Ticker 1

Prijelomna vijest

Ticker 2

Koronavirus

• U potresu ozlijeđeno 15-godišnje dijeteŠokantni prizori iz Zagreba Koronavirus i dalje sije smrt, čak polovica umrlih je u Europi • Tri su načina za zaustavljanje Covida-19 • Više nema napuštanja mjesta boravišta • Pomaže li Sumamed u liječenju zaraženih? Nakon Trumpa hvale ga i FrancuziSplitski restoran građanima dostavlja besplatne obrokeIz Kube u Italiju poletjela 52 liječnika Sad konačno znamo zašto ljudi u Italiji ne prestaju umirati • Veliki vodič za vozače u Hrvatskoj • Hrvatska ulazi u kritičnu fazu • Otkriveno tko je šeik koji nam je donirao 11,5 tona medicinske opreme • Detaljan vodič kroz život u doba korone • Zadnji je čas da se uozbiljimo • Mislite da nam lažu o koronavirusu? •

• U potresu ozlijeđeno 15-godišnje dijeteŠokantni prizori iz Zagreba Koronavirus i dalje sije smrt, čak polovica umrlih je u Europi • Tri su načina za zaustavljanje Covida-19 • Više nema napuštanja mjesta boravišta • Pomaže li Sumamed u liječenju zaraženih? Nakon Trumpa hvale ga i FrancuziSplitski restoran građanima dostavlja besplatne obrokeIz Kube u Italiju poletjela 52 liječnika Sad konačno znamo zašto ljudi u Italiji ne prestaju umirati • Veliki vodič za vozače u Hrvatskoj • Hrvatska ulazi u kritičnu fazu • Otkriveno tko je šeik koji nam je donirao 11,5 tona medicinske opreme • Detaljan vodič kroz život u doba korone • Zadnji je čas da se uozbiljimo • Mislite da nam lažu o koronavirusu? •

StoryEditor
Film & TVKORONA NIJE NAJGORA

Odgovorne bi trebalo pozvati da pogledaju ‘Zarazu’ ne bi li suzbili barem širenje panike: donosimo vodič kroz obilje filmova o virusnim katastrofama

Piše Marko Njegić
22. ožujka 2020. - 18:14

Niska SF filmova bila je ambijentirana u daleku ili blisku budućnost tekuće 2020. godine. Primjerice “Voyage to the Prehistoric Planet” (1965.) Rogera Cormana, “Droid” (1988.) kao “C” kopija “Blade Runnera” i “Terminatora”, “Mission To Mars” (2000.) Briana De Palme, “Stranded”/”Black Horizon” (2001.) s Vincentom Gallom, japanski anime “Roujin Z” (2001.), “Real Steel” (2011.) s Hughom Jackmanom, “Edge Of Tomorrow” (2014.) s Tomom Cruiseom...

Cormanov film je zamišljao astronautsko putovanje unatrag kroz vrijeme do dinosaura, a predvidio je uporabu robota u istraživačke svrhe. “Droid” je najavio seks s robotima. “Misija na Mars” i “Crni horizont” ubrzali su zanimaciju za Crveni planet. “Roujin Z” je otvorio vrata bolnice s robotiziranim krevetima za starije ljude kojima omogućavaju sve potrepštine da prežive.

“Pravi čelik” navijestio je da bi roboti mogli ući i u svijet boksa, a “Na rubu budućnosti” predstavio velika egzoskeletna odijela američkih vojnika (u borbi protiv izvanzemaljskih okupatora). Nijedan od njih, međutim, nije predvidio pandemijsku COVID-19 stvarnost koju živimo 2020. godine i osjećamo se kao statisti u nekom filmu katastrofe, nemoćni da išta napravimo dok gledamo svijet kako se raspada.

