fiziološki odnosiKad se griješi u gnojidbi i rezidbi, onda dolazi do lakšeg smrzavanja maslina

Kad se griješi u gnojidbi i rezidbi, onda dolazi do lakšeg smrzavanja maslina, pa je ubija i ono što bi inače preživjela. Kako taj proces teče?

Temperatura u međustaničnim prostorima može se spustiti i ispod razine smrzavanja, a da tekućina ne prolazi u krutu fazu, to jest led. To je svojim istraživanjima utvrdio 1959. Larker. Time se potvrđuje pravilo da pravila nema i nitko ne može sa sigurnošću podvući crtu smrzavanja masline, jer i na nju utječu brojni čimbenici.

U slučaju da tekućina u međustaničnom prostoru smrzne, biljne stanice pucaju i zbog takvog smrzavanja dolazi do dehidracije s teškim posljedicama za samu stanicu. Stvoreni led vrši pritisak na samoj stanici te dolazi do oštećenja staničnih membrana. Biljne stanice kasnije oksidiraju, a kao posljedicu dobivamo posmeđenje kambija. Drugi tip pojave (a uobičajen je kao posljedica niskih temperatura na maslini) je kada tkivo izgleda vitalno, ali suho.
    
Akumulirana voda u međustaničnom prostoru zbog popuštanja niskih temperatura dovodi do takozvanog plača masline ili se voda isparava bez plača. U tom trenutku stanice kambijskog tkiva koliko god je moguće vuku iz unutrašnjosti drva vodu i tako se postupno drvo dehidracijom suši i prekida se kontinuitet dolaska sokova iz korijena.

Iz tih razloga u nekim slučajevima kambijsko tkivo i drvo mogu biti bijele boje, međutim dodirom prstiju osjeća se kako je drvo suho. Zašto je to tako? Biljne stanice nemaju mogućnost rehidracije i tako drvo masline postupno ugine.
    
Štete od smrzavanja maslina mogu se kategorizirati ovisno što nam maslina pokazuje i što mi zapažamo ako znamo što tražimo i imamo sposobnost zapažanja.

Treba naglasiti da sva stabla u nagibnim maslinicima nisu u istoj poziciji smrzavanja kao i sorte u njima. Uz moguće čimbenike kasne jesenske gnojidbe NPK, kasne jesenske i rane zimske rezidbe oprezni maslinari znaju da sve može dobro proći, ali može i krenuti po većem ili manjem zlu.

Kako to izgleda u praksi?

I. STUPANJ SMRZAVANJA:
Dehidrirano lišće, sušenje vegetativnih vrhova, tkivo osnovnih grana normalno hidrirano s ograničenom posmeđenom zonom ispod kambija. U takvom slučaju rezidbi se pristupa u smislu sačuvanja skeletnih grana.

II. STUPANJ SMRZAVANJA:
Povećano ili postupno opadanje listova s vrlo velikim štetama na jednogodišnjim i dvogodišnjim granama. Tu moramo intervenirati u rezidbi na razini osnovnih grana.

III. STUPANJ SMRZAVANJA:
Veća nekroza i posmeđenje kambija na osnovnim granama, deblu te na samim gukama ili ovulama korjenova vrata, ponekad i ispod same razine zemlje. Pukotine na uzdužnom dijelu osnovnih grana i debla, češće s odlijepljenom korom. Ovdje, jasno, ide regeneracija na razini tla.

Razmjere oštećenja najbolje je procijeniti u sezoni rasta u kojoj se oštećenje dogodilo. Mlada stabla su osjetljivija na mraz od starih stabala. Ako je oštećenje slabo (lišće promijenjene boje, često s uvijenom plojkom, koja svejedno ostaje na biljci), rezidba treba biti slaba.

Ako zona kambija izgleda suho ili je smećkaste boje, a jednogodišnji i dvogodišnji izbojci su oštećeni (raspucala kora, posmeđenje tkiva) rezidba se može ograničiti samo na odstranjivanje oštećenih izbojaka.

Rezidba tada započinje od vrha prema osnovi, sve do mjesta na kojemu je tkivo još uvijek zdravo. Na taj je način moguće postići bujan rast i brzu rekonstrukciju krošnje. Prilikom rezidbe nije preporučljivo štedjeti oštećene grane kostura primjenom slabije rezidbe, jer će maslina tako slabo reagirati, a za rezidbu u sljedećim godinama trošit će se više vremena. Ako je oštećenje jako, preporučuje se odstranjenje čitave krošnje.

Rezidba mijenja fiziološke odnose, čija regulacija može biti prilično zamršena i višestrana. Zbog toga Zucconi ističe da rezidba maslina uključuje više složenih razina nego u mnogim granama fiziologije bilja. Odstranjivanjem lisne mase masline rezidbom se, u većem ili manjem obujmu, odstranjuje i njezina fotosintetska površina.

Gubitak fotosintetske površine uvijek pokreće bazične mehanizme opstojnosti koji se moraju nadoknaditi. Možda kod cvijeća nije, ali kod masline jest često sve ili ništa. Ako se jače poreže, ne daje ništa dok ne uspostavi stabilnost ili ravnotežu. Kad se ne oreže može dati sve, ali nakon toga opet neće dati ništa. I tako u krug.
 Mnogi maslinari režu masline, ali ih samo mali broj orezuje.

PIŠE dr. Ivica Vlatković