Kad oni idu u trganje, nastaje vrhunsko misno vino: pročitajte reportažu s jedne od najslikovitijih berbi u Hrvatskoj

Kad oni idu u trganje, nastaje vrhunsko misno vino: pročitajte reportažu s jedne od najslikovitijih berbi u Hrvatskoj

Prekrasne narodne nošnje zgodnih Konavoki i kršnih Konavljana u pitoresknom pejzažu franjevačkog samostana sv. Vlaha u Pridvorju bile su ukras novom izdanju 'trganja', kako se u Konavlima naziva jematva.

Ovogodišnja rujanska berba u samostanskom vinogradu prošla je u znaku malog jubileja: peto po redu trganje je već preraslo u turističku manifestaciju koja okuplja i brojne domaće, ali i inozemne turiste željne upoznavanja domaće tradicije i gastronomije.

Dok su članovi pridvorskog KUD-a "Stjepan Radić" izvodili program plesova Gornje Bande Konavala, neumorno su škljocali fotoaparati i mobiteli. A kako i ne bi, kad se plemenita malvasija oduprla siječanjskoj studeni i ipak dobro urodila.



Turisti će sigurno u krugu prijatelja dugo pričati o konavoskom zakutku Lijepe naše te nesebičnom dočeku i trganju kojem su nazočili.

Atrakcija jematve bio je Mato Mikulić iz Dunava i njegov tovar Gulian koji je prenosio u sepetima dio uroda:

- Žena me katkad naljuti, on nikada. Ne bih ga prodao ni za što na svijetu, bolje me sluša! - smije se Mato i na upit koliko još tovara u Konavlima ima, bez razmišljanja odgovara:

- Više krštenih no nekrštenih!

Među članovima KUD-a "Stjepan Radić" su i sestre, ekonomistica Ivana (20) i poslovna tajnica Lucija Marinović (22). Kosa im po konavoski upletena, a uz osmijeh što razoružava pomažu u jematvi još otkad su bile prvašice. Pojašnjavaju što znači pojedini ukras na slikovitoj konavoskoj nošnji:

- Obavezni ukras su puce od srebra i mala fjoka. Bijela, plava ili roza svilena traka oko kape i svijetli vez na prsima znači da je djevojka slobodna, a bijela marama i tamni vez da je žena udana - kaže Ivana, a Lucija kroz smijeh dodaje:

- Zlatne naušnice verižice moraju imati biser. Ako ne, znači otpao je. Tu su i kite od svile - kažu. Istina, muška nošnja je toplija, ali je ženska utegnutija te je ljeti jednako vruće.



Dio nošnja djevojaka su crvene cipele, a Lucijin partner u jematvi i plesu Ivo Đukan objašnjava da su radne gaće plave, a crne boje su one svečane.

Uz riječi: - Bože, ti koji daješ da sunce grije, a kiša da pada dobrima i zlima, blagoslovi naš urod koji si nam dao - jematvu je blagoslovio pridvorski svećenik fra Ivo Kramar iz Goče gore i doline Lašve u srednjoj Bosni stigao je u Konavle i vidi se, privikao se na Konavle i púk koji ga je prihvatio:

- Ovoljetni je urod do 400 kila i sve će se iskoristiti za samostansko misno vino - kaže, a Ivo Mujo iz udruge Agroturizam Konavle pojašnjava da će se svom bijelom grožđu odmah odvojiti bobe te će ga žene, dijelom, zgnječiti u drvenom vjedru koje Konavljani nazivaju žetak, dok će se ostatak iscijediti u tijesu (presi). Mošt ide u inox bačve s modernim sustavom hlađenja, a rezultat je vrhunsko misno vino bez bilo kakvih aditiva.

Na jematvu je stigao i pjesnik Joso Živković Sója iz Orašja:

- Nikad nisam bio na jematvi, ali jesam na berbi šljiva koje su zaštitni znak Posavine. Impresionira me. Bez dobrog grožđa nema dobra vina, a bez njega ni pjesme - s čašom u ruci ispovijeda se Sója dok njegov i naš domaćin, direktor TZ-a općine Konavle Frano Herendija pojašnjava da manifestacija jematve ove godine bilježi mali jubilej: 5 godina od kojih se već treću održava u samostanskom krugu.

Zadovoljan postignutim čelnik udruge Agroturizam Konavle Ivica Vodopić kaže:

- Količina uroda je osrednja, a kvaliteta izvrsna. Mraz od 22. travnja, na Dan planeta Zemlje je spustio temperature do -5 stupnjeva, pošteđeni su tek pojedini "džepovi" kao samostanski vinograd. Ali, kroz rezervni se pup loza ipak izborila i do 50 posto oporavila urod.

Među turistima koje smo zatekli bile su i tri Zagrepčanke: Nina Leoni, Aleksandra Rittig i Jelena Grđan smijale su se i uživale uz bijelu menestru i opojnu konavosku malvasiju. Dogodine dolaze s prijateljima.



Riječi djevojaka utopile su se u silini pjesme trija "Kadaruni". Cvjetko Kovačić uz kontrabas, Miho Urlović uz harmoniku i Ivica Radulović uz gitaru, neumorno su pjevali i raspoloženje držali na razini:

- Konavle moje, moj rodni kraju, u tvome krilu, na tvojoj vodi moj život sja - suglasno i bez pogovora, pjevali su brojni gosti i novinari, spremni doći i na iduću jematvu.

Trganju je nazočio i katalonski slikar Josep Vias Granados, umjetničkog imena Abararban koji je drugi put u Konavlima, a samostanu je darovao dvije vrlo vrijedne slike. Stari turistički djelatnik Konavala Pero Novaković priča:

- Nekad se poljem nije moglo proći, a da sepetom ne zakači trs loze. Najvažnije je da se život vraća u polje i vinograde, ali se od poljoprivrede više ne može kao nekad živjeti.

Bijela menestra

Tradicionalna se zelena menestra kuha zimi, a ona bijela ljeti:- Ljeti idu bijeli kupus, zelene mahune, malo graha, paprika i pomadora, česan, kapula, grašak, slanić i sve što se u baštini nađe. A kad se skuhaju suho meso i panceta, kuhana je i bijela menestra - priča ovogodišnji kuhar Niko Đivanović, vinar iz Ljute.

'Poje - otrgnuti dio Konavala'

Trganje je obilježila i tematska izložba 'Poje - otrgnuti dio Konavala', autorice Olje Ljubišić koja je potaknula konavoske fotoamatere Miha Đuraša i Tonija Musladina da javnosti ukažu na polje što je stoljećima hranilo Konavle, bilo žitnica Dubrovačke Republike i stup kolektivnog identiteta hrvatskog juga. Danas je zapušteno i otrgnuto od pitomog krajolika, ali se s ovim i sličnim projektima polju polako vraća željeni sjaj:

- Parcele polja bile su njedra i stomak Konavala. I ovakvo kakvo je, vrijedno je i lijepo, a nikako ruglo nego novi stari ponos Konavala - čuli smo od Konavljana koji još uz popret pričaju o značaju polja.

 

Naslovnica Vinogradarstvo