Zamislite velebnu vilu imućne obitelji industrijalaca plemenita roda, negdje u ljupkoj talijanskoj provinciji početkom prošloga stoljeća. U tome raskošnom zdanju žive Otac, Majka, Kćer, Stric i njihov sluga, jedini ukućanin kojemu je pisac Alessandro Barrico milosrdno udijelio ime, Modesto. Ritam života u vili u najmanju je ruku neobičan.
Doručkuje se obilno i dugo, satima, zajutrak se u pravilu protegne u zapopodnevak, traje sve do ručka koji se uglavnom ni ne stigne pojesti, jer su ukućani i njihovi gosti već siti. Velim gosti, jer je obitelji savršeno normalno doručkovati u šarenom društvu posjetitelja: članova šire rodbine, prijatelja, poznanika, molitelja, dobavljača...
Oko tri poslijepodne svi se povlače u svoje odaje, da bi se pola sata odmorili i dotjerali, a ...