No, ovakav “real life” scenarij su (is)pisali drugi vizionarski SF-ovi i filmovi strave/katastrofe koji su ovih dana traženi za gledanje u “online” videotekama i na streaming platformama, vjerojatno pod egidom “hororom na koronu” ili “klin se klinom izbija”, teško u eskapističke, “entertainment” svrhe osim ako nije posrijedi akcijski orijentirani serijal “Resident Evil”, ali tko zna.

Uz fikciju je djelomično lakše procesuirati zbilju, makar joj ta zbilja sad opako nalikovala. U ovom trenutku vizija “apokalipse danas” poklapa se s uvodnim scenama stilski revolucionarnog novomilenijskog zombi armagedona “28 dana kasnije” (2002.) Dannyja Boylea.

Ulice sablasno praznog Londona kojima, kao Pale sam na svijetu, luta protagonost filma (Cillian Murphy), prolazeći i pored turističkih atrakcija poput Big Bena, jezivo rezoniraju sa stvarnim snimkama ispražnjele britanske metropole. Na tom tragu je i blockbuster “Ja sam legenda” (2007.) s Willom Smithom kao imunim znanstvenikom i naizgled posljednjim čovjekom u New Yorku nakon što smrtonosni virus, dakako nastao ljudskom rukom, pobije većinu Zemljina stanovništva.

U oba filma samoću protagonista prekidaju zaraženi, zombificirani ljudi od krvi i mesa (“28 Days Later”) ili piksela (“I Am Legend”) koji, nadajmo se, ipak neće uletjeti u naš “disaster movie”. Zaraza od zombi virusa na filmu seže na kraj šezdesetih i početak sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kad je pala “Noć živih mrtvaca” (1968.).

Djevojka u plamenu prorekla koronu

Nekoliko godina prije nego što je glumila u filmu “Portret djevojke u plamenu”, nedavno viđenom u kinima, Adele Haenel je utjelovila djevojku opsjednutu krajem svijeta i predvidjela – koronavirus. Film se zove “Les combattants” (“The Fighters”, 2014.), a u jednoj sceni njezin lik, Madeleine Beaulieu, sjedi za večerom i govori o mogućem izumiranju ljudske rase 2024. godine. “Ne bojim se nezaposlenosti i krize. Sprema nam se nešto gore. Vidjet ćemo za deset godina tko je lud. Postoji šansa da se zagadi zrak, pobuna gladnih, religiozni ratovi, klimatske promjene...”, nabraja Madeleine. Kad je muški lik prekine i spomene “epidemiju koja se širi zrakom”, Madeleine pukne kao iz topa “Koronavirus”, ali i - malo pozitive - doda kako to neće biti naš kraj.

George Romero je cementirao pravila žanra, uključujući dijagnozu bolesti (šireg) društva, psihologiju i sociologiju, tj. grupnu dinamiku preživjelih u kriznim vremenima. Sve će to biti potencirano tijekom svanuća “Zore živih mrtvaca” (1978.), gdje se ljudi, u bijegu od zombija, zabarikadiraju u trgovački centar kao simbol kapitalizma, što je imalo još snažniji odjek u modernom remakeu Zacka Syndera iz 2004., kad je šoping-manija uzela maha, a posebice danas u paničnom pražnjenju polica dućana.

Iz tog razdoblja nemoguće je izbjeći i film “Virus Andromeda” (1971.), SF Roberta Wisea koji spaja virusnu pandemiju i “bliski susret treće vrste” preko izvanzemaljskog mikroorganizma koji je zarazio grad u Novom Meksiku. Virus se baš i nije eksplicitno spominjao u Romerovim zombi-filmovima, ali zato se spominje u njegovim - također “rimejkanim” - “Luđacima” (1973.) i infektirane ljude pretvara u, hm, luđake.

Iste godine snimljen je i danas zaboravljeni “Idaho Transfer” u režiji Petera Fonde u kojem tinejdžeri mogu putovati u budućnost ne bi li spriječili pošast prije nego što je izbrisala sve ljude s planeta. Uzgred, baš je pred neki dan i u Idahu zabilježen prvi slučaj koronavirusa.

