Meni ti je pokojni otac uvijek govorija, ako hoćeš ulja, sadi šoltanku, ona te neće nikad iznevjeriti - govori mi usred najvećeg maslinika na Šolti, na Rudinama uz glavnu otočnu prometnicu, nešto prije Gornjeg sela, fetivi Šoltanin Marin Marinković.
U masliniku koji zapasuje više od 20 tisuća kvadrata i koji je iznimna voćarska, gotovo pa hortikulturna majstorija, geometrijsko savršenstvo. Onako, motreći slobodnim okom, čini se kao da su masline sađene uz pomoć šestara, trokuta, ma uz pomoć lasera i GPS-a. U centimetar se u dugim iznimno ravnim redovima, no po svim dijagonalama, prostiru sjajno obrađene masline, njih 300-tinjak, dostižu 12 godina starosti.
- Ma nije čudno da se ove moje šoltanke, ili kako ih još uvijek većina maslinara zove levantinke, ovako raširile kao u parku. Ta sađen je ovaj maslinik pod budnim okom naše maslinarske legende Dobroslava Elezovića, a u njega nije bilo odstupanja - ako je trebalo saditi i tamo gdje je kamen, bogme se radila jama baš na tom mjestu.
No prije toga trebalo je ponajprije maknuti i odstraniti silnu makiju, bilo je silnog posla, ali u nas u obitelji, i u mene i supruge mi Dragice, ali i sina Filipa koji je pomorac, ima silno puno volje i ljubavi da baš imamo ovakav moderan maslinik.
Je, najviše je tu šoltanke, dvisto stabala, sto je oblice, a ima i 40 starih stabala. I opet se spominjem oca, hvala Bogu, ulja ima. Vrhunskog ekološkog ulja, jer smo mi u ekološkoj proizvodnji, evo sam baš lani dobio i ekološku markicu nakon tri godine ne samo za masline već i za smokvenjak i za vinograde. Sin nas itekako podržava, pa i financijski, a mi evo činimo sve kako bi masline dale sve najbolje. Baš zato imam namjeru postavit i navodnjavanje, iako i sada naše masline imaju vode koliko im treba.
Pet šoltanskih veličanstvenih
A praktični je Marin Marinković svoju gustirnu postavio i složio tik uz cestu, iskoristio blagi pad ceste, pa se kišnica kroz sabirnu površinu i kroz kratki cjevovod sakuplja u velikom bazenom.
- Ma kad je već besplatna, a nije ni klorirana, dakle bogom je dana za zalivanje, mora se iskoristiti. Uz gustirnu imam ja i priključak iz vodovodne mreže, no tu vodu je grehota koristiti uz kišnicu, tek u stvarno prevelikoj suši - govori Marin i na kušanje daje svoj “Sulet“ ekstra djevičansko maslinovo ulje, koje stvarno oduševljava finim gorkastim okusom, s umjerenom pikantnošću i s mirisima u kojima se čuje ponajprije svježa trava, ima tu i lista masline, baš kao i mirisa artičoke. Sjajno šoltansko ulje, od sjajne autohtone šoltanke.
Koja raste po cijeloj Šolti, a ponajprije tamo gore poviše zaraslog polja na kamenitim brežuljcima, u škrapama, ogradama. Pa tako i na Gornjim Mekotama tik do Gornjeg Sela u jednom za Šoltu iznimnom kompleksu.
Baš je tu Vicko Kaštelanac, alfa i omega novoga šoltanskog povratka poljoprivredi, ponajprije maslinarstvu, ali i vinogradarstvu (a tu prije svega dobričiću, staroj šoltanskoj sorti, znanoj kao jedan od roditelja plavca malog), zasadio uz već stare masline i smokve i mlade masline, ali ponajviše loze.
Kompleks je to u kojem su u pravoj simbiozi k’o nekada udarni šoltanski aduti. Još samo da je rogača i bajama svih šoltanskih veličanstvenih pet bilo bi tu u Gornjim Mekotama.
Iako u Gornjem Selu na obiteljskom gospodarstvu, uz lijep podrum, u kušaonici se mogu naći ama baš sve gastronomske ljepote priređene baš od spomenutih šoltanskih domaćih proizvoda.
- Evo ovdje uz ogradu sva je sila starih maslina, koje su majstori koji su pristigli samljeti kamen za vinograde, htjeli izvaditi. Ma ni govora, govorim ja njima, ne dolazi u obzir. Jer tko sam ja da mičem i uklanjam ove veličanstvene voćke stare i po par sto godina, koje su u neku ruku i povijest naše Šolte.
Nisan da, i još sam inzistira da i one mlade masline, koje sam zasadio u vinogradima, nitko ni slučajno ne dira. Evo se tako lijepo ovdje u Mekotama raširilo 90 maslina, 10 smokava i 2500 trsova vinove loze. Naravno da je i ovdje uz ograde ponajviše šoltanke, koja je uvijek prava razgranata ljepotica maslinika, s bujnim grančicama, na kojima se nađe na desetke plodova. Silno je plodonosna, ali slaba je na paunovo oko.
