Formiranje stabala je vrlo zahtjevan i odgovoran posao: evo kako ćete uspješno svladati jedan od najvažnijih zadataka u maslinarstvu
Najbolja sadnica masline visine je 100 do 120 centimetara / Foto: Marijan Tomac
savjetujemo

Formiranje stabala je vrlo zahtjevan i odgovoran posao: evo kako ćete uspješno svladati jedan od najvažnijih zadataka u maslinarstvu

Vrlo važni čimbenici u prvim godinama održavanja mladog maslinika su uzgojni oblik te rezidba mladih maslina do trenutka stupanja na rod.

Dugi niz godina kako maslinari tako i stručnjaci nisu poklanjali osobitu pažnju uzgojnom obliku, odnosno rezidbi mladih stabala maslina. Najčešće su mlada stabla rasla bez intervencije, često i s nekoliko izbojaka iz tla, a i među stručnjacima je bilo mišljenja da maslinu ne treba uopće rezati prvih tri do četiri godine.

Danas prevladava mišljenje da je rezidbu maslina potrebno obaviti odmah nakon sadnje. Mlada stabla masline nužno je rezati da bi se formirao određeni uzgojni oblik, jako deblo i bočne grane otporne su na lom, odnosno da se stvori kostur koji nosi biljne organe i budući rod.

Ispravno oblikovano stablo masline omogućuje lakšu primjenu pomotehničkih i agrotehničkih zahvata u nasadu, olakšava berbu, ne zahtjeva kasnije veće rezove koji izazivaju velike rane na stablu i stvaraju neravnotežu. 

Rezidbom mladih nasada se uklanja samo ono što je nužno za formiranje željenoga uzgojnog oblika. 

Posljedice grešaka učinjenih u vrijeme oblikovanja uzgojnog oblika mogu se prenositi godinama i rezultirati manjim prirodima. Jakom će se rezidbom produžiti neproduktivna faza mladih maslina, dok je njezin učinak gotovo beznačajan ako se s biljkama ispravno postupa. Pravilno rezana i formirana maslina počinje rađati u trećoj ili četvrtoj godini nakon sadnje.

Već prilikom kupovanja sadnica treba obratiti pozornost na kakvoću sadnica. Bez obzira na cijenu, treba kupiti kvalitetnu i dobro razvijenu sadnicu, s obzirom na to da ona ranije dolazi na rod, te zahtijeva manje rezidbe nego sadnica slabe kakvoće.

Odabir sadnog materijala

Prilikom kupnje sadnica masline potrebno je provjeriti bujnost i raspored postranih izbojaka uzduž glavne stabljike. Ako se radi o deklariranom sadnom materijalu, a preporuka je da se samo takav kupuje, tada se može biti siguran da nije zaražen bolestima i napadnut štetnicima.

Materijal koji je prikladan za sadnju treba biti ujednačen i mora imati zeleno lišće. Korijenov sustav treba biti dobro raširen, ne pregust i kudrav, što može biti posljedica starenja i dugotrajnog boravka u kontejneru. 

Visina, odnosno najmanja udaljenost od vrha sadnice do korijenova vrata treba biti najmanje 70 centimetara. Promjer sadnice na visini 10 centimetara iznad korijenova vrata ne smije biti manji od 6 milimetara. 

Za sadnju su najbolje biljke visine 70 do 120 centimetara. Takve sadnice su stare od 12 do 18 mjeseci ako su proizvedene vegetativnim razmnožavanjem iz reznica. Sadnice proizvedene cijepljenjem su starije jer je za takav način proizvodnje potrebno više vremena. 

Pojedini maslinari, pogotovo oni koji sade manji broj maslina, odlučuju se za kupnju maslina starosti tri ili četiri godine visine 1,5 do 2,0 metra. Uz dojmljiv izgled prilikom sadnje i u prvoj godini nakon sadnje ne postoji ama baš nikakav razlog stvarne prednosti sadnje maslina te veličine i starosti. 

Osim što su takve sadnice daleko skuplje, korijenov sustav je predugo ograničen u posudi – kontejneru, a i mnogo ih je teže prilagoditi željenom uzgojnom obliku. 

Osim toga, vrlo važno je znati da se pri sadnji velike biljke teže aklimatiziraju od manjih biljaka što je naročito evidentno u sušnim godinama bez navodnjavanja.

Masline koje su u vrijeme sadnje starije od dvije godine i više od 1,5 m, manje su pogodne za formiranje većine uzgojnih oblika i zbog toga ih je potrebno jače orezivati kako bi se potaknuo rast novih izbojaka na donjem dijelu središnje osi. Takvom rezidbom gdje se odstranjuje veći dio krošnje potrošit će se godina do dvije na oblikovanje novih struktura.