Sa sličnim ciljem u budućnost iz njegove (posta)pokaliptične sadašnjosti putuje i akcijski junak Bruce Willis u neakcijskoj ulozi izvanrednog SF trilera “12 majmuna” (1995.) Terryja Gilliama u kojem je glumio i Brad Pitt, 18 godina prije nego što će preživljavati apokalipsu digitaliziranih zombija u blockbusteru “Svjetski rat Z”.

Willisov lik treba pronaći izvor pandemije kako bi preživjeli, koji žive ispod zemlje, mogli stvoriti lijek, a do apokalipse je - da se rasplamsaju “koronske” teorije zavjere - došlo namjernim puštanjem virusa 1996. koji je pomeo većinu populacije. Zanimljivo, u jednoj sceni Willis se nalazi u kinu na projekciji Hitchcockova klasika "Vertigo".

"Mislim da sam vidio ovaj film", kaže on. Međutim, nakon što ne prepozna jedan dio "Vrtoglavice", koju gleda nakon dugo vremena, zaključi: "Film se nikad ne mijenja, on se ne može promijeniti, ali svaki put kad ga gledaš čini se drugačijim jer si i sam drugačiji pa opažaš drukčije stvari u njemu".

Virusni filmovi nisu se promijenili, ali danas se svakako čine drukčijim u odnosu na vrijeme kad smo ih prvi put gledali budući da ni mi ni svijet oko nas više nismo isti. Evo, npr. “Izvan kontrole” (1995.). Virus kao biološko oružje “izvan kontrole” premisa je hita koji je najavio novu pošast ebole, a proteklih dana proslavio 25. obljetnicu u doba korone.

U tom filmu se, zanimljivo, tragalo za majmunčićem-prijenosnikom, a u novom “Planet Of The Apes” (2011.) testiranje virusa na čimpanzama za pronalazak potencijalnog lijeka protiv Alzheimera obija se čovjeku o glavu: majmuni stječu veću inteligenciju i posredno zaraze ljude tim istim virusom.

Howard Hughes i vizionarski ‘Avijatičar‘

Scorseseov “Avijatičar”, biografski film o Howardu Hughesu (Leonardo DiCaprio), nije imao viziju virusne pandemije, ali pokazao se vizionarskim u oslikavanju manijakalne fobije pranja ruku, izbjegavanja dodira nekoga ili nečega i (samo)izolacije koja je zavladala svijetom.

Godinu dana prije “Outbreaka” mini serija “The Stand”, vjerna ekranizacija romana majstora horora Stephena Kinga, vizualizirala je svijet u kojem supergripa pobije veliku većinu čovječanstva, osim šalice odabranih od boga i vraga koji će voditi odlučujuću bitku između dobra i zla.

Kad smo kod horora, vjerojatno nema većeg ovakvog - filmskog - tipa od dva naslova. Kultna “Koliba straha” (2003.) Elija Rotha spojila je “slasherske” toponime (grupa mladih u izoliranoj kućici usred šume) sa zarazom i pretvorila virus u ubojitijeg negativca od Jasona Voorheesa.

Španjolski “REC” (2007.) dvojca Balaguero-Plaza dokumentaristički je stiliziran i stiješnjen u karantiranu zgradu bez mogućosti izlaska, a dobio je američki remake nazvan “Karantena” u kojem je glumio i Rade Šerbedžija, poveznica s filmom “Variola vera”.

Pa ipak, u ovom trenutku su strašniji realistični virusni filmovi, kao južnokorejski “Flu” (2013.) Kima Sung-sua. U “Gripi” izbijanje virusa dovodi do kolapsa sustava i podsjeća na sličnu situaciju u Južnoj Koreji koja, srećom, u stvarnosti promptnije suzbija širenje zaraze u odnosu na film, možda baš i naučivši nešto na temelju istoga.

