Nevolje je snalaze, ali kraljica se ne da: 'Najgore je kad zovu kišu...'

Nevolje je snalaze, ali kraljica se ne da: 'Najgore je kad zovu kišu...'

Smokva je kraljica ovih dana u mojem Kostanju! I ne samo ovih dana, već i otprije mjesec dana pa sve do kraja ljeta.

Treba je ranom zorom, po hladu ubrati ili pokupiti, a može i predvečer, kad padne vrućina, kad utihnu cvrčci; potom ih pomnjivo treba složiti u drvene gajbice, i to jednu do druge, već drugi red ili kat zgazio bi ove prve poslagane.

Dakle, strpljenja treba i dosta vještine da se, ne daj Bože, visoka rodna grana ne odvali pa da berača poslije gipsaju. Naravno, ne treba ni pripominjati da je svojevrsnu berbu već upisala i suša, pa kao rijetko kada ne otpadaju samo listovi, već i nesazreli plodovi.

Nevolje je snalaze, ali ne da se smokva kraljica, uz lozu, nekada glavna hraniteljica poljička. Putovale su tako smokve, one netom ubrane, kao i suhe, u pletenim kovama, te vino i rakija u mišinama od Srednjih Poljica sve do Livna; sočno voće i grožđani proizvodi, kako i priliči, na konjima i mazgama, a trgovac pješice, u oba smjera! Jer konja se štedjelo, glavni pomagač i prometalo imao je kraljevski status!

A danas? Danas je, naravno, sve isto, što se tehnologije branja i sušenja smokava tiče, samo što je maksimalno skraćen put od polja do stola, jer, Bože moj, auta su tu.



- Nosimo ih na Zadvarje, neki iđu u Makarsku, neki u Split, vole ji i turisti. Na veliko se da uvatit i do deset kuna po kilu. A cili dan se izgubi, beri ih rano ili kasno pridvečer, kad se malo olade. Pa ih slaži, pa vagaj, ima se šta radit, dite moje - kazuje nam baka Ivanka Begić (81, na slici), udovica Ivana Begića zvanoga Lazar, nadaleko poznatoga crkovnoga pivača kostanjskoga, čiji je sin Stipe bariton, član poznate i nagrađivane kostanjske klape "Pasika".

Osim svježih, dozrelih polodova smokve, mnogi obožavaju i one suhe, koje zimi znaju dosegnuti i cijenu od oko 50 kuna po kilu. A kako i ne bi kada se treba dobro namučiti oko sušenja; svaki dan ih treba, ali svaku, prevrnuti, tako da gajbice drvene cijeli dan "šeću" po rukama, i naravno - po dvoru, taracama, solarima, balkonima, guvnima..., sve "u lovu" na sunce.

- Najgore je kad zove kišu, tada sve gajbice triba na vrime primistit u kuću, ne smi ji kiša vidit, jer kada se stope, onda se skaše, mo'š i gudanima (prascima) dat, no ni nji više nema - otkriva nam naša Ivanka najveću muku brojnih smokvara, čijoj smo strci i vici pred kišu i sami nedavno svjedočili, i to u ranu zoru.

- Evo siva, grmi, ajme meni, brže ji nosi u kuću, u konobu...

Ne, nismo zaboravili ni što još, osim sunca, treba suhoj smokvi.

- Kad su suve, triba ji u vrilu vodu, salamuru, pa ji sušit, najboje na buri, može ji se i pobrašnit, dodat javora za miris i zaštitu, u papirnu vriću, pa šta Bog da - zaključit će Ivanka Poljička.

Naslovnica Voćarstvo

Anketa

Koliko je suša utjecala na vaš ovogodišnji urod?




Pošalji Rezultati