Split ima novi mural i bez sumnje će svima koji prolaze kroz Slavićevu ulicu ukrasti pažnju: velik je, preko cijele bočne strane zgrade, pršti bojama i vedrinom. Dječaku na crtežu teško je ne uzvratiti osmijehom, njegov izraz lica je negdje između neobuzdanog veselja i velikog iščekivanja, znate već kako djeca znaju biti sretna kad im je po guštu.
Mural je izradio već uigrani tandem uglednih splitskih umjetnika koji čini slikar i grafičar Luka Duplančić te slikar i strip autor Ivan Svaguša Svagi. Tandem koji je u ovoj umjetničkoj formi već pokupio same pohvale i izvanredne reakcije javnosti nakon što su izradili mural u Plinarskoj ulici, a potom i dva na Blatinama: "najvećeg malog puža na svijetu" i naše, splitske face: Mosora, Smoju, Kaliternu, Palminu...
Ovaj novi većih dimenzija u Slavićevoj zapravo je poklon koji građanima Splita daruje Slobodna Dalmacija u godini u kojoj obilježava 80 godina postojanja, s porukom o važnosti slobode govora za čitavo društvo.
Luku Duplančića zatječemo unutar ograđenog dječijeg igrališta koje savršeno nadopunjuje motiv murala na zidu neposredno do njega – svuda su se rastrčala djeca u igri, čuju se njihovi glasovi, a iznad njih jedan "veliki dječak" gleda nekud iznad njihovih glava.
- Super nam je legla tema murala – započinje Luka, dok je njegov suradnik Ivan Svaguša trenutno izvan Splita, pa smo ga u razgovor uključili telefonom.
- Sviđa nam se što mural nema neku eksplicitnu poruku, reklo bi se "in your face". Ni ideologiju, ni stav, urbanu ideju, subkulturu, ništa od toga, nego je orijentiran na djetinjstvo, na dječju kreativnost i otkrivanje svijeta. Djece nekih prijašnjih generacija, kojoj pripadam i ja, ali i današnje djece. Tu smo uz dijete kombinirali igračke i alate uz pomoć kojih djeca otkrivaju svijet.
15 dana stisli smo u pet
U ruci drži smartphone, on uvijek stvara neki osjećaj nelagode u tom kontekstu, jer znamo koliko veliki utjecaj imaju tehnologije, odnosno korištenje tih aparata na djecu. I tu stvarno treba biti oprezan. No, s druge strane pametni telefon je jedan ogroman kreativni alat koji nama i djeci omogućava učenje, kreaciju i razvoj. Danas neminovan.
Ali, u mural smo dodali neke osnovne alate – knjige i olovke - koje ne smijemo zaboraviti. Pisanje, crtanje, škrabanje su procesi koje bi djeca trebala imati uključene u svoje živote, one puno znače za njihov razvoj. Tu smo se referirali na važnost korištenja našeg mozga i ruku, što je bitno za razvoj djece i njihovu kreativnost. Dječji psiholozi znaju da ako ih predškolci ne koriste dovoljno, da ne mogu maksimalno razviti svoje potencijale. A to je veliki problem – priča Luka.
Franje ("klikeri"), strip, igra "križić kružić" govore o tome što su bile sastavnice njegovog djetinjstva, uz čitanje i crtanje. Jednako kao i koautora Ivana Svaguše koji nam je ispričao:
- Kad sam bio mali mobitela nije bilo još jako dugo, ni interneta. Moje djetinjstvo su bili stripovi, knjige, filmovi definitivno, ulica – mislim na grafite koje sam viđao početkom 90-ih, te su me stvari jako impresionirale. Grad je tada bio vizualno slobodniji, a individualac je morao biti angažiraniji da bi našao svoje mjesto u svijetu. Danas su stilovi života sve više nametnuti – smatra Svagi koji po pitanju pametnih telefona u rukama djece smatra da će malo učiniti zabrane, a više edukacija i prevencija.
Čitav posao od početka do kraja završen je u nevjerojatnih pet dana – silom prilika. Kasnile su neke pripremne radnje, uobičajeno za ovakve izvedbe, a stvar je bila hitna i zbog Ivanovog odlaska na umjetničku rezidenciju u Francusku, što je bilo ranije dogovoreno. Umjesto planiranih 15, sve se komprimiralo u pet, ali udarničkih dana.
