StoryEditor

Svetim betlehemskim putnicima Josipu i Mariji otvorimo svoja srca

Piše PSD.
24. prosinca 2019. - 18:47
betlehem

Po naredbi rimskog cara Augusta izvršen je prvi popis svega pučanstva za vrijeme Kvirinijeva upravljanja Sirijom. Stanovnici rimskog carstva koji su bili podvrgnuti popisu morali su ići u svoj rodni zavičaj. Josip pošto je bio iz loze Davidove, zajedno sa svojom zaručnicom Marijom koja je bila trudna, uputio se je u svoj rodni zavičaj u grad Davidov Betlehem, kako bi se podvrgnuo naredbi cara Augusta u svezi popisa (usp. Lk 2, 1-5).

Nažalost stanovnici Betlehema nisu pokazali dobrodošlicu i gostoljubljivost prema bračnom paru Josipu i Mariji: "K svojima dođe i njegovi ga ne primiše". (Iv 1,11). Pored svih poteškoća ili problema u svezi smještaja, Josip i Marija sačuvali su mir i radost u srcu, i spokoj u duši. Konačno su pronašli smještaj u siromašnoj betlehemskoj štalici, u kojoj Bogorodica Marija uz pomoć Josipa porodi prvorođenca, sina svoga (usp. Lk 2,6).

Betlehemsku tihu svetu noć odjednom je obasjalo neobično svjetlo koje je poput bljeska odnosno munje bjesnilo na gradom Betlehemom i okolicom. Pastiri koji su po danu na betlehemskim pašnjacima pasli svoja stada, a noću ih čuvali grijući se uz vatru jer je bila zima, bili su uplašeni i zbunjeni neobičnim prizorom. Anđeo Gospodnji objavio im je radosnu vijest o rođenju Spasitelja svijeta u gradu Davidovu Betlehemu. Sva silna vojska nebeska anđeoska slavila je rođenje Spasitelja Krista Gospodina (usp. Lk 2, 8-9). 

Nakon što su anđeli otišli u nebo, pastiri jedni druge stanu poticati riječima: "Hajdemo, dakle, do Betlehema. Pogledajmo što se to dogodilo, događaj koji nam obznani Gospodin". (Lk 2,15). Ispunjeni radošću i mirom hrabro i odvažno uputiše se do Betlehema. Uskoro pronađoše Josipa i Mariju u priprostoj siromašnoj štalici, i novorođenče koje je ležalo u siromašnim jaslicama. Bijahu očarani nesvakidašnjim veličanstvenim prizorom, kao da se je nebo spustilo u štalicu odnosno sveto mjesto. 

Pastiri sve što vidješe, o tome ispripovijedaše što im je rečeno o tom djetetu. Mnogi su bili zadivljeni o onome što su im pastiri pripovijedali. Isusova Majka Marija sve je te događaje u sebi pohranjivala i u srcu prebirala. Pastiri vratiše se svojim kućama slaveći i hvaleći Boga za sve što su vidjeli i čuli, i što im je rečeno o tom nesvakidašnjem događaju koji se dogodio u Davidovu gradu Betlehemu (usp. Lk 2, 16-20).

Mnogi u Izraelu nisu prepoznali u Isusu Mesiju, Spasitelja i Otkupitelja svijeta. Obećani Mesija o kojem su starozavjetni proroci govorili i pisali, svojim rođenjem u siromašnoj betlehemskoj štalici mnoge je ljude u Izraelu iznenadio. "Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka, dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet ga ne upozna". (Iv 1, 9-10). Nadalje, svojim rođenjem Isus je unio nemir i zbunjenost ne samo u redove "duhovne" elite, nego i u "političke" elite. 

"I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođeni od Oca – pun milosti i istine". (Iv 1,14). Nameće nam se logično pitanje, što su uopće očekivali od Isusa? Nažalost, očekivali su političkog a ne duhovnog Mesiju, i u tome je najveća nacionalna i vjerska tragedija Izraela. Nažalost previše su bili navezani na ovozemaljsku prolaznost, odnosno vremenito – svjetovno kraljevstvo ovog svijeta. Drugim riječima, izbrani Božji narod kao da nije imao dovoljno sluha za Boga. Vječne duhovne vrednote koje je Bog darovao Izraelu, nažalost nisu našle plodno tlo u njegovom vjerskom i društveno-političkom životu.

