StoryEditor
GlazbaIn memoriam

Odlazak pravog kralja rock‘n‘rolla; turbina Little Richarda topila je segregaciju crnih i bijelih u melting-pot iz kojeg je dimilo

Piše Jakov Kosanović AFP
11. svibnja 2020. - 17:19
Otpadništvo kao jedna od bitnijih pretpostavki rock-poetike kod Littlea Richarda bila je formativni biografski elementAndre Durand

Prošle subote umro je Little Richard, jedan od pionira i najneobičnijih bića rock'n'rolla. Svjetske pozornice vjerojatno nisu vidjele višu kokoticu od njegove, a uostalom s malo koje se čuo glasniji vokal.

Puno životnog šuga, gela za kosu i pomade za brčiće, sve to odjeveno u šljokičavi sako i postavljeno na nogama uz piano; to je bio Little Richard, tko zna koja figura po redu koju zovemo kraljem rock'n'rolla, ali koji je taj epitet vjerojatno nosio s najviše prava.

Ostavština mu je duga i utjecajna. Vjerojatno nema toliko puno živućih pradjedova na svijetu, ali svaki od njih koji je imao radioprijamnik, čuo je za pjevača iz Georgije.

Rock'n'roll ima tu osnovnu blues-skalu, koju je svjetski popularnom napravio upravo Little Richard hitovima s polovice 50-ih, kao što su "Tutti Frutti", "Long Tall Sally", "Lucille" i "Good Golly Miss Molly".

Da razjasnimo, u isto vrijeme postojao je i svirao i Elvis Presley, koji je kraljem rock'n'rolla postao tek koju godinu kasnije, a Little Richard bio je to već tada, zato su ga, da ne bude zabune, i zvali pravim kraljem rock'n'rolla.

Crno-bijeli melting pot

Bio je pionir, a u vrijeme kad se pojavio na sceni, rekli smo, bio je neviđena pojava: kitnjast, našminkan, i najglasniji.

Čuvari poretka s njim su gubili živce. U vrijeme dok je segregacija još uvijek bila na snazi, Little Richard je držao koncerte koji su počinjali s publikom uredno razdvojenom po rasnom ključu, ali su završavali u crno-bijelom melting potu iz kojeg se dimilo.

U turbini Little Richarda nastala je energija koja je hranila rock'n'roll. Cenzori, jasno, nisu uspijevali razumjeti takve stvari u cijelosti, zato je našao svoj put na više radiopostaja nego što bi ga u to vrijeme pripalo s obzirom na uređivačku politiku i prevladavajuće ćudoređe.

Kasniji divovi pozornice, od Stonesa do Beatlesa i Jimmyja Hendrixa, neskriveno su voljeli Little Richarda i baštinu subverzije koju je prokrijumčario u nepisani pakt između roditelja i djece. Otpadništvo kao jedna od bitnijih pretpostavki rock-poetike u ovom je autoru bila formativni biografski element.

Richard Wayne Penniman, rođen 12. svibnja 1932. u gradiću Maconu u Georgiji, izbačen je iz roditeljskog doma već kao tinejdžer, te se izdržavao kao perač posuđa u gostionici na autobusnoj postaji, baveći se glazbom samo u lokalnoj crkvi.

Ipak, 1955. poslao je demo na adresu Specialty Recordsa, i vlasniku diskografske kuće Artu Rupeu materijal se svidio. Uputio je Little Richarda u New Orleans kako bi snimao s pratećim bendom Fatsa Domina, i ostalo je, kako se kaže, povijest.

Nastao je "Tutti Frutti", hit na Billboardovoj Top 20 ljestvici, koji se prodao u milijunima primjeraka. A onda su uslijedili i drugi: "Long Tall Sally", "Slippin' and Slidin'", "Rip It Up", "Lucille", "Keep a-Knockin'"... sve skupa 17 pjesama samo u 1958., od čega su tri bile na prvom mjestu R&B ljestvica popularnosti.

Od tada do prošle subote, Little Richard prošao je nekoliko osobnih transformacija, od kojih je par bilo vezano uz povratak crkvi i odustajanje od rock'n'rolla. Ali rock'n'roll je bilo stalno mjesto povratka, pa makar i s Biblijom u rukama.

Little Richard bio je figura s čijom se neizmjernom ekstravagancijom mogao mjeriti samo jednako beskrajan glazbeni talent, i u tome je zauzimao jedinstveno a u toj mjeri možda i jedino mjesto u povijesti popularne kulture.

Konačno, tko god ima slično povijesno značenje, ostavio je za sobom barem rečenicu po kojoj ga pamte generacije. U Little Richarda to je sad već 70 godina famozna: "A-wop-bob-a-loo-bop-a-wop-bam-boom!"

Izdvojeno

08. kolovoz 2020 23:16