odražavanje zelene oazeMala škola spašavanja biljaka: evo kako vratiti život 'usahnulom' balkonu

Vjerojatno vam je poznat onaj ugodan osjećaj kada se nakon dugog izbivanja vratite u svoj dom, pa vam već samo otvaranje ulaznih vrata izmami osmijeh na lice.

Kuhinja koju ste tjednima birali, omiljena sofa i ona genijalna komoda koja je spavaću sobu pretvorila u mjesto iz snova, vraćaju vas na vaše mjesto pa dok okom prelazite detalje koji čine dom osjećate spokoj za koji niste ni znali da vam nedostaje.

Osim što mnogi od nas već po navici ljetuju kod rodbine na obali, ili otocima, većina je i onih koji su svoje domove prepustili turistima, pa spas od gužvi potražili drugdje.

Kao predstavnik te rastuće vojske "oporturističkih" nomada i sama sam, nema tome dugo, svoje otočno gnijezdo zamijenila za gradsko, pa razgaljena ušetala u, srećom, dobro očuvan stan i zadovoljno odahnula u poznatom okružju. No, kada sam izašla na terasu, moje oduševljenje je zamijenila tuga.

U desetak lončanica, koje smatram krunom svoga doma, kroz gustu i visoku travu jedva su se nazirali ostaci biljaka, koje suprug i ja godinama njegujemo.

Naime, svjesni da će odražavanje zelene oaze na terasi stana u najmu biti velik izazov za našu domaćicu i goste, promišljenim izborom biljaka pokušali smo im olakšati posao, pa smo uoči prve sezone sve osjetljivije i zahtjevnije biljke podijelili rodbini i susjedima, te ih zamijenili robusnijim i izdržljivijim primjercima.



Dva mlada stabla masline, limun, loza, oleandar, te dvije cikas palme i jedna vašingtonska, uz nešto sukulenata i začinskog bilja od tada čine živo i svježe utočište na katu obiteljske kuće, koje umiruje i obnavlja. Moje omiljeno mjesto.

Nažalost, za zatečeno stanje nemam koga kriviti, osim samu sebe. Uljuljana u lažni osjećaj sigurnosti, temeljen na ranijem iskustvu, kada sam svaku grupu gostiju revno podsjećala na zalijevanje i plijevljenje mojih biljčica, što je prema našem dogovoru bio njihov zadatak, ove sam sezone podbacila.

Uvjerena da je to već uhodana stvar, te da je i naša domaćica stekla zdravu naviku brige o zelenilu, opustila sam se i koncentrirala na biljke kojima sam se okružila na otoku.

No, kao što postoje ljudi koje se ne razgale na prizor usnule bebe, ili razigranoga štenca, tako postoje i ljudi koji su ravnodušni prema biljkama, što im, naravno, nije za zamjeriti. Sto ljudi, sto čudi; kako se ono kaže u narodu. A suša koja je obilježila ljeto na izmaku, cijeloj priči nije pomogla.

Preda mnom je tako, kao i, uvjerena sam, pred mnogima od vas, zadatak vraćanja u život tihih zelenih sustanara, odnosno pokušaj da se spasi što se može spasiti.

Da je najviše stradao limun, nije me iznenadilo, jer je najosjetljiviji među njima, no da će uz njega bez lišća ostati i masline - nisam očekivala. Čak je i oleandar izgledao kao proćelava starica, dok za cikasice, iskreno, ne znam imali li nade.

Velik je to posao kojega se valja primiti za vlažnog i oblačnog dana, ili u predvečerje, kada se korov mora uklanjati pažljivo i polako, a po potrebi uz pomoć male vrtne štihače.

Kod plijevljenja tako obraslog korova, treba pripaziti da isprepleteno korijenje pri neizbježnom čupanju ne ošteti podzemni dio biljke koju želite sačuvati, te da ne ostane na zraku uklanjanjem zemlje opletene nepoželjnim korijenjem. Dobro je stoga u pripremi imati vreću zemlje, ali i organskoga gnojiva koje će vaše uzdanice pokušati vratiti u život.



Vrijeme je pogodno i za orezivanje, pokaže li se, kao i meni kod posve osušenih i ogoljenih grana, potreba za tim, no s obzirom na još prisutne visoke temperature rezove dobro premažite zaštitnim voskom, kako biste biljku zaštitili od dodatnog gubljenja vlage.

Kako je ono malo suhe trave, kojom sam biljke pokušala zaštititi, brzo istrunulo, moje su stablašice ostale prepuštene same sebi, naučivši me vrijednu lekciju. Korov se očekivano nije raširio samo u onim lončanicama, u kojima su uz deblo matične biljke bili posađeni maleni sedumi i drugi puzavi sukulenti, pa zaključujem kako istu kombinaciju valja primijeniti i u preostalim lončanicama.

Birajući vrste plitkog zakorjenjivanja, uz dovoljno velike sadne posude, nitko neće ostati kratkih rukava, a na kraju krajeva i s estetskog gledišta to je posve opravdana, pa čak i poželjna odluka.

Pripazite, stoga, da prilikom plijevljenja visoke trave ne iščupate i kakav izdanak samoniklog tlopokrivača, poput malenog žednjaka, kakav se iz susjedne okapnice sam preselio k jednoj od mojih maslina, a kojeg sam, srećom na vrijeme, uočila i sačuvala s nadom u dugo prijateljstvo.