Tradicijsko maslinarstvo. Koliko je ljudi čulo za to i poticaje koje se za tu kategoriju maslinarstva dobivaju? Sudeći prema broju maslinara koji su ispunili aplikaciju za te poticaje – premalo, lani tek 70, ove godine oko 150.
Potvrdio nam je to na sastanku predstavnika Ministarstva poljoprivrede s lokalnim čelnicima i udrugama u Krku Goran Vitavić, viši stručni suradnik za upravljenje resursima Uprave za ruralni razvoj, EU i međunarodnu suradnju.
Vitavić je rekao:
- Za dobivanje poticaja za tradicijsko maslinarstvo temeljni kriterij je broj stabala od 25 do 150 po hektaru. Međuredni razmak uopće nije bitan, a najmanja parcela za koju se može prijaviti je 500 kvadrata. Iznos potpore nije mali - 804 eura po hektaru, tako da to može motivirati poljoprivrednike koji imaju ekstenzivne maslinike da ih pokušaju očuvati i revitalizirati, te potencijale iskoristiti u proizvodnji maslinovog ulja ili drugog prerađenog proizvoda, no sve u cilju očuvanja okoliša.
Goran Marević, tajnik iznimno aktivne Udruge maslinara „Drobnica“ iz Krka, zadovoljan je što se konačno počelo uvažavati specifičnosti krša, no na pravilnik ima niz primjedbi.
- Te naše propise o maslinarstvu obično pišu ljudi koji u masliniku na našem području nikad nisu ni bili, a možda nisu vidjeli ni slike. Stoga izgleda da te krške maslinike poistovjećuju s nekim ravnim terenom u nekim idealnim uvjetima. Sad nam priznaju u tradicijski uzgoj na površini od jednog hektara 25 do 150 stabala.
- Naši stari dok su krčili ovaj krš odvojili bi usred parcele malu površinu zemlje gdje su na čim gušće sadili da iskoriste zemlju koja se oslobodila. To su minijaturne parcele. Naći 500, tisuću ili dvije tisuće kvadratnih metara u komadu zaista je rijetkost. Znači ljudi iskoriste sve što mogu, posade gusto i onda ispadne da to nije tradicijski uzgoj. Nego što je? Možda plantažni?
Goran Marević prigovara i lošem informiranju o novoj mjeri Ministarstva poljoprivrede.
- Tajnik sam udruge maslinara skoro već deset godina, a ove godine sam prvi put čuo da to postoji. Stalno smo u toku, stalno pratimo, no tek nedavno sam saznao za to. Kad sam Karmen Karlić iz Savjetodavne službe spomenuo da bi rado krenuo u ekološki uzgoj rekla mi je: „A zašto ne kreneš u tradicijski ekstenzivni uzgoj, dobri su poticaji.“
- Potom sam otišao u Agenciju i prvi put shvatio što sam ja, ali i mnogi drugi maslinari propustili. Ta se informacija trebala objaviti na velika zvona, a ne da se jave tek njih stotinjak. Ministarstvo bi trebalo tu informaciju spustiti udrugama, ljudima u općinama i ljudima koji se bave maslinarstvom. Dolazak pomoćnika ministra i suradnika na Krk i razgovori na terenu dobar su put za rješavanje problema s kojima se susrećemo. Pokazali su da su spremni saslušati probleme i nadam se da će i ostali maslinari u Hrvatskoj pokrenuti to pitanje preko svojih udruga ili kako već, jer europski novac postoji, šteta ga je ne iskoristiti.
Krš nije ravnica
Što se smatra tradicijskim maslinarstvom? Prema pravilniku morate na površini od hektara imati od 25 do 150 stabala.
- No ako se to ne promijeni, ako nam ne povećaju broj stabala, zbog dobrih poticaja ljudi će porezat višak stabala i dobit će poticaje. Je li to cilj smanjiti proizvodnju? Treba s ljudima iz Ministarstva uvidjeti situaciju na terenu i izmijeniti pravilnik. Uzmimo primjer Luna na Pagu. Zar to nisu tradicijski maslinici?! To su stara stabla, ali mi smo, odnosno naši preci, zemlju čupali iz kamena i maksimalno o malo zemlje koristili.
- Ovaj pravilnik, takav kakav je, sad krije u sebi veliku prijetnju. Lako se može dogoditi da ljudi raskrče veliku površinu, sruše suhozide, ostave 25 stabala i žive od poticaja, a ne od proizvodnje. Kako može u tim našim stoljetnim maslinicima broj stabala biti glavni kriterij? Zar to nije malo smiješno? Zar činjenica da je stablo staro par stogodina nije dovoljna da maslinik dobije naziv tradicijski?
- Samo na području Grada Krka je oko 600 hektara zapuštenih starih maslinika. O cijelom otoku da ne govorimo. A tek u Hrvatskoj. Stoga treba iskoristiti poticaje, snagom argumenata i obilaskom terena utvrditi prave kriterije, a poticaje vezati uz proizvodnju kako ne bi bilo zloupotreba. Za kratko vrijeme proizvodnja maslinovog ulja iz autohtonih sorti mogla bi se u najmanju ruku udvostručiti. Krš nije ravnica i vrijeme je da se te specifičnosti konačno priznaju.