nekoliko generacija mladih Splićana upoznalo i naučilo živjeti rock-kulturu. Stotine koncerata domaćih, regionalnih i inozemnih grupa i izvođača koje je Bili u protekla dva desetljeća ugostio u tom klubu činili su bitnu stavku odrastanja splitske omladine.
Ali u Džekinoj biografiji „Quasimodo” je tek kronološki posljednja „cigla u zidu” njegova cjeloživotna nastojanja da obogati koncertnu ponudu grada u kojem je živio. Time se Bili, na razne načine, bavio još od 90-ih godina.
Nakon što je u ratu splitska klupska scena praktično ugašena, pa sredinom 90-ih u gradu više nije postojao nijedan klub, upravo je Bili bio jedan od pionira njezine obnove. Skupa sa Stanislavom Czwikom, zvanim Cvik – još jednim gradskim „rock kultur-tregerom” – pokrenuo je krajem tog desetljeća dva glazbena festivala: zimski se zvao „FURGLA” (akronim od „Festival urbane glazbe”), dok je ljetni festival dobio naziv „Summer In The Movie”.
- Upoznali smo se kad je on konobario u pizzeriji Santa Maria, kasnije Puls. Krajem devedesetih ja sam ljeti radio svirke na Obojenoj kod Jenkija, i taman mi je dosadilo natezat se s Jenkijem kad mi je Bili jednom prilikom uletio da ajmo skupa radit festival – priča nam Cvik, potresen viješću o prijateljevoj smrti.
Književna pozornica
Tako je počelo. Prva „FURGLA” održana je u zimu 1999. u diskoteci „Up & Down”, a prvi „Summer In The Movie” u ljeto 2000. u Ljetnom kinu na Bačvicama. Oba festivala pokazala su se kao pun pogodak, te su bila iznimno posjećena: tisuće posjetitelja uživalo je u vrhunskim rock-koncertima ponajboljih naših izvođača.
Nakon ratnih i poratnih godina mrtvila i apatije, u kojima klupska scena u gradu gotovo nije ni postojala, Split je sada počeo izgledati kao grad u kojem se nešto događa.
Bili i Cvik nakon dvije godine odustaju od zimskog festivala, te se koncentriraju na vrlo popularno ljetno izdanje – na koncerte je dolazilo i po dvije-tri tisuće ljudi – koje se nekoliko godina održavalo na dvije lokacije: uz Bačvice, dio festivalskog programa odvijao se i na Tvrđavi Gripe, gdje su organizirani komorniji koncerti (Josipa Lisac, Vlatko Stefanovski & Miroslav Tadić, Oliver Dragojević...).
- Poanta je da smo nas dva i Baće i tvrđavu revitalizirali za koncerte nakon puno godina i doslovno sami čistili škovace, kosili travu i sređivali prostor na obje lokacije – priča nam Cvik.
Nakon što je preuzeo klub „Quasimodo”, Bili ga je pretvorio u glavni koncertni punkt u gradu, ali se nije zadržao samo na glazbenim sadržajima: od 2009. u klubu se, na njegov poticaj, počela održavati književna tribina „Bookvica”, koju je moderatorica Patricija Vodopija ubrzo pretvorila u najposjećeniju književnu pozornicu u Hrvatskoj, kojom su prodefilirali brojni tuzemni i regionalni pisci.
Tako je Bili uspio razviti koncept „Ouasimoda” kao glazbenog kluba u kojem se događa i književnost. Uz to, u klubu su održavane i kazališne predstave, promocije i drugi sadržaji koji su tvorili kulturnu ponudu Splita.
Zbog svega toga se Željka Džeku, zvanog Bili, s pravom može smatrati zaslužnim neimarom splitske urbane kulture. Bez njega bi ovaj grad bio još puno seljačkiji.