Luka i Ivan savršeno surađuju, što se pokazalo već na onom prvom muralu u Plinarskoj, po motivima ilustracije Alema Ćurina za plakat za Splitskog ljeto ‘98.
Sto pitanja, a svako sa - Zašto...
- Zajedno smo u Udruzi Kvart koja djeluje na Trsteniku i gdje imamo galeriju, otamo se poznajemo – objašnjava Duplančić. - Radili smo niz projekata vezanih za Kvart, a kad je došao upit za projekt u Plinarskoj bilo je logično da to zajedno napravimo. Zaključili smo da nam je "radna kemija" super, pa smo nastavili zajedno, kao tandem. Stvarno, s njim je totalni gušt radit‘. Ne trebamo previše pričati, sve se kužimo, sve ide brzo i jednostavno, nema komplikacija. Posao smo podijelili tako da je Ivan na visini, a ja dole, niže. Jer ja imam strah od visine, a on nema nikakvih problema – veli Luka.
Ivan dodaje:
- Ma meni je gušt radit‘ na visini. "Najmanji veliki puž" na Blatinama je na još većoj visini od ovog novog murala. Nekako sam koncentriraniji kad se sve udalji od mene a i volim bit‘ daleko od grada. Gledat ga sa visine i iz daljine, da je sve daleko od mene, možda zbog vizuala, slikanja.
Luka i ja se lako podijelimo u poslovima, čak i mimo razgovora, intuitivno. Razumijemo se, "kliknuli smo", suradnja ne može biti bolja – kaže Svagi.
Luka će dodati da je njihov rad u nastajanju uvijek pratila dječja znatiželja sa igrališta:
- Sretna je okolnost da mural dominira nad dječijim igralištem, koje nije baš obično. To je jedno od najživljih igrališta u gradu, jer kad je lijepo vrijeme, od jutra do mraka vrvi djecom, roditeljima, bakama, didama, svi su uključeni, totalna cika, vika i dreka.
Mi crtamo a ispod nas takva živost, bio je savršeni spoj. Djeci se svidjelo. Klinci bi dolazili do ograde i postavaljali sto pitanja, a svako je počinalo sa – zašto? - smije se Luka.
Sad kad je sve gotovo i kad je pogledima Splićana izložen njihov mural, ne može se preskočiti pitanje: koji će biti slijedeći? Hoće li ih biti još?
- Mislim da su ta vrata sad otvorena i da bi sad trebalo malo više financijske podrške – smatra Luka. - Grad ima sluha za to, ali to nisu jeftine stvari, da se razumijemo. U čitav proces su uključeni stanari, zgrade, stanouprave, tu je hrpa materijala, hrpa radnih sati, nije dovoljno samo "zeleno svijetlo" i - radite.
Prostora za ovo ima
Dobra stvar je da imamo xSTatic iako funkcionira na mikro prostoru na Gripama pa je to za zatvoreni krug ljudi. Svake godine naprave se genijalne stvari ali do slijedećeg xSTatic-a one nestanu, prebojaju se novima, to mi je problematično. Puno mi je bilo bolje kad su se vrhunski murali mogli vdjeti svuda po gradu. Jer, prostora ima – kaže Luka Duplančić.
Ivan Svaguša na to komentira:
- Prije je bilo manje indoktrinacije na zidovima i fasadama a ovi zadnji murali koji se mogu vidjeti u Splitu, drugih autora te Lukini i moji, su – kul. Dobro je da smo to krenuli raditi jer smo u velikom zaostatku za svijetom, a govorimo da smo dio Evrope.
Ipak, nijedna dosadašnja inicijativa za mural nije bila iz Grada, a nadam se da će gradska uprava prepoznat‘ i pogurat‘ ovu umjetnost jer imamo jako dobrih autora, a režu nam krila – veli Svaguša.
Ove jeseni trebali bi završiti mural na Blatinama, uz druge projekte koje rade: Luka Duplančić surađuje na produkciji i kreiranju lutaka za dječju predstavu Kazališta lutaka ‘Maca papučarica‘ koja bi pred malu publiku trebala u prosincu, u predbožićno vrijeme.
Ivan Svaguša je, kako smo naveli, trenutno na umjetničkoj rezidenciji u Francuskoj, u blizini Angoulêmea, na farmi koja je azil za domaće životinje. S kolegom Nikolom Mijatovićem radi na jednom cirkusko-glazbeno-vizualnom projektu pod nazivom MBMG, čija se izvedba očekuje 2025. godine.