Na više od pola deklaracija na policama s voćem i povrćem u jednom velikom zadarskom marketu, poduzeća koji je u sastavu Narodnog trgovačkog lanca, kao zemlja podrijetla proizvoda stoji - Italija ili Španjolska. U taj veliki dućan iz tih zemalja nisu stigli banana, avokado i limun, nego breskva, nektarina, mrkva, rajčica, krastavac...
Nije paradoks samo u tome što je Narodni trgovački lanac, koji okuplja devet hrvatskih trgovačkih kuća, istaknuo kako je jedan od njegovih strateških ciljeva "razvijati i ulagati u hrvatsko gospodarstvo kroz suradnju s domaćim proizvođačima", nego i što se market nalazi na samom rubnom dijelu Zadra, tamo gdje završava grad, a počinju Ravni kotari.
A Ravni su kotari, uz Neretvansku dolinu, najplodniji dio priobalne Hrvatske, a u toj se dugoj i plodonosnoj ravnici zadnjih godina događa u povijesti gotovo nezabilježeno buđenje i ekspanzija poljoprivrede, novi razvoj niza ratarskih kultura, što je uvelike pridonijelo da je Zadarska županija već postala najvažnija hrvatska županija u proizvodnji hrane.
Takva tvrdnja možda se čini pretjerano smionom dok se poljoprivredi Ravnih kotara ne priključe marikultura i ribarstvo, apsolutno najrazvijeniji upravo ovdje, paško stočarstvo i sirarstvo, otočna poljoprivreda, pa čak i proizvodnja soli i pčelinjih proizvoda.
Zato baš u ovoj županiji i u Zadru krajnje iritantno i nelogično izgleda poslovna praksa većine trgovačkih kuća, pogotovo onih s nacionalnim predznakom, da u paktu s uvoznim lobijima i uz znanje i dopuštenje Vlade RH, ignorira domaće proizvođače pa na svoje police poslaže uvoznu robu, uglavnom lošije kvalitete.
No, u ovom tekstu ćemo se baviti ponajprije novim zamahom poljoprivrede i drugih oblika proizvodnje hrane koji se zadnjih godina događa u Zadarskoj županiji, u kojoj su impresivni ne samo količina proizvoda zemlje i mora, nego i raznolikost palete proizvedenog i kvaliteta svih proizvoda.
Zanimljivo, baš je ovdje tom povećanju u proizvodnji hrane pridonijelo osnivanje i stasanje malih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava.
Stasavanje malih imanja
Nekoliko je okolnosti utjecalo na poslijeratni razvoj poljoprivrede u zadarskom okružju. Devastacija poljoprivrede i veliki odlazak s njiva i otoka u ovom dijelu Hrvatske počeo se događati nakon Drugog svjetskog rata, s podizanjem jugoslavenske industrijske proizvodnje.
Opustošeni Zadar je u toj poslijeratnoj priči naglo dobio novo stanovništvo iz najbliže okolice, zapravo radnu snagu za novostasale tvorničke pogone. Taj je proces pratila intenzivna izgradnja stambenih zgrada, a rezultat je povećanje stanovništva grada Zadra s jedva 10.000 nakon Drugog svjetskog rata na više od 50.000 u sljedećih 20 godina.
Posljedica te masovne lokalne migracije (a odlazilo se i u druge gradove i na rad u inozemstvo) bilo je opustošeno i zanemareno plodno zemljište, drastično smanjenje stanovništva u selima zadarskog zaleđa i na otocima.
Novi rat, Domovinski, počeo je stvari okretati naopako. Zadarski su pogoni stali, nestalo je veliko jugoslavensko tržište, a privatizacijska pljačka dokrajčila je nekad jaku zadarsku privredu. Godine nakon rata obilježila je obnova uništenih sela, u koja su se vraćali ne samo ratni prognanici, nego manjim dijelom i oni koji su ostali bez radnih mjesta, pa i smisla života u gradu.
Prvi znakovi povratka poljoprivredi pojavili su se krajem devedesetih godina, kada su, primjerice u Nadinu, mještanima na obradu ponuđeni veliki nadinski vinogradi i kada se država odlučila odreći poreza na sadnice maslina, voćaka i vinove loze, koje su prodane zainteresiranima preko općina i gradova. Uvjet je bio da potencijalni kupac ima poljoprivredno zemljište na području pojedine općine ili grada, a jedinice lokalne samouprave su snosile pola ukupne cijene sadnica.
