StoryEditor
SlikarstvoSplitski strip

Nema zemljovida bez Covida; i splitski stripovi ogledaju čovjeka koji više nije toliko sapiens koliko dezinficijens

Piše Jakov Kosanović
26. travnja 2020. - 08:32
‘E-propusnica u Dalmaciji’ solinskoga slikara, pankera i strip-autora Vinka Barića, jedna od nekoliko autorovih šala na račun pandemije

Život u vrijeme korone život je u kućnim uvjetima i na to se već pomalo navikavamo. Rijetko tko bez fige u džepu.

Jednog lijepog dana, u jednoj od ovih sezona, bit će proglašen kraj karantene, izolacije, i samoizolacije, predstave će se s deskopa vratiti na daske, a knjige iz besplatnih e-knjižnica u knjižnice sa zakasninama. Nadamo se da će pitanje “Što je bilo prije, šišmiš ili cibetka?” biti jednako besmisleno, premda ne i jednako jestivo kao ono vezano za kokoš ili jaje.

I Šveđani plaču

Dotad, morat ćemo se zadovoljiti izlascima iz sobe u dnevni boravak, u pidžami, trenirci i kućnom haljetku, bez groznice subotnje večeri, s mlakom papučarskom nadom da će bez fibre proći i svaki drugi dan u tjednu. Izgledaju beznadno ti dani, i dok piljite u neodređenu točku između štednjaka i frižidera čini vam se da idućeg mjeseca nećete imati plaću dostatnu za jedna poštena kolica toaletnog papira, a kamoli za deset kila glatkog i oštrog brašna s par kesica kvasca.

Čovjek s proljeća 2020. sasvim sigurno nije jednak čovjeku istog fiskalnog kvartala prošle godine, i u najmanju ruku više nije toliko sapiens koliko dezinficijens. Čak i Šveđani plaču. Čak i Trump može biti u intuitivnoj nedoumici. Nema zemljovida bez Covida.

Prošlogodišnji ljudi ne bi shvatili ni jedan vic iz nekoliko proteklih mjeseci. WC humor srećom više nikome nije smiješan, zamijenio ga je doduše humor iz kužine, a Muju i Hasu naši i vaši ukućani s onim što čine od karantenske dokolice.

Stvari koje zvuče i izgledaju paradoksalno u ovom trenutku, već u idućem mogle bi postati manje od polazišne pretpostavke jednog sasvim novog pogleda na svijet. Možda iziđemo bolji. Možda ne. Moguće je da ćemo biti isti kao prije, kraći samo za rukoljub.

Nova dioptrija

Takve i slične filozofske dvojbe ogledaju se i u stripovima splitskih autora, od kojih smo ovdje izdvojili probrano društvo. Sonja Gašperov, Mihaela Erceg, Vinko Barić i Ivan Marušić na svojim Facebook stranicama već nekoliko mjeseci objavljuju vinjete i grafičke table koje globus gledaju kroz novu dioptriju.

Mihaela Erceg FB pratiteljima stavlja svoju nacrtanu inačicu oko koje se vrti svijet obilježen s “prije i poslije”, od kojih su joj oba podjednako nekomodna. Premda, dopušta Mihe, ne gledamo svi isto na iste probleme, čak ni u tako maloj regiji kao što je Dalmacija.

Vučine s kartoline Sonje Gašperov stvarnost ogledaju onakvom kakva ona danas jest: kao karneval s maskama u kojemu su java i snomorica zamijenili mjesta, a odlazak u dućan postali proceduralna trauma i ruski rulet. Tako je to kad je izgledno da ćeš se iz samoposluge vratiti s izdašnijim COVID-om negoli objedom.

Pierre i Corsso Ivana Marušića koriste okvir stripa kako bi iz antropomorfnih likova postali ono što u osnovi jesu, miš i mačak, jer je životinjama u gradu lakše nego ljudima – ne razbolijevaju se i mogu se slobodno kretati.

U digitalnom primitivizmu Vinka Barića korona je šarena. Nasmijat će vas “Zdravko Mamić u borbi protiv Covida-19”, ali “E-propusnica u Dalmaciji” pravi je mali hit iz radionice solinskog slikara i pankera. Kao i njegovi songovi, te su vinjete kratke i duhovite. Dobro cjepivo za pandemijsko poslijepodne, odnosno prirodni lijek za koronaični nedostatak sna dok Solin ili neki drugi svjetski centar ne pronađu bolje. •

#STRIP#VINKO BARIĆ#MIHAELA ERCEG#SONJA GAŠPEROV#IVAN MARUŠIĆ

Izdvojeno

28. travnja 2020. - 08:37