Dvije gospođe u zreloj životnoj dobi sjede u dnevnom boravku namještenom tipično za prvu polovinu prošlog stoljeća i razgovaraju gledajući tursku seriju. Jedna stalno zapitkuje, a druga zna sve odgovore: "Ovo ti je sestra njezina oca"; "Ovaj je zaljubljen u nju, ali ne, nije to njegovo dijete, udala se za njega, a nisu ni spavali"; "Ovo je sestra sluškinje, ona je malo, ka, ljubomorna" – objašnjava ona drugoj ženi, a po opuštenom tonu njezina glasa jasno je da su dvije žene bliske. O likovima na ekranu govore kao da su živi, "pravi" ljudi, s ljudskim vrlinama i manama, ne osuđujući niti komentirajući njihove postupke. "Ovo je oni sin šta se ubije?"
Razgovor tek povremeno "iskoči" u pravcu dogovora oko kupnje ribe za ručak ili sporosti popisa stanovništva, ali brzo s...