Taj je trend trajao nekoliko godina i u tom je razdoblju posađen veći dio sada stasalih maslinika, vinograda i voćnjaka po ovoj županiji.
U istom tom prvom desetljeću novog stoljeća dogodile su se još dvije važne stvari: država je omogućila oživljavanje male, obiteljske poljoprivredne proizvodnje registracijom obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva te poticanje takve manje proizvodnje oslobađanjem od PDV-a.
Drugo, krenuli su i prvi novčani poticaji za poljoprivrednu proizvodnju i investicije u poljoprivredi iz europskih pretpristupnih fondova, pa su brzi i spretni uspijevali doći do novih financijskih injekcija, u prvo vrijeme dijelom nepovratnih. Hrvatska je država i do tada poticala proizvodnju, ali je nedostajalo financijske pomoći u investicijama, a s približavanjem Europi i to se počelo mijenjati, a sve više zemlje reaktivirati.
Nakon ulaska RH u EU 2013. godine, pokrenuta je prava mreža poticaja u poljoprivredi, pa danas Europa snosi 85 posto, a hrvatski proračun 15 posto svih isplaćenih poticaja.
Proizvođači hrane zadarskoga kraja prepoznali su te nove pogodnosti, a pomogli su Poljoprivredno-savjetodavna služba u Zadru, koja ne da prati i pomaže postojećim i novim poljoprivrednicima, nego i educira za vođenje OPG-a uske struke, zatim lokalne akcijske grupe, županijske agencije poput Agre i Zadre.
Danas je rezultat ovakav: ovčari i sirari su na Pagu uokvirili svoju tradiciju proizvodnje sira u devet OPG-ova u i tri velike sirane, poput Paške sirane i Sirane Gligora u Kolanu.
U Ravnim je kotarima raznolikost proizvodnje najizraženija, stasala su mala povrtlarska imanja, a maslinarstvo i vinarstvo su postali pravi pokreti – brendiran je čitav niz vrhunskih ulja i vina.
Sadi se još pa je tako, primjerice, OPG Marin Šare kod Nina prije dvije godine posadio voćnjak od 25.000 stabala trešanja i marelica, a Denis Plastić u Nadinu, "najekološkijem selu u Hrvatskoj", maslinik na 19 hektara, uz samu autocestu, koji je nazvao Dolina maslina. Sandra Babac u Poljicima, Eugen Novaković u Posedarju i PZ Masline i vino vratili su ugled zapostavljenoj kulturi, od koje proizvode cijenjene i sad već poznate proizvode.
Inače, u 2016. godini u Zadarskoj je županiji proizvedeno 9600 tona vinskoga grožđa, 900 tona stolnog, ubrano je 5000 tona maslina, od kojih je dobiveno 650 tona ulja, pobrano je 3000 tona različitog voća, najviše bresaka i nektarina, višnje maraške, jabuka, badema i smokava.
Na 5524 hektara otvorenih oranica i u 25,6 hektara plastenika proizvedeno je 27.000 tona različitog povrća. Na Pagu se proizvede 1100 tona sira, od čega originalnog paškog ovčjeg oko 300 tona. Više od 200 registriranih pčelara u Zadarskoj županiji godišnje proizvede oko 300 tona meda. U Solani Nin, najvažnijoj solani u ovoj županiji, godišnje se ubere 3200 tona soli.
Široka lepeza proizvoda
Rijetki se, doduše, poput OPG-a Jerolima Božića na Velebitu, vraćaju kozarstvu, ali Božić ima stado od nekoliko stotina koza. Najveći proizvođač povrća, voća i jaja u Zadarskoj županiji i dalje ostaje "Vrana" d.d. kod Biograda, koja se prostire na gotovo 1000 hektara i ima tradiciju dugu čak četiri stoljeća, ali su uz nju stasale na stotine manjih poljoprivrednika. Otočna poljoprivreda je kroz nekoliko desetaka OPG-ova najrazvijenija na Pašmanu i Dugom otoku.
Pripremajući ovu temu, posjetili smo dva tipična otočna OPG-a na Pašmanu: "Lanđin" Rozalinde Božić u Kraju i onaj bračnog para Matulić.
Prvi je raznovrstan u proizvodnji, u kojoj ipak prevladavaju gotovo sve vrste sezonskog povrća, a Rozalinda i njezina cijela obitelj, suprug Ivan, pomorac, djeca, majka i otac, obrađuju tri hektara povrtnjaka, 300 starih maslina, brinu se o malom vinogradu, od mlijeka 16 ovaca proizvode sjajan sir, ali i dobivaju stajski gnoj za svoju ekoproizvodnju.