Stoga u Isusu iz Nazareta nisu mogli i da su htjeli vidjeti svoje spasenje, o kojem je njegov preteča Ivan Krstitelj svjedočio i govorio: "To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!" (Iv 1,15). Nažalost nisu povjerovali Ivanovim riječima koji im je neustrašivo govorio, i svojim životom posvjedočio u istinitost Isusova poslanja. Govorio im je o duhovnom a ne o političkom Mesiji: "Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost". (Iv 1,16). 

Međutim, želimo li biti spašeni moramo aktivno sudjelovati na polju spasenja, a to znači da moramo svakodnevno prakticirati svoj vjerski život u zajedništvu s Bogom. Drugim riječima, ne smijemo biti pasivni promatrači u našem vjerničkom životu, odnosno biti nezainteresirani za Boga, i vječne duhovne vrednote koje nam daruje. Da bi naš svakodnevni vjerski život bio duhovno plodonosan, i to na slavu Božju i naše spasenje, moramo surađivati s Bogom. Stoga ne spašavamo se po slovu zakona nego po milosti Božjoj: "Uistinu Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu". (Iv 1,17).

Betlehemska tiha sveta noć ostavila je dubok i neizbrisiv trag u povijesti spasenja svijeta. U veličanstvenoj svetoj tihoj noći, Sin Božji svojim rođenjem ispunio je srca malih i poniznih duša nepresušnom božićnom radošću. Riječ je o jednostavnim i priprostim ljudima, koji su osjetili toplinu srca i duše rođenjem Isusa. Širom su otvorili srca svetim betlehemskim putnicima Mariji i Josipu. U njihovim siromašnim srcima koja su zračila toplinom i ljubavlju poput siromašne betlehemske štalice, Božićno Dijete našlo je sigurno utočište. 

I ove blažene i tihe svete noći Josip i Marija putuju svijetom, tražeći sigurno utočište i toplinu kod mnogih ljudskih srdaca. Nažalost i u današnjem "modernom" svijetu kod brojnih ljudi srca su zatvorena kao nekoć kod mnogih betlehemskih stanovnika. Ove blažene svete i tihe božićne noći otvorimo svoja kršćanska i vjernička srca svetim betlehemskim putnicima. Svojim dolaskom u naše kršćanske domove, Marija i Josip donijeti će nam Isusa, a s njim svu ljepotu i toplinu Božića. 

Otvarajući širom vrata svojih kršćanskih domova Svetoj Obitelji, neka nas ne uplaši Šimunovo proroštvo Blaženoj Djevici Mariji: "Ovaj je, evo postavljen na propast i uzdignuće mnogih u Izraelu i znak osporavan – a tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca!" (Lk 2, 34-35). U Šimunovu proroštvu vidimo navještaj koji nam govori o Isusovom životnom djelovanju kroz muku i trpljenje i smrti sve do uskrsnuća. Nadalje, govori nam također i o Marijinom životnom križnom putu koja kao Majka i suputnica i supatnica, prati svoga Sina, Krista Gospodina na njegovom križnom putu. 

Svojim kršćanskim vjerničkim životom neustrašivo svjedočimo i propovijedajmo svim ljudima dobre volje o Božićnom Djetetu. Drugim riječima, Krist Gospodin želi da kroz naš svakodnevni kršćanski djelotvorni život govori o svojoj neizmjernoj darovanoj milosrdnoj ljubavi. Božić je kršćanski blagdan koji nam svjedoči o Božjem milosrđu, i ljubavi po kojoj smo spašeni. Božićno Dijete odnosno Knez Mira, kojega je navijestio prorok Izaija, ne da se nadmašiti u svojoj ljubavi.

Piše Don Tomislav Topčić

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

25. rujan 2020 09:36