S krumpirom valja nježno: neoprezno vađenje i loše skladištenje mogu uništiti sav trud

S krumpirom valja nježno: neoprezno vađenje i loše skladištenje mogu uništiti sav trud

U pravilu, krumpir trebamo vaditi kada su gomolji završili svoj fiziološki razvoj, a što se ogleda kroz odumiranje nadzemnog dijela biljke, odnosno, cime.

To znači da se krumpir počinje vaditi kada je lišće odumrlo, što je ujedno znak da su propale i stabljike (polegla cima), piše Agroportal. Osim toga, uslijed propadanja stabljika slabi i veza između stolona i gomolja koji se zbog toga lako i odvajaju. 

U toj fazi su i gomolji dostigli maksimalnu veličinu te se može pristupiti njihovom vađenju iz zemlje. Pokožica je u tom slučaju sasvim očvrsla te se ne može skidati pri jačem pritisku prstom, što joj omogućava bolje čuvanje tijekom zime.

Na manjim površinama krumpir se još uvijek vadi ručno tj. motikom, što predstavlja najstariji i najteži način. Na nešto većim površinama to se radi plugom, a za što se može upotrijebiti obični plug ogrtač, koji je posebno efikasan na suhom i rastresitom zemljištu. 

Iza pluga gomolji ostaju na površini zemlje nakon čega se sakupljaju ručno. Međutim, danas postoje i specijalni plugovi za vađenje krumpira koji su se pokazali posebno efikasnim i rentabilnim na većim proizvodnim površinama. 

Ali, kod iskopa trebamo voditi računa da što manje oštećujemo gomolje kako bismo ih kasnije mogli što dugotrajnije uskladištiti.

Poseban se problem pojavljuje kod vađenja sorti krumpira kod kojih se gomolji nalazi nešto udaljenije od cime. Praksa je pokazala da kod takvih sorti pri iskopu imamo oko 30 posto oštećenih gomolja.



Kod ručnog vađenja krumpira mala je vjerojatnost da će doći do oštećenja pokožice gomolja. Ako do toga i dođe, njihovim naknadnim probiranjem i odvajanjem se i taj mali broj oštećenih gomolja izdvoji. 

Međutim, veliki proizvođači koji krumpir iskapaju vadilicama obično ne vode računa o tome, pa sve izvađene gomolje pakiraju u vreće i nose na tržnicu. 

Ukoliko budete neoprezni i kupite takav krumpir za zimnicu, on će vam brzo početi propadati. To je i razumljivo jer oštećeni gomolj brzo gubi hranjive vrijednosti, a na njegovim oštećenim mjestima se razvijaju mikroorganizmi koji kasnije dovode do pojave plijesni i truleži.

Inače, razvoju plijesni i ubrzanom truljenju gomolja pomaže i nezreo krumpir, vlažnost gomolja te ostaci zemlje u kojoj mogu biti razni uzročnici bolesti. 

Stoga vodite računa da krumpir za jelo nabavljate na provjerenim mjestima nakon čega ga trebate uskladištiti u uvjetima temperature od 4 do 5 stupnjeva C. 

Uz povremeno prozračivanje i relativnu vlagu zraka od 95 posto krumpir se u takvim prostorijama može čuvati i u razdoblju od 10 mjeseci.

Naslovnica Vrt