Pročitajte priču o uspjehu vrijednih ljudi: 'U Zagrebu smo izdržali 15 dana i vratili se, na otoku se od rada može živjeti'
Sve što proizvede, Rozalinda proda na svoja dva štanda na otoku, no najpoznatija je po prirodnim rakijama i likerima od uzgojenog i samoniklog voća i bilja, za koje dobiva oznaku "hrvatski otočni proizvod". Iznimno aktivna Rozalinda ne staje s poslom od pet ujutro do deset navečer, očito uživa u svemu što radi i tvrdi da se od poljoprivrede može dobro živjeti i na otoku.
Svoj mali OPG do savršenstva je, uz sjajan dizajn i osmišljeni marketing, doveo bračni par Matulić u mjestu Pašmanu. Ana proizvodi liniju prirodne kozmetike, a Krsto delikatese poput aromatiziranog maslinova ulja ili aceto balsamica od smokava, a najpoznatiji mu je proizvod "Pašmanero", ljuti umak za koji su Matulići ove godine dobili prestižnu nagradu "Superior Taste Award International Taste & Quality" Instituta u Bruxellesu.
"Pašmanero" Matulići prizvode od svoje desetljećima sačuvane kvasine i čilija uzgojenog u vlastitu polju, u kojem je ove godine 600 sadnica i 27 sorti. Svu robu prodaju u svom malom, šarmantnom dućanu na rivi u Pašmanu, te u nekoliko trgovina delicija i preko – Facebooka.
Strast je u Pašmaneru tajni začin: pročitajte otočnu priču o radu, kreativnosti i uspjehu
Preko Facebooka dio svojih proizvoda prodaje i OPG Matak, kojeg su nositelji Jagoda i Davor Matak u Krnezi u Ražanačkom polju, 15-ak kilometara od Zadra. Jedno je to od najvećih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava u županiji, a prostire se na 10,5 hektara u najvećem dijelu vlastite zemlje.
U dva velika plastenika i u otvorenoj proizvodnji sade i beru široku lepezu proizvoda: od krumpira, preko paprike, lubenica i rajčica do batata i maslina. Ukupno su ove godine posadili 40.000 sadnica povrća, samo paprike 18.000, a sada dnevno uberu i isporuče tržištu tonu rajčica, bez svega ostalog.
Imanje i radišnost Davor Matak je naslijedio od djeda Slavka i bake Zorke, te oca Dragutina i majke Gordane, koji još uvijek vitalno i ravnopravno sudjeluju u mukotrpnom poslu, ali je novu svježinu donijela njegova supruga Jagoda.
Preuzela je prodaju i marketing u svoje ruke, pobjegla od trgovačkih lanaca i prekupaca, podržava jedino zadarski trgovački lanac malih dućana "Sonik", pa sada direktno prodaje hotelima i restoranima u županiji, ali i pojedinačnim kupcima, njih oko 200, s kojima komunicira preko Facebooka i direktno im dostavlja robu u Zadar.
Za izgradnju plastenika dobili su nepovratni poticaj EU-a u liniji 6.1 za poticanje proizvodnje mladih poljoprivrednika i iznosu od 50.000 eura, a sad čekaju isti iznos za drugi svoj projekt: konobu i kušaonicu svojih proizvoda jer Jagoda od viška povrća proizvodi vrhunski ajvar, pinđur i druge proizvode, a malo stado ovaca im osigurava dovoljnu količinu janjaca koje sad prodaju drugima.
'Ne znate za nas? Vaš problem'
Jagoda Matak i Rozalinda Banić ne zamaraju se previše činjenicom što na policama trgovina i trgovačkih lanaca stoje uvozni proizvodi koje oni imaju tu, tek koji kilometar dalje. Oni dosta toga, znalcima, prodaju na kućnom pragu.
Svjesne su da je slabost OPG-ovske proizvodnje razjedinjenost, ali i da će doći vrijeme kada će se ozbiljnije početi udruživati i kao takvi pojaviti na tržištu. Pogotovo zato što dimenzije obiteljske poljoprivredne proizvodnje stižu na impresivnu razinu baš u Zadarskoj županiji i što čitav niz različitih proizvođača ima već gotove, brendirane proizvode. Imamo, kažu, što pokazati i ponuditi tržištu.