Odabir uzgojnih oblika

Uzgoj mladog maslinika počinje trenutkom sadnje i završava kada je dovršeno oblikovanje skeletne strukture, a stablo dospije u puni rod. U ovom razdoblju rezidba pospješuje brz rast stabla, oblikovanje ravnomjerne i dovoljno snažne krošnje koja je sposobna podnijeti bogate urode u kasnijoj, odrasloj fazi i postizanje što ranijeg dolaska na rod. 

Arhitektura krošnje treba omogućiti najveći mogući prijam zraka, svjetlosti i optimalni smještaj u prostoru. Odabrani uzgojni oblik mora biti prilagođen prirodnom rastu masline, vrsti i sorti. 

Maslina ne prima lako nametnute uzgojne oblike. Od mnogih poznatih uzgojnih oblika već primjenjivanih na maslini, najprimjereniji su uzgojni oblici tipa vaze: višestožna vaza, kotlasta krošnja i vretenasti grm. 

Izbor uzgojnog oblika jako utječe na opseg i vrstu rezidbe tijekom oblikovanja. Osnovno pitanje kod izbora uzgojnog oblika koje se nameće jest je li potrebno samo jedno deblo ili ne. Jedno deblo danas je neminovnost. Prije svega  tamo gdje se obavlja mehanizirana obrada i berba, a kod novih nasada to je neminovnost.

Da bi se dobila maslina sa samo jednim deblom, mlade se biljke prilikom sadnje trebaju privezati uz okomiti potporanj – kolac, a postrani izbojci koji se nalaze na donjem dijelu središnje osi moraju se odstraniti sve do visine 0,80 do 1,0 metara od površine tla. 

Da bi se izbjeglo pretjerano smanjenje fotosintetske površine, a time  zaustavljanje rasta i obujma stabla, kod sadnje ili tijekom perioda nakon sadnje ne smiju se odstraniti svi postrani izbojci bez obzira na kojoj se visini središnje osi nalaze. Takve izbojke potrebno je odstranjivati postupno prvih četiri do pet godina od sadnje. Ako se bujni izbojak ukloni kasno, rana će dulje zacjeljivati. 

U ovoj fazi formiranja uzgojnog oblika često pitanje koje se maslinarima nameće je skraćivanje središnje provodnice. Većina uzgojnih oblika maslina prakticiranih kod nas je bez središnje osi. Odluku o uporabi uzgojnog oblika sa središnjom provodnicom ili ne donijet će svaki maslinar za sebe.

Različite sorte traže različite uzgojne oblike

U svakom nasadu maslina postoji dvije ili više sorata kako bi došlo do kvalitetne međusobne oplodnje. Izbor sorte jedan je od najzahtjevnijih zadataka koji se stavlja pred maslinara kod planiranja podizanja maslinika.

Izbor i raspored sorti utječe na rezultat uspješne proizvodnje maslina, a time u konačnici i maslinova ulja. Zbog najbolje prilagođenosti klimatskim prilikama i prepoznatljivog okusa ulja treba preferirati sorte udomaćene na određenom području.

Većina sorti maslina međusobno se razlikuju po načinu rasta i bujnosti. Zbog toga rezidba mora biti prilagođena sorti, počevši od trenutka oblikovanja uzgojnog oblika. 

Kod uzgojnih oblika s jednim deblom kakvi su gotovo svi u današnjim novim nasadima, potrebno je središnju stabljiku pričvrstiti za potporni kolac koji se u pravilu stavlja sa strane odakle pušu jaki vjetrovi. 

Na položajima izloženim jakim vjetrovima stavljaju se dva kolca. Kolac mora biti dovoljno udaljen ili niži od postranih izbojaka, jer uslijed udaranja iz izbojaka u kolac dolazi do njihova oštećenja. Vezivo kojim se pričvršćuje maslina za kolac mora biti dovoljno čvrsto, ali i elastično da se ne ureže u mlado stablo.

Sorte se međusobno razlikuju po načinu rasta. Kod sorata s visećim načinom rasta kao što je pendolino rezidbom se mora poticati razvoj uspravnih izbojaka tako da se odstranjuju oni visećeg rasta. 

Kod sorti s uspravnim načinom rasta kao što je oblica, izbojci i grane izrastaju pod uskim kutom grananja. Kod takvih sorata rezidbom se mora otvoriti krošnja i davati prednost izbojcima usmjerenim prema rubnom dijelu krošnje. Kod takvog načina formiranja središnji dio biljke potrebno je jače orezati glede boljeg prodiranja svjetlosti. 

Formiranje maslina je zahtjevan i odgovoran posao. O njemu ovisi ne samo izgled i arhitektura nasada, već prinos i kakvoća. Zbog toga treba mu se pristupiti s posebnom pažnjom. Svi oni koji nisu dovoljno vješti u tom poslu neka potraže pomoć kolega koji su tu vještinu svladali ili stručnjaka.

Mr. sc. Marijan Tomac

Komentari: 0