Fazani i divlje svinje
Obilazimo šoltanke i oblice, koje su, baš kao i loza i smokve, na sve strane ograđene žičanom ogradom. Naime, oko obrađenih površina i nadalje je na sve strane gusta makija iz koje se silno glasaju fazani. No zapravo su najveća opasnost za nasade divlje svinje, koje su se i na Šolti dobrano razmnožile i udomaćile.
Dugo im se vremena Vicko opirao tranzistorom, postavljenim usred vinograda, koji je svirao i govorio i tako svinje držao na pristojnoj udaljenosti. No sve je funkcioniralo dok su baterije držale. S tišinom eto odmah nevolje i šteta. Nije bilo druge nego postaviti žičanu ogradu na sve strane i tako spasiti trud svoj i muku od neželjenih gostiju.
A takvih je gostiju puno i u šoltanskom polju, no, kazuju mi vinogradari Tomislav Purtić i Romano Pavišić iz Srednjeg Sela, ovdje su glavni zečevi, koji nemilo navaljuju na male vinograde, koji su poput malih oaza razmješteni na sve strane.
Romano govori kako je prošle godine ostao bez grožđa. Zečevi su bili brži. I ovdje su spoznali: jedini je pravi lijek protiv dugouhih ljubitelja dobričića žičana ograda.
Trud u spašavanju dobričića, ali i šoltanke, nije od jučer. Traje ta revitalizacija već osam godina, pa se na Šolti od gotovo posljednjih Mohikanaca, a bilo je dobričića tek desetak tisuća panja, došlo sada već do popriličnih 80 tisuća loza.
Možda bi bilo i više, ne samo dobričića, već i šoltanke, da parcele na otoku nisu tako male, razbacane. Dijelila se zemlja u nasljeđivanju, pa sada prava katastarska slika i ne postoji.
No, već su prije tri godine krenuli Šoltani, predvođeni načelnikom Nikolom Cecićem-Karuzićem, u pravi dobrovoljni eksperiment, pa u dogovoru s vlasnicima, koje su kooptirali u novonastalu PZ “Šoltanka“, porušili čak 60 ograda i suhozidova, kako bi došli do za Šoltu iznimne površine od preko dva hektara u jednoj parceli, baš ispod Srednjeg Sela.
Tu je krenula ekološka proizvodnja krumpira, luka, pomidora, i ostalog povrtlarskog blaga, koje sada bez problema na svojem sunčanom otoku prodaju turistima. Baš kao i ulje šoltanke, koja se i poviše Srednjeg Sela drži u omanjim maslinicima.
Slikar maslinar
I opet je to rezultat već spomenutog dijeljenja, potvrđuje još jedan zaljubljenik u masline i šoltanku Boris Mihovilović-Sokol, koji je prije koju godinu na lokalnom natjecanju pobijedio, a prvo mjesto za kvalitetu ulja posvetio svom pokojnom ocu. Zašto?
- Vidite ovu škrapu poviše sela. Na svakoj su oblici navrnute barem dvije šoltanke. Sve je to dijelo moga oca, koji je čitav svoj život razgovarao s maslinama, zna je masline u dušu, a vjerojatno su i one njega znale. Nakon što sam proveo u Njemačkoj 23 godine života, evo sada i mene u prigodi da i ja pokušavam uspostaviti nekakav odnos s maslinama. Naravno, moj bi se otac začudio zbog načina na koji ja to radim, jer to je ipak malo drugačije od njegova pristupa. Ja bi reka’ – alternativno.
Meni ne treba puno. Koliko da, toliko da! I ne želim je forsirati. Minimalno gnojenje, ispod i na masline ne dolazi ama baš nikakva kemija, ostavljam i travu, pa mi se svi pomalo čude, no ja mislim da su baš to bili razlozi zašto je moje ulje osvojilo nagradu - razlaže Boris Mihovilović-Sokol, šoltanski maslinar i slikar, koji začudno ne slika masline, već se na njegovim slikama, razlijeva plavetnilo mora i neba.
- Pogledajte ovaj veliki buket maslina, smještene su totalno u škrapi i iznimno ih je teško obrađivati. Zato one žive svoj život, ja im samo pomažem. Nekad su na ovim kamenitim padinama rasli vinogradi, a maslina je sađena samo u suhozidovima, naokolo. Kako su i na Šolti vinogradi svojedobno propali, tek tada su se zapravo digle masline i maslinici, pa i na ovoj tankoj zemlji. Možda je baš i zbog takvih uvjeta u nas ulje posebno i cijenjeno.
A opet čini mi se da je idealna kombinacija šoltanka i oblica, pa je i u mom ulju 80 posto šoltanka, a 20 posto oblica. I to je ta naša šoltanska lipota uja, koja se poput bisera veže na istinu kako je Šolta jedan od najlipših otoka za živit i moram vam reć više odavde ne dižem sidro - zaključuje Boris Mihovilović-Sokol.
Kad imaš šoltanku i dobričić, a s ponistre se vidi more, zar je uopće moguća ikakva druga solucija?