StoryEditor
SplitUtrka za poteštata

Branku Ramljak Splićani znaju ‘iz Hajduka‘, mnogi su se nakon objave kandidature zapitali s kim igra: Ako sam ‘trčala‘ za nekim, onda je to za fakultet. I za Grad ću!

26. veljače 2021. - 22:31
Duje Klarić/Cropix

"Vi ste ona šta je bila u Hajduku?" zapitat će Branku Ramljak netko manje informiran, jer kad je bila u Nadzornom odboru "bilih", isprva kao član, a potom i predsjednica, veći je dio muške populacije čuo za nju.

– I nije bila loša, skroz dobro je u Nadzornome odigrala – kažu upućeni.

A Ramljakova je već tada, prije gotovo deset godina, imala izvrsnu akademsku karijeru kao profesorica računovodstva na splitskom Ekonomskom fakultetu, koja je, smatra, temelj svakog njezina drugog angažmana. Tri puta birana je za prodekanicu, a poslije i prorektoricu Sveučilišta, bila je i povjerenica u Gradu Splitu do prijenosa vlasti na kraju mandata Ive Baldasara, potom je tri godine bila i državna tajnica u Ministarstvu znanosti i obrazovanja u mandatu Blaženke Divjak.

Kad je ova rođena Zadranka podrijetlom iz Sukošana objavila kandidaturu za splitsku gradonačelnicu, mnogi su se, iako je nezavisna, zapitali s kim "igra", kojeg je svjetonazora, zašto joj to uopće treba... Na sva ta pitanja pokušali smo od nje dobiti odgovor. A izvukli smo iz nje i ponešto osobnoga, na primjer, to da joj je i nakon više od desetljeća omiljeni parfem Chanel Mademoiselle, što možda govori o njezinoj odanosti i postojanosti.

– Je je – nasmijala se:

– Znate kako moji na fakultetu kažu kad prođem a nisu me vidili? Branka je došla na posao.

Ali ajmo za početak prvo razjasniti zašto se kandidirala za splitsku gradonačelnicu.

Dakle, draga Branka, što će vama to?

– I ja se često pitam što će mi to. Ali uvijek je više onoga tijekom dana i tjedna zbog čega sebi kažem: "Branka, moooraš to!" Kad ću ako neću sad, Silvana?! Dosad sam puno toga ostvarila, poklopile su mi se neke stvari, bila sam vrlo vrijedna, uspjela sam u svom zanimanju doći do kraja, profesor sam u trajnom zvanju, super. Razmišljam, ako se ne uključimo, baš sve će biti isto nakon izbora, a ja ne pristajem da nam je grad cirkus vođen sitnim interesima još četiri godine, ma nikad više! Izazovi i problemi su tu da se rješavaju, a izazove volim, a od problema ne bježim.

---

image
Duje Klarić/Cropix

---

Jeste li na ideju da biste mogli biti gradonačelnica došli dok ste 2017. obavljali posao Vladine povjerenice?

– Da. Ah, kad se sjetim tih 68 dana moje Banovine... Nakon što je to prošlo, zapitala sam se bih li ja to mogla. Mnogo je, znate, prije toga bilo poziva da se politički angažiram u strankama, a kad je došao poziv da preuzmem vodstvo grada u situaciji kad nije donesen proračun, trebalo mi je dvadeset minuta da se odlučim. Kao akademski obrazovana osoba, u koju je ova država uložila dosta novca, smatrala sam da moram nešto dati zajednici. Tada sam dnevno bila u kontaktu s Ministarstvom uprave, a oni su mi prepustili sve odluke uz savjet da vodim računa da ne napravim štetu gradu, ali isto tako nisam smjela dopustiti da neki poslovi stanu zbog moje neodlučnosti, recimo da kasni gradnja škole "Žnjan-Pazdigrad" ili da studenti ne dobiju stipendije.

Jeste li tada vidjeli i upoznali tih famoznih pet stotina zaposlenih u Banovini? Kako biste se, da postanete prva žena grada, nosili s toliko golemom administracijom?