Čak ni u Zadru, pa ni kod turističkih djelatnika, ovaj veliki pokret proizvodnje hrane nije prepoznat u dovoljnoj mjeri, pa ćete, recimo, u Zadru teškom mukom doznati gdje nabaviti "Pašmanero" ili neko od vrhunskih vina, ulja, sireva (Sirana Gligora je, doduše, razvila svoje trgovine) i drugih autohtonih proizvoda.
Kad je Mihaela Kadija, direktorica Turističke zajednice Zadarske županije, upoznala Matakove i njihov OPG, upitala je Jagodu iznenađeno:
– A zašto mi do sada za vas nismo znali?
Jagoda je odgovorila kratko:
– E, to je već vaš problem.
Žive od proizvodnje
U Zadarskoj županiji registrirano je 7495 poljoprivrednih gospodarstava. Od toga je 26 zadruga, 74 trgovačka društva, 57 obrta i čak 7329 obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava.
Sigurna procjena Gordane Dragun, voditeljice zadarske poljoprivredno-savjetodavne službe, kaže sa sigurnošću da je poljoprivredna proizvodnja u 10 posto slučajeva glavni i jedini posao nositelja OPG-a, pa i drugih članova obitelji. To znači da između 700 i 800 obiteljskih poljoprivrednih gospodarstva živi ponajprije od te proizvodnje.
U ovoj se županiji obrađuje 35.290 hektara zemlje s trajnim i povrtlarskim nasadima, što je više od pola ukupnog obradivog zemljišta u tom kraju. U godinama nakon rata obrađivalo se manje od 10 posto obradivog zemljišta, a unatrag 15 godina ne više od 20 posto.
Najviše je posađenih maslinika, oko 3000 hektara, vinograda – 1579 hektara, te voćnjaka oko 1500 hektara. Različite vrste povrća i drugih ratarskih kultura sade se na ostalom obradivom zemljištu, a zadnjih godina je iznimno popularan uzgoj smilja za kozmetičku industriju i izvoz.
Marikultura i ribarstvo
Marikulturom se u Zadarskoj županiji, po lanjskim podacima, bavi 18 trgovačkih društava i 10 obrta.
Broj uzgojnih kaveza za uzgoj bijele ribe i tuna u Zadarskoj županiji u 2016. godini je bio 592, što je 50 posto svih uzgojnih kaveza u RH. Marikulturna proizvodnja u 2016.izgledala je ovako: proizvedeno je 6485 tona bijele ribe, od čega je izvezeno 73 posto, zatim 2180 tona plavoperajne tune, od čega je u Japan izvezeno više od 99 posto.
Sadašnja proizvodnja daganja, ponajviše u 10 uzgajališta u Novigradskom moru, iznosi oko 120 tona i sve je namijenjeno domaćem tržištu. Proizvodnja Zadarske županije čini: 68 posto ukupne hrvatske proizvodnje bijele ribe, 74 posto proizvodnje plavoperajne tune i više od šest posto proizvodnje dagnje.
Zadarska županija je najribarskija u cijeloj Hrvatskoj, naravno, ponajprije zbog mjesta Kali na otoku Ugljanu.
Cjelokupna ribarska flota ove županije s različitim alatima ulovi godišnje gotovo 50 posto cjelokupnog ulova ribe i drugih morskih organizama u Republici Hrvatskoj jer u Jadranskom moru gotovo 90 posto ulova čini ulov plivarica kojih je nešto manje od pola u ovoj županiji.
Trajni nasadi
Vlada Ive Sanadera donijela je 2004. godine Operativni plan podizanja trajnih nasada u RH, koji je predvidio aktiviranje 12.000 hektara poljoprivrednog i neobraslog šumskog zemljišta kroz koncesioniranje, zakup i prodaju. Najveći dio neobraslog šumskog zemljišta od planirane kvote aktiviran je baš u Zadarskoj županiji.
U sklopu tog plana podignuto je, primjerice, na kultiviranom, samljevenom kršu 100 hektara vinograda u Korlatu "Badela 1862", iz kojeg pijemo sada već nadaleko poznati brend vina "Korlat", ali najveći dalmatinski maslinik, onaj PZ-a Masline i vino u Polači. Ta je zadruga na 55 hektara podignula 12.000 stabala maslina, 50.000 loza u vinogradima i oko 600 smokava.
A zadarska "Maraska" je u Suhovarima tih godina zasadila 100.000 stabala višnje maraške, svoje osnovne sirovinske baze, pa u tom višnjiku danas bere oko 1000 tona maraške.