Od realističnih filmova ovog tipa najviše straši proročanska drama “Zaraza” (2011.) Stevena Soderbergha s Gwyneth Paltrow, Mattom Damonom, Marion Cotillard i Judeom Lawom, s epidemijom, čiji je izvor šišmiš, poteklom iz - Kine. Poguran krilaticom “nothing spreads like fear”, “Contagion” je još onda hororski oslikao načine širenja virusa diljem svijeta od jednog izoliranog slučaja do pandemije.

Kako smo zapisali u recenziji, film je izazivao posvemašnji horor od dodirivanja ploha, rukovanja, (tuđeg) kašljanja i dovodio gledatelja u kušnju da ustane pri polovici i na kinoblagajni zatraži zaštitnu masku ili barem sredstvo za dezinfekciju. Danas je doživljaj potenciran na n-tu kad su zaštitne maske i sredstva za dezinfekciju postali ili postaju sastavni dio života, kao i scene karantena i praznih aerodroma.

“Zaraza” je, uz “Izvan kontrole”, ovih dana najtraženiji pandemijski film koji razvija priču u paranoidni “worst-case” scenarij domino efekta, uslijed čega treba upozoriti osjetljivije gledatelje, no istovremeno i pozvati odgovorne da ga (opet) pogledaju ne bi li suzbili barem širenje panike, ako ne i virusa. Jer, “ništa se ne širi kao strah”.

Ljubav u doba korone i strah od govora

Svakako vrijedi istaknuti i sjajnu apokaliptičnu romansu "Osjetila ljubavi" (2011.) kultnog Davida McKenzieja s Ewanom McGregorom i Evom Green. S pričom o virusu koji zahvaća jedno po jedno čovjekovo osjetilo i dovodi do raspada svijet, "Perfect Sense" je u svega devet godina od filma o ljubavi i ostalim katastrofama postao film o ljubavi u doba korone sa zaštitnim maskama na licu. Na ovaj film se može nastaviti "Pontypool" (2008.), ambijentiran većinski u radiopostaju, u kojem se zaraza ne širi tjelesnim kontaktom, već - govorom.

Domaći slučajevi: ‘Variola vera‘, Šoić, ‘Posljednji Srbin u Hrvatskoj‘ i ‘veliki brat‘ Marasović

Ex-YU kinematografija dala je veliki obol ovoj vrsti filmova s hororskom dramom “Variola vera” Gorana Markovića (1982.), inspiriranom deset godina ranijom epidemijom velikih boginja. “Variola Vera” se najčešće spominje zajedno s “Leptiricom” u kontekstu domaćih horora, a doktor Marković je, kao i mnogi redatelji ovakve vrste filmova, usput dijagnosticirao i neke bolesti društva. Ovih se dana viralnim putem širi i “vizionarska” scena sa Šoićem, nezaboravnim likom “Tesne kože” i “Bele lađe”, koji drži “brnjicu” na licu (zaštitna maska) “za svaki slučaj” i ima određene zalihe toga, “nek se nađe”, jer “kažu da će biti zaraženo dva milijuna građana”. Prošle godine dobili smo i prvi hrvatski zombi film "Posljednji Srbin u Hrvatskoj" Predraga Ličine. Zombi-epidemiji Ličina pristupa iz satirične perspektive, počevši od toga da su virus ubacili moćnici, da Hrvate pretvara u zombije, ali ne i (hrvatske) Srbe koji su na njega imuni. "The Show Must Go On" Nevija Marasovića nije SF o virusnoj apokalipsi, no zanimljivo je da je predvidio trenutak sa premisom o sudionicima "Big Brother" kuće koje apokalipsa zatječe dok su u BB kući, baš kao njemačke "bigbrotherovce" u vrijeme korone.

#KORONAFILM#KORONAVIRUS

Izdvojeno