MEŠTRI OD ZLATNIH KAPIBartol i Frane: Triba vodit računa o masliniku, ne samo o uju, e to je ljubav

Prijatelji smo, partneri, ali i veliki protivnici. Svake se godine natječemo ko će imat više ulja, kojemu će biti kvalitetnije. Ove godine se dogodilo da sam u količini i litraži ima manje od njega, a ja sam ga uveo u maslinarstvo, educira, priča Bartol Petrinović, maslinar iz Miraca na Braču, zadirkujući svog prijatelja Franu Oreba iz Splitske.

Dva maslinara upoznali smo tijekom 'Noćnjaka', manifestacije maslinarstva i uljarstva koja se krajem ožujka održavala u Bolu na Braču.

Petrinović je u maslinarstvu od rođenja, naslijedivši oko tisuću stabala maslina o kojima se i danas brine. Oreb u Splitskoj ima oko devetsto stabala.

Upućuju nas, Brač je jedan od 'maslinarskijih' otoka. Danas se smatra da se na otoku obrađuje oko pola milijuna maslina. Početkom prošlog stoljeća, tvrde, bilo ih je i više. I baš je zbog dugogodišnje tradicije maslinarstva Bračanima teško prihvatiti nove metode.

- No i to se mijenja, pogotovo kod mladih, ali primjećujem da i stariji sve više prihvaćaju. Danas, s toliko uljara na otoku, držanje maslina u vodi gubi smisao. Natjecanja poput 'Noćnjaka' imaju tu funkciju da na to i potaknu. Kvaliteta se dobiva jedino ispravnim načinom prerade i skladištenja - tvrdi Petrinović.

- Ali, postoji jedna stvar koju treba uzeti u obzir, i Brač je dobar primjer za to. Morale bi postojati različite kategorije za ljude koji broje od tristo do tisuću i više stabala, od onih s njih tridesetak. Takoreći, oni imaju vremena svaki dan im operu pivat. To je svojevrstan hobi. Kada u posjedu, a uglavnom naslijeđeno, imaš ovako veliki broj maslina, priča je nešto drugačija. A brati ih je, da se razumijemo, još najjednostavnije - dopunjava Oreb.

- Dakako, ne možemo ni mi živjeti isključivo od maslinarstva. Usporedim li svoj život s očevim, kojem je briga oko poljoprivrede bila jedini posao, danas je to sve mnogo drugačije. I tu leži jedna od specifičnosti, koja možda nije tipično bračka, ali mu je svojstvena. Maslinici su mahom stari i na nepristupačnim terenima. Iako stabala ima mnogo, ona nisu sađena plantažno pa obrada strojevima tu mahom nije moguća. Teško je to sve stavljati u istu kategoriju - objašnjava Petrinović.

Na Braču se, kažu, najviše ulaže u probijanje putova kako bi se omogućio pristup automobilima, a time i jednostavniji i brži put do prerade. Sve su to stvari o kojima ovisi kvaliteta ulja, na kojoj, ponovno napominju, treba raditi.

- Na taj bi način mogli zajednički nastupiti na tržištu, što je tema o kojoj se stalno priča, ali na Braču je to teško izvesti - priznaje Petrinović.

- Ja sam, primjerice, ekoproizvođač i baš smo nedavno krenuli u udruživanje kako bismo to i ostvarili. Ekološki uzgoj je vrlo jednostavan, na Braču gotovo i prirodan, jer se na takav način očuvala tradicija. Doći do ekološkog proizvoda nešto je kompliciranije. Za takvo nešto potrebno je uskladiti veći broj faktora u proizvodnji - kaže Oreb.

Ipak, jedan sastojak je najvažniji kad je ulje u pitanju i domeću mi to oba bračka maslinara.

- Vodit računa o masliniku, ne samo o uju, već i ogradi, to je ljubav - napominju.

Mi im želimo uspješnu maslinarsku godinu i mnogo priznanja.

Ivana GOSPODNETIĆ