veliko otkriće (2. dio)Dr. sc. Tatjana Klepo: Evo gdje su rođene oblica, buža, levantinka...

U svijetu se zna za tek nekoliko populacija izvorno divljih maslina u Jaenu i Cadizu, na Sardiniji, nešto u Tunisu i Siriji, a istraživanje dr. sc. Tatjane Klepo sa splitskog Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša otkrilo je nedavno u Hrvatskoj čak dva centra tih rijetkih izvorno divljih maslina.

Prvi dio razgovora s Tatjanom Klepo pročitajte OVDJE

Time je Hrvatska zaista iznenadila maslinarski globus ukazujući se kao zanimljiva terra incognita koja bi mogla kriti još mnoge zanimljivosti. Kako smo objavili u prvom dijelu ove priče u prošlom broju “Masline”, istraživanjem koje je trajalo nekoliko godina utvrđeno je da centri divljih maslina na Hvaru, Pagu i Lastovu imaju isti genom, a centri divljih maslina na Pelješcu i Brijunima imaju drugi genom.

Ovim genetskim istraživanjem razriješeno je i važno pitanje jesu li hrvatske sorte maslina stvarno autohtone, jesu li one stvarno naše, ovdje stvorene ili su odnekud donesene na hrvatsku obalu Jadrana.

“Otkrili smo i da su naše sorte baš naše, jer ih velik broj ima u sebi genom baš tih naših divljih maslina iz ovih dvaju centara”, veli dr. sc. Tatjana Klepo, pripominjući da se, recimo, piculja i mrčakinja kroz sva ta stoljeća i milenije nisu baš nimalo promijenile, da su one i danas baš izvorno divlje masline.

– Meni je u istraživanju bila najzanimljivija lastovka. Ona je najvećim dijelom divlja, gotovo 70%, ali ona ima oko 30% genoma divlje masline iz prve grupe, oko 30% genoma divlje masline iz druge grupe i oko 30% genoma kultivirane. Ona je jedina takva sorta!

- Što je, ili tko je, oblica? Ona je najraširenija hrvatska autohtona sorta, daleko najbrojnija u hrvatskim maslinicima. Koliko je gena divljih maslina u njoj?

– Oblica je, po ovim genetskim, dakle DNK istraživanjima, kultivirana sorta. Ima posve malo od genoma divljih maslina, tek 1% od ovih iz grupe Hvar-Pag-Lastovo i 1% iz grupe Pelješac-Brijuni. Oblica ima tek mrvicu toga divljega u sebi, što smo mogli i očekivati s obzirom na njezine morfološke karakteristike.

- Rekli ste mi: sorte piculja i mrčakinja su zapravo potpuno divlje masline?

– Tako je. Pelješka piculja i dubrovačka mrčakinja su skroz divlje masline, i to iz prve skupine izvorno divljih maslina (Lastovo, Hvar i Pag). Ostale su na stablu genetske različitosti ili sličnosti potpuno, za cijeli đir udaljene od kultiviranih maslina. Ove dvije sorte su najvjerojatnije novijeg datuma nastanka.

- Tko je zapravo drobnica?

– Ona je najvećim dijelom kultivirana, čak 75%. Ostalih 25% je u njezinu DNK od divlje masline.

- A tko je šoltanka ili levantinka?

– Ona je isto najvećim dijelom kultivirana, ima nešto malo divljega genoma u sebi.

- Što je s istarskom bjelicom?

– Ona je najvećim dijelom kultivirana, a zanimljivo je da ona u tom manjem postotku nema ovog brijunsko-pelješkog genoma, nego je u njoj ovog drugog, hvarsko-paško-lastovskog genoma.

- Istarska crnica?

– Ona ima puno od tih izvornih divljih maslina, najvećim dijelom ima genom ove populacije divljih brijunsko-peljeških maslina.

- Što je buža?

– Buža je kultivirana maslina. Što se strukture tiče, ona je po tom vrlo malom udjelu divljeg genoma u sebi vrlo slična s buharicom, oblicom, crnicom, kosmačom, paštricom. To ne znači da su one slične, nego su bliske samo po tom malom udjelu divljeg genoma u sebi.

