Poljoprivredne apoteke više ne smiju prodavati sredstva za zaštitu bilja, odnosno najveći broj pesticida koji su do sada bili u slobodnoj prodaji, osim ako kupac nema potvrdu o položenom ispitu nakon pohađanja tečaja održive uporabe pesticida.
Mnogi su ostali zatečeni činjenicom da u obližnjoj poljoapoteci više ne mogu dobiti neko zaštitno sredstvo čak ako i nemaju drvorede voćaka, njive ili plantaže povrća, nego tek koju voćku u okućnici velikoj nekoliko desetaka „kvadrata“.
Kupnja pesticida ograničena je europskim direktivama i sad, evo, počevši od rujna 2014. pa do 2019. godine traje prva petogodišnja obveza provođenja izobrazbe za sigurno rukovanje i pravilnu primjenu pesticida. Prava je navala organiziranja tečajeva i polaganja ispita krenula koncem prošle godine, valjda zato što je tada nastupila zabrana prodaje pesticida bez iskaznice.
Najžešći val izobrazbe počeo je, logično, tek kad je zavrnuta špina u trgovinama. Institucije koje obavljaju izobrazbu niču ko gljive poslije kiše. Na popisu se našla lijepa zbirka - 81 učilište - a tečaj svakog korisnika košta od 300 do 600 kuna.
Organizatori su u rasponu od učilišta koja se i inače bave obukom poljoprivrednika (zapravo je takvih malo, najmanje...), savjetodavnih službi Ministarstva kulture do vrtnih centara, te do različitih centara za kulturu i pučkih otvorenih učilišta, pa i obrta. Navodno su mnogi osnovani samo radi ovoga posla.
Iskaznice i u kafićima
Govori se i o nelojalnoj konkurenciji, a da mnogi od organizatora nemaju nikakve veze, recimo, s andragoškom strukom, ne treba napominjati. Govorilo se i o prodaji iskaznica u kafićima. Valjda je zato od 1. ožujka 2016. uvedeno da oni koji žele iskaznicu moraju obavezno pohađati tečaj!
Do sredine ožujka izobraženo je više od 120 tisuća polaznika. Ako se u rasponu od 300 do 600 kuna kolika je cijena (bez PDV-a) uzme recimo 500 kuna, onda su provoditelji tečaja od rujna 2014. do sredine ožujka 2016. zaradili oko 60 milijuna kuna - neka je 50! U idealnoj podjeli to je oko 600 - 700 tisuća kuna po organizatoru, (napominjemo - do sada!).
U RH je oko 150 tisuća OPG-ova za koje se računa da će im trebati iskaznica, plus svi ostali koji, želeći se baviti poslom oko pesticida moraju polagati tečaj - ispada da će se tu zavrtjeti lijep novac. Nije čudo da se reklame svakodnevno vrte po radijskim postajama: mnogi su u ovoj EU direktivi našli priliku za zaradu, što je u redu. No kakva je stvarna korist od tečajeva?
Osnovni priručnik napisali su stručnjaci na 220 stranica. Priručnik kao da je više upućen studentima nego, primjerice, grupi polaznika s prosjekom godina 60 i završenom osnovnom školom. Zato je svaki organizator sadržaj morao prilagoditi polaznicima trodnevnog tečaja, bolje reći dvodnevnog jer treći se dan polaže ispit. Zaradili su i prvi i drugi, i pisci i prilagođivači, no opet pitamo: kako to izgleda u praksi?
Možda smo najboljeg informatora našli u liku doktorice znanosti, biologinje Gordane Pavoković koja ima sreću uživati jedno malo otočno gospodarstvo s nekoliko voćaka, zbog kojih je morala na tečaj, jer morala je kupiti neki fungicid.
- Sve ono što su doktori i magistri znanosti na 220 stranica napisali o propisima, održivoj poljoprivredi, ekoproizvodnji, štetnicima, sredstvima za zaštitu bilja, opasnostima, rezistentnosti itd., itd., polaznici moraju savladati u 15 školskih sati, dakle sve se moralo „prevesti“ na vrlo kratku verziju „power-pointa“ koju predavači izdeklamiraju jer za drugo i nemaju vremena.
Nakon „znanja“ pročitanog s power-pointa, što je u pravilu monotono, to čovjek pasivno prati i kratko pamti, polaznici imaju mnogo pitanja o konkretnim problemima koji njih muče. Ali, predavanja su koncipirana tako da pokazuju općenito stanje, najviše zakona i podjela, bez konkretnih primjera iz prakse koji se jedino pamte.
Amateri i profesionalci
Da ne govorim o tome da nam je predavač donio pokazati nekoliko komada zaštitne odjeće, ali ne daj bože da bi netko otvorio taj paket i pogledao što je u njemu.
Onda, prvo je govorio o Naturi 2000 i Direktivi o pticama prema kojoj su sve ptice u EU-u zaštićene, a potom naveo kako se protiv vrana može koristiti korvicid metiokarb! Koji, naravno, u RH nije uopće na popisu dozvoljenih sredstava.
Kad sam zamolila da objasni razliku između emulzije, koncentrirane suspenzije i otopine, čovjek je ostao potpuno zatečen i promucao neko objašnjenje da su sve to neke otopine.
Polaznici, mnogi ljudi s osnovnom školom, opterećeni su pojmovima poput „samodispergirajuće mikrogranule“ - umjesto da im se konkretnim primjerima objasne problemi - prepričava nam Pavoković.
Dr. Gordana Pavoković sebe svrstava u amatere jer je na tečaj, rekosmo, morala zbog nekoliko stabala voćki. Na istom tečaju bili su i profesionalci poljoprivrednici:
- Ja kao amater na tečaju nisam mogla dobiti informaciju kako ću u pravilnoj koncentraciji razrijediti sredstvo koje sam kupila. Predavaču se jako žurilo pročitati sažetak materijala koji je napisao netko drugi, bio je nervozan zbog stalnog prekidanja ljudi koji ne razumiju razliku između doze i koncentracije i uputio nas je na tablicu koju moramo sami proučiti.
- Pravi problemi su olako preskočeni umjesto da se baš primjerima štetnih posljedica upozori koliko je značajno pravilno koristiti pesticide. Ovaj tečaj to nije dao. Njegova bit zapravo su samo prijetnje da ću, ako ne vodim evidenciju, nemam iskaznicu i slične birokratske izume, platiti kaznu.
- Ako platim tih od 300 do 600 kuna, ja ću nakon tečaja, u mom nešto tanjem novčaniku, ponosno nositi još jednu iskaznicu, ta mi omogućava i dalje kupovati sredstva opasna za zdravlje i prirodu, koja ću nastaviti koristiti - po svome. To je rezultat tečaja - zaključuje dr. Pavoković.
Po njoj, ali i po mnogim organizatorima i polaznicima tečaja, bit tečaja utoliko je potpuno promašen. Sve je rađeno zbrda-zdola, gradivo je neprilagođeno, a tržište slobodno, pa se ovim može baviti tko hoće.
Naposljetku, ispada da je to samo jedan u nizu (unosnih!) birokratskih EU poslića. Forma je zadovoljena, novac zarađen, a s pesticidima ćemo raditi sve što i do sada. Samo uz iskaznicu.