– Cijeli život sam u državnim tijelima, način rada je svugdje isti. Vrlo često čujemo da se nešto "ne može", ali na to ne pristajem. Znači, ti si sposoban napisati meni stranicu papira gdje obrazlažeš zašto se nešto – ne može, ali ja tebe neću pitati zašto se ne može, nego, ajmo vidjeti može li se. A često za neke stvari sasvim malo treba. Neki ljudi su mi, kad sam odlazila iz Banovine, rekli kako sam pokazala da može biti drukčije. Ali ja nisam imala Gradsko vijeće, a gradonačelnik ne može sam.

I što ćete u slučaju da budete izabrani, a ne budete imali na svojoj strani većinu u Vijeću? Jeste li spremni raspisati nove izbore?

– Da. Nije mi cilj da svi isto mislimo, neka Vijeće bude raznorodno, spremna sam na kompromise i nemam problema s koalicijama kao s konceptom, ali uključujem se u ovu utakmicu zato što sam nezadovoljna kako su u našem gradu do sada vladale koalicije. Jeste li iti jednom vidjeli da se splitska koalicija tresla jer nije predviđen novac, primjerice, za obnovu pet parkova?

Ne, tema je radno mjesto, nadzorni odbor, dodjela proračunskih sredstava privatnim tvrtkama. Pogledajte koaliciju i sve njezine posljedice u gradu i sve posljedice u županiji. Zar će nam Split postati kusur da bi u županiji ostalo sve kako je?! Ima li stvarno netko kome je ovo O.K. a da nije netko od onih koji imaju direktnu korist? Ako budem u situaciji da sa svojom listom moram pregovarati, svoj obraz neću prodati za vlast. Dugi niz godina gradiš svoj ugled, paziš da se negdje ne maćaš, zašto da to sve sada upropastim...

Politika je vještina, među ostalim, i pregovaranja, ponekad popuštanja, odstupanja od principa...

– Znam, ja ću sa svima razgovarati, to uopće nije problem, lijevi, desni... Za svoj grad s kime god - osim s Kerumom - jer u zadnjih dvanaest godina vidimo kako izgledaju koalicije s njim...

A on kaže kako ste 'trčali za njim po Jokeru i žicali pare'?

- Riječ je bila o opremanju Ekonomskog fakulteta i te 2008. godine nije bilo važnijeg poduzetnika u Dalmaciji koji nije sudjelovao u toj akciji. Gospodin je jedan od brojnih koji su donirali, a sada baca blato na to. Ako je zalaganje za dobrobit institucije za koju radiš 'trčanje' za nekim, da, onda sam se za fakultet i Sveučilište natrčala. I za Grad ću.

Ulazim u ovo kao nezavisna s ljudima koji mi vjeruju i neću ih iznevjeriti.

---

image
Duje Klarić/Cropix

---

Imate li neka imena na listi već sad?

– Radim natječaj za suradnike. Neću ga napraviti nakon izbora, nego ga radim već sada jer nije grad jedna stranka, ekipa, familija. Zadovoljna sam odazivom, javili su se ljudi različite dobi i različitih profila. Bitno je da žele promjene i da su neovisni, odnosno da nisu dosad sudjelovali u stranačkim aktivnostima i u političkom životu. Nakon što smo prikupili sve životopise i motivacijska pisma, obavit ću s njima razgovor. Spaja nas nezadovoljstvo situacijom u gradu.

Ne slažem se s onima koji misle da na razini lokalnih izbora nisu važna ideološka i svjetonazorska pitanja, a vas ne mogu odrediti. Zbunjuje i to što vas neki smatraju trojanskim konjem HDZ-a. Možete li nam se ipak predstaviti po tom pitanju?

– Nas u ovom gradu zanima da imamo asfaltirane ulice, da imamo zbrinut otpad, da svijetli svaka ulična svjetiljka; želimo zelene površine i dječja igrališta, vrtiće, škole, brigu o starijima i potrebitima... I sve zanimaju ta pitanja, a to slušam li ovu ili onu muziku i za koji klub navijam manje je bitno.