- A je li mastrinka divlja maslina?

– Oleaster je divlja maslina, ali mastrinka, ime pod kojim mi “mislimo” divlju maslinu, nije divlja maslina, ona nije oleaster. Mastrinka (referentni uzorak) je kultivar genetski gledano, ona nije divlja maslina. I to je stvorilo konfuziju. Jer kod nas, kad se kaže mastrinka, misli se na divlju maslinu, a to baš i nije najispravnije... Istina, mastrinka ima mali list, mali plod, ali je zapravo kultivar.



- Što je ona čuvena milenijska kaštelanska maslina, poznata kao Perišićeva mastrinka? Je li ona divlja maslina ili nije?

– Kaštelanska stara maslina je divlja maslina. Ona najvećim dijelom, dakle oko 75%, ima tog divljeg genoma. Ima malo (oko 15%) ovih prvih gena (iz skupine Lastovo, Hvar, Pag), najveći dio ovih drugih, oko 60% (iz skupine Pelješac, Brijuni), i ima u sebi jedan manji dio (oko 25%) kultiviranog. Po tome možemo zaključiti da ona spada u skupinu divljih maslina, to je ta druga populacija divljih maslina. To se da vidjeti i po njezinoj koštici, ona, naime, ima prilično glatku košticu.

Dakle, naša milenijska kaštelanska maslina, poznata kao Perišićeva mastrinka, jest divlja maslina, i to najvjerojatnije samonikla – nastala spontano, jako davno, na mjestu na kojem je i danas možemo vidjeti. Ali ona nije mastrinka, kako je zovu, jer mastrinka, za razliku od uvriježenog govora, nije divlja maslina.

- Što ste otkrili na Pagu istražujući fascinantne lunske masline?

– Lunske masline su vrlo zanimljive. I same po sebi, a i posebno po području na kome rastu. One su međusobno vrlo različite. Veća je raznolikost od jedne lunske masline do druge nego što je raznolikost divljih maslina između Hvara i Lastova.

Ali to nije prvi put da se takvo što otkrilo, već je otkriveno kod tako dugovječnih biljaka da je veća raznolikost maslina unutar tog jednog mjesta nego između različitih lokacija. I sad bi još bilo zanimljivo vidjeti koliko se one razlikuju od takvih španjolskih, talijanskih ili tuniskih divljih maslina. To bi mogla biti iduća zanimljiva priča.

Na temelju genetske raznolikosti tih lunskih maslina, možemo od njih svašta očekivati, one mogu biti vrlo vrijedan izvor materijala za otpornost jer ona pozicija na Lunu je nevjerojatna. Rastu tamo na golom kamenu, pod jakom burom s Velebita...

Mora postojati razlog zašto su baš tamo. Lunske masline su jedna vrlo zanimljiva priča koja je zapravo tek započela svoje otkrivanje...

Uoči objavljivanja rada u jednom od cijenjenih svjetskih znanstvenih časopisa, dr. sc. Tatjana Klepo napominje: “Sve su divlje masline različite. Ne postoje dvije iste divlje masline. Magistarski rad koji sam obranila u španjolskoj Cordobi temeljio se na ispitivanju upotrebe divljih maslina u oplemenjivanju. Rad je bio podijeljen u dva istraživanja. U jednom smo križali samo dva stabla divljih maslina, dok je drugo istraživanje obuhvatilo križance između dviju divljih s nekoliko kultivara.

Dobiveni rezultati su vrlo zanimljivi, došlo se do novih saznanja što sve divlje masline mogu pridonijeti kultivarima.

Zaključili smo da divlje masline puno ranije ulaze u rodnu dob, da imaju iznenađujuće veliku i ujednačenu proizvodnju, našli smo da ima nekih koje su jako brzog rasta, da divlje masline u križanju zadržavaju neka vrlo dobra svojstva.

Zbog svega toga jako je bitno da se ovakva istraživanja o upotrebi divljih maslina nastave, a na svima nama je da ih sačuvamo za buduće generacije.”

Piše: Meri Šilović