StoryEditor
Obalaznačajno otkriće

Rodonačelnik Bibinja dobro je znao gdje izgraditi kuću: dvadeset stoljeća prije naših tajkuna Vibius je svoju viletinu podignuo u prvom redu do mora

Piše Matea Gugić Magaš
11. ožujka 2021. - 11:05

Bibinje je dobilo naziv po Vibiusu, bogatom rimskom patriciju ili isluženom vojnom veteranu kojemu je zbog zasluga pripao veliki dio terena uz more negdje na području bibinjskog poluotoka. U prvom stoljeću izgradio je sebi villu rusticu, ljetnikovac, no nikad nisu pronađeni ostaci tog sjaja te su se mnogi arheolozi i povjesničari pitali gdje je bio mogao biti taj veliki posjed i je li zapravo išta ostalo od njega...

Ante Gverić, ravnatelj Državnog arhiva u Zadru, po majci i sam podrijetlom iz Bibinja, uvjeren je da je Vibiusova vila konačno izronila iz prošlosti. Naime, 2018. godine započela je gradnja moderne kuće za iznajmljivanje u neposrednoj blizini Lipauske plaže, nazvane po dr. Karlu Vipaucu, liječniku koji je Dalmaciju spasio od velikih boginja, kada su, kopajući temelje, radnici uočili nešto nesvakidašnje – boje usred zemlje. Bila je to freska s kraja prvog stoljeća.

– Došao sam tamo s kolegom Jakovom Vučićem, ravnateljem Arheološkog muzeja u Zadru, koji je odmah primijetio da se radi o nečem vrlo zanimljivom, ako ne i o senzaciji! Ta je freska bila samo dio onoga što će kasnije arheolozi, predvođeni voditeljicom istraživanja, arheologinjom Filipom Jurković Pešić, otkriti u blizini budućih apartmana – rekao nam je Gverić, te istaknuo kako je investitor, u dogovoru s konzervatorima, sačuvao dio renovirane freske i uklopio je u svoj interijer, te je se može pogledati iz dvorišta, kroz staklo.

Od početka veljače ove godine i velikih oseka, pod pokroviteljstvom Općine Bibinje, ekipa arheologa s Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru, istražujući dalje i kopajući, shvatila je da se radi o jednoj od najvećih pronađenih villa rustica u Dalmaciji te da je njezin vlasnik bio jako imućan čovjek koji je očito znao uživati. Pronašli su jedan mali dio kompleksa koji se sastojao od dva objekta, kamene zidove termalnih prostorija, podove prekrivene mozaicima, zidove oslikane freskama...

– Vila se nalazila na samoj morskoj obali, kako danas volimo reći, prvi red do mora, koji je u vrijeme antike bio trideset metara dalje. Sačuvani kameni dio zidova, koji smo istraživali posljednja tri tjedna, a koje more i olujni vjetrovi već godinama uništavaju, dio su termalnog kompleksa smještenog na samom kraju velike vile. To smo prvenstveno zaključili po apsidi, koja je bila čest arhitektonski element rimskih termi. Također, baš smo u njoj pronašli i hipokaust, suspenzure koje su bile in situ. To je, laički rečeno, bio njihov sustav grijanja: robovi bi ložili peći, zagrijavao se zrak, koji se pretvarao u paru te bi se cijevima ili kanalima dovodio do zidova ili podova termi i tako bi zagrijavali prostore – objasnila je Jurković Pešić, dodajući kako takvi polukružni prostori s polukupolama nisu bili samo estetski privlačni, nego i praktični zbog boljeg zadržavanja vlage u bazenima.

Na zidovima su pronašli ostatke vodonepropusne žbuke s komadima mljevene opeke.

– Još jedna potvrda da je riječ upravo o termalnom dijelu vile je i manji bazen, odnosno piscinae, gdje nalazimo ostatke mramorne obloge zidova. Oblaganje mramorom bio je popularan dekorativni element unutarnjeg uređenja rimskih kuća, ali ponekad se pribjegavalo i jeftinijoj opciji, a to su zidni oslici koji imitiraju mramor, tako da na freskama koje smo otkrili još 2018. godine nalazimo upravo taj inkrustacijski stil oslikavanja koji imitira mramor – istaknula je Jurković Pešić, dodajući kako je u tijeku konzervacija pronađenih ostataka.

Prema pretpostavkama arheologa, ova je vila obuhvaćala gotovo cijeli poluotok Banske punte. Vlasnici kuća na toj lokaciji, građenih sedamdesetih godina i kasnije, zasigurno su morali otkriti stare kamene zidove, a tko zna što je sve "isplivalo" na površinu, no nitko nije ništa prijavio te su nastavili s gradnjom, betonirajući tako povijest za sobom.

– Područje Bibinja bilo je dio zadarskog agera, a plodno tlo koje se pružalo do same morske obale bilo je odličan uvjet za poljoprivrednu proizvodnju, koja je bila temelj ovakvih gospodarskih kompleksa. Gotovo sve rimske ville rustice, bile one više ili manje luksuzne, imale su svoj gospodarski dio, a vile poput ove, na samoj obali, često su imale i svoje luke i pristaništa – zaključila je Jurković Pešić.

Cilj je ove kampanje sve zidove koji se nalaze na samoj plaži prilikom restauracije i konzervacije podignuti na određenu visinu koju propišu konzervatori, te ih prezentirati javnosti. Tako da će mnogi turisti, ali i domaći ljudi koji se vole kupati na Lipouskoj plaži moći uživati u dijelu rimske povijesti, te ujedno ponešto i naučiti jer će se kod iskopina postaviti i informativni panoi.

– Paralelno uz istraživanja, dokumentirali smo pretpostavljene dijelove trase akvedukta Biba – Jader, koji je išao iz Vranskog jezera sve do Zadra, te ćemo i to uklopiti u prezentaciju – rekla nam arheologinja Filipa Jurković Pešić.

Prva je opskrba tekućom vodom grada Zadra bila preko gravitacijskog akveduka Biba – Jader, dužine 42 kilometra, izgrađenim od izvora Biba (Subiba, odnosno Kneževića vrilo) na području Vranskog jezera sve do Zadra. Od izvorišta voda je tekla prirodnim padom, na nekim mjestima potpomognuta gravitacijskim nosačima, sve u dužini od 42 kilometra, prema točnom izračunu.

To je najveći građevinski zahvat u rimskom periodu na ovom području, što govori o bogatstvu stanovnika kolonije Jader na kraju prvog i početku drugog stoljeća.

item - id = 1083181
related id = 0 -> 1115971
related id = 1 -> 1111756
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
12. rujan 2021 19:44