A ne, itekako je važno da navijate za Hajduk...

– Naravno da navijam za Hajduk, a tu imam i iskustvo. Inače, slušam klape, Olivera, ali i sve drugo. Na primjer, volim i Lady Gagu, kad ona s Bradleyjem Cooperom zapjeva "Shallow", naježim se. Dalje, vjernica sam, to ne krijem i to je moja stvar, a nikoga ni ne pitam je li vjernik ili nije. Imam obitelj, više od trideset godina sam u braku, imam dvoje djece i ne slažemo se uvijek u svemu, ali o nekim vrijednostima nema rasprave, a to su poštenje, tradicijske vrijednosti do kojih držimo, osuđujemo korupciju... Inače sam i vrlo socijalno osjetljiva. Stranke potiču svjetonazorska pitanja u lokalnim izborima, ali treba voditi računa o kvaliteti življenja, a ne o tome jesmo li lijevo ili desno, gdje smo bili ove ili one godine. Jer ako se natječemo u programima i ljudima, onda stranke imaju problem, ali ako stave križ i spomenik Tuđmanu, ajde sad da vidimo kako ćeš protiv toga.

A gdje ste vi, kad smo već kod toga, bili u vrijeme održavanja prve gay parade u Splitu?

– Nisam bila na ulici. Eto. Ali apsolutno sam za poštovanje svih ljudskih prava i nemam nikakve dileme vezano uz to. I svima onima koji žele izraziti svoje mišljenje u prethodno najavljenom nekakvom performansu ili akciji treba to omogućiti. Split mora pokazati koliko je tolerantan grad, Split je takav, tu ima različitih svjetonazora i takav mora ostati. To mora biti grad koji privlači ljude različitih orijentacija iz bilo kojeg dijela svijeta. Ali, radije bih govorila o tome kako da poboljšamo život u gradu.

Kako?

– Zalagala bih se da se ljudima olakša život i poveća standard kroz smanjenje porezne presije i efikasniju javnu upravu.

Znači, smanjit ćete prirez?

– Treba najprije vidjeti jesu li sva ubrana sredstva iz prireza iskorištena na pravi način pa ćemo ih onda smanjivati ili nećemo. Proračun od milijardu i tristo milijuna kuna je ogroman, treba vidjeti na koji način se novac iskorištava. Mislim da ima dobrih primjera; ima ih, recimo, u "Parkovima i nasadima", "Split parkingu", "Prometu"... Držim kako se tu može uočiti da su potencijal uvijek ljudi. Recimo, u javnoj upravi nema mogućnosti za kazne i nagrade, ali ako prema svima pokažeš isti respekt za ono što rade i očekuješ rezultate, jedni će se posramiti od drugih. Ima načina.

A "Vodovod", što mislite kakva je situacija? Evo su nam na Plakalušu, gdje i vi stanujete, konačno promijenili cijevi. Ali raskopali su ulicu i sve traje mjesecima.

– Ajme, e. Jeste vidjeli ono? Stalno se nešto krpa, asfaltira pa raskopava. I tako posvuda, u Gupčevoj, u Matice hrvatske...

A znate li tko nam je predstavnik u Kotaru Gripe?

– Ne.

Evo ni ja. Kako to?

– Dobro što ste to spomenuli. Zamišljam da kotarevi u gradu, njih dvadeset i sedam i sedam mjesnih odbora, budu jedna mala skupština i da ljudi znaju tko su oni i da bude veća komunikacija između njih i Grada. Nestvarno mi je da Pazin, Rijeka ili Trogir mogu uključiti građane po kotarevima u izradu proračuna, a da Split nije u stanju. Od ljudi iz kotareva trebaju dolaziti podaci što građanima treba. Evo, na primjer, kad je o otpadu riječ, pa proći će još desetljeća da dostignemo onih pedeset posto razvrstanog otpada, sada smo na mizernih 3,74 posto. To je sramotno, a svega nam nedostaje. Nedostaje i nama građanima kulture, a nema grada koji ima ovoliko kontejnera, a oko njih još je i više smeća. Ali postoje neki dijelovi grada u kojima je to uredno. A to nam je ogledalo grada.

A k tome smo turistički grad. Možemo li se konačno prestati stidjeti?

– U Zagrebu je zbrinjavanje otpada također veliki problem, ali postoji puno kutija i grad dijeli kese. Mi sad imamo i one kontejnere za biootpad, rado odvajam, ali treba li to učiniti s kesom ili papirom, ne znam. Želim da imamo svih šest reciklažnih dvorišta za početak. Ajmo to napravit! Inače, kad spominjemo turizam, mislim da postoji prostor za razvoj grada koji nije vezan uz turizam. Imamo vrlo jaku IT scenu, ne možete vjerovati u kojim uvjetima rade, a rade za cijeli svijet. Jer znate što, ne postoji bolje mjesto za život od našega grada. Provela sam nekoliko godina u Zagrebu, znam što govorim.

Što mislite o modelu otvorenosti trošenja javnog novca?

– Ako proračunska sredstva trošimo netransparentno, onda uvijek netko može misliti da se tu nešto krije. Vjerojatno je to bilo lakše napraviti u manjem gradu, ali i ja bih se zalagala za otvaranje proračuna gradu. To je javni novac i treba građanima omogućiti da prate kako se troši.

Kad smo kod novca, tko će vama financirati kampanju?

– Sad ulažem svoj novac, ali imam i donacijski račun.

Jeste li u razgovorima s nekim poduzetnicima? Govori se da se Tomislav Mamić, vlasnik "Tommyja", zapravo neće kandidirati, nego da će upravo vas pogurati i staviti se na vašu listu?

– Gospodina Mamića poznajem kao ozbiljnu osobnu i ozbiljnog poduzetnika, uvažavamo se međusobno, ne vidim da je objavio kandidaturu, ali mi je drago da je izrazio nezadovoljstvo vrlo sličnim stvarima kao i ja.

Možda vas se zato povezalo. Postoji uvjerenje jednog dijela javnosti da ćete ići zajedno na izbore?

– Ne mogu to ni opovrgnuti ni potvrditi dok se ne dogodi i to je sve što mogu reći. Ali, iskreno ću kazati, naravno da bih ga voljela imati na svojoj strani, pa to je normalno.

Podržao vas je i Dejan Kružić. Hoće li se on naći na vašoj listi? Jeste li razgovarali s njim o tome?

– Svaki dan razgovaramo, ali Dejan sam o tome odlučuje. Mi smo kolege na fakultetu, stalno razgovaramo. Zauzet je oko Spaladium Arene. Svi koji su s njim radili u Banovini imaju dobro mišljenje o tom čovjeku i stručnjaku. Njegovi savjeti su mi dragocjeni, a pogotovo o gradu jer on je nepresušno vrelo znanja i iskustva o svemu što se u gradu događa.

Bili ste u Ministarstvu znanosti i obrazovanja, upravo se potpisuje peticija za uvođenje seksualnog odgoja u školama. Jeste li "za"?

– Apsolutno sam "za". Taj odgoj potreban nam je kao edukacija mladih, u to spada i raspoznavanje nasilje, a to se uči od malih nogu.

Čujem da ste često na Marjanu.

– Da, jako puno hodam, imam male dnevne ciljeve, dva puta tjedno idem do vrha Telegrin i natrag, deset tisuća i tristo koraka...

Znači aplikacija je u mobitelu? Što kaže?

– Kad kaže ono "Branka, danas ste premašili vaše ciljeve", e to je super i nešto što te motivira.

Je li to onaj gen iz Sukošana?

– Bit će. Išla sam i na gimnastiku navečer, čak i u Zagrebu kad sam radila. To mi puno znači i tu izbacim negativnu energiju. Rano ustajem, idem u spizu, kuham... Imam podršku obitelji u svemu, a poznato je da sam doma samo mama i domaćica; kuham, peglam i nije mi teško.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
27. ožujak 2021 18:07