Ne mogu joj ništa ni požar, ni sječa, ni herbicidi: ova biljka i najjače otrove samo propušta kroz sebe, a njena čudotvorna svojstva tek treba detaljno istražiti

Ne mogu joj ništa ni požar, ni sječa, ni herbicidi: ova biljka i najjače otrove samo propušta kroz sebe, a njena čudotvorna svojstva tek treba detaljno istražiti
Tetivika na Korčuli

Kad maslinarima spomenete tetiviku, prva reakcija obično je: kako je uništiti, kako je se riješiti, polude od nje, daleko joj kuća... Koja odbojnost prema biljci koja u najmanju ruku zaslužuje poštovanje!

No, zašto uopće uništavati tetivku? Biljka koja i najjače herbicide samo propušta kroz sebe, bez ikakve štete za nju, u najmanju je ruku mudra i zaslužuje istraživanje. Ako sebe zna zaštititi od otrova može li i nama pomoći? Naravno, kad je prestanemo smatrati samo dosadnim korovom.

Kod nas se od tetivike koriste samo mladi izdanci, „kuke“, kako ih u primorju zovu, koji se pripremaju poput šparoga. Tetivika (lat. Smilax aspera) zimzelena je penjačica ili puzeći grm visine do 5 metara s bodljikavom stabljikom i ograncima.

Tamnozeleni, kožasti listovi srcolikog ili kopljastog oblika s bodljikavim su rubovima. Cvjetovi su sitni i mirisni, bijelozelenkaste boje, skupljeni su u klasove. Cvatu od kolovoza do listopada.

Plodovi, crvene bobice, okupljene u grozdove, sadrže po tri sićušne okrugle sjemenke. U početku su plodovi crvene boje, ali s vremenom postaju crni.

Tetivika raste u šikarama, uz putove, među grmljem i drvećem po kojem se penje i povija pomoću svojih vitica i bodlji. Mladi izdanci ove biljke gorkastog okusa, kuhaju se i priređuju kao šparoge, kojima su po dosta gorkom okusu slični. Bobice pak nisu jestive za ljude, no zato zimi postaju poslastica mnogim pticama.



Osim što pruža važnu hranu za ptice tijekom zime, tetivika također pruža utočište za mnoge druge životinje. Trnovitom šikarom može učinkovito zaštititi male od drugih većih životinja koje ne mogu ući u grm. Jelen se hrani i njenim lišćem.

Tetivika je iznimno otporna biljka. Spomenuli smo već da je ni najžešći herbicid ne može uništiti. Neće je uništiti čak ni požari ni sječa. Iz svojih dubokih korijena ponovo će niknuti. I ptice, kroz čiji probavni sustav sjeme prolazi neoštećeno, također pomažu njezinu širenju.
      
U svijetu je zabilježeno 300-tinjak vrsta tetivika, od onih koje rastu na području Meksika, Kariba i Srednje i Južne Amerike preko onih u sredozemnim zemljama do Kine.

Uz latinski, najpoznatija je pod nazivom Sarsaparilla, izvedenicom od španjolske riječi zarzaparrilla (zarza - kupina, parilla – mala loza). U Kini je nazivaju tu fu ling.

Korijen tetivike globalno je poznat po ljekovitim svojstvima. Tradicionalno se korijen tetivike koristio za liječenje gihta, gonoreje, otvorenih rana, artritisa, kašlja, groznica, hipertenzija, boli, nedostatka seksualne želje, probavnih smetnji, pa čak i nekih oblika raka. U Amazoni neka plemena ga koriste kao lijek za gubu.

U Europu je kao lijek došao početkom 16. stoljeća iz Južne Amerike. Europljani su koristili korijen za znojenje i mokrenje, kao i za pročišćavanje krvi. U 19. stoljeću koristio se za liječenje sifilisa, s puno boljim rezultatima od žive, koja je bila uobičajen tretman za tu opaku bolest.


      
Unatoč stoljetnim iskustvima, tetivika je još uvijek premalo istraživana, ali je svrstavaju u biljke budućnosti. Objavljene kliničke studije posebno ističu tetivikina antioksidativna svojstva i biljne sterole korisne za ljudsko zdravlje. Njen korijen također sadrži flavonoide koji su znatno pomogli u liječenju autoimunih stanja i upala.
      
Jedni od najfascinantnijih sastojaka korijena tetivike su saponini koji joj pomažu u obrani od gljivica i insekata. To bi mogao biti jedan od mogućih razloga zbog kojih tetivika ima antigljivična svojstva.
      
Tetivika se pokazala izuzetno korisna kod psorijaze. U jednoj studiji, u grupi od 75 oboljelih od psorijaze, čak 62 posto njih imalo je znatna poboljšanja nakon korištenja tableta tetivike. Znatna poboljšanja zabilježena su i kod drugih kožnih oboljenja.

Tetivika se odavno koristi kao diuretik te kao sjajan čistač krvi, čime se povećava ukupno zdravlje i smanjuje pritisak na jetru i bubrege. Pomaže i kod plućnih problema. Tetivika jača i okrepljuje te time vraća normalan ton tkiva.

Korijen tetivike i njegovi preparati danas su dostupni na zapadnom tržištu kao kapsule i tinkture, samostalno ili u kombinaciji s drugim biljkama za balansiranje hormona, njegu kože i povećanje seksualnog nagona. Proizvodi su uglavnom proizvedeni od biljaka uzgojenih u Latinskoj Americi i Kini. No i korijen europskih vrsta, pokazala su istraživanja, ima ista svojstva, iako u manjoj mjeri.

Čaj od tetivike

Iako su ekstrakti tetivike (smilaxa) dostupni u obliku tableta i tinktura, najčešći način uživanja te biljke je čaj. Za pripremu koristite 1 do 2 žličice sušenog, sjeckanog korijena na svaku šalicu vode. Kad zavrije smanjite vatru i kuhajte na laganoj vatri 10 minuta u pokrivenoj posudi. Pije se u gutljajima više puta dnevno.

Ako uzimate kapsule ili tinkturu, pročitajte upute na bočici. Naravno, ovaj tekst je tek informativni, za liječenje treba konzultirati profesionalce.

Afrodizijak od grčkih vremena

Etimologija naziva tetivika nije poznata, no latinski naziv smilax dolazi iz grčkog mita o tragičnoj ljubavi Krokosa i noćne nimfe Smilax.

Sažalivši se nad tugom Krokosa nakon smrti voljene Smilax bogovi ga pretvorega u cvijet šafrana, a Smilax u biljku penjačicu. Ima više verzija mita, prema jednoj Korokos je bio ljubavnik, prema dugoj odbijeni udvarač, no kraj u kojem su oboje pretvoreni u biljke je isti. Grci su kroz mitove upoznavali biljke i njihova svojstva. I šafran i tetivika su afrodizijaci.

Tetivika ili smilax, poznato je danas, sadrži steroide saponine koji zapravo mogu pojačati spolnu želju, a i šafran kao začin ima to svojstvo. Prema legendi on je bio izvor spolne moći Prijapa. Smilax je korišten u antici i kao tretman za spolne bolesti.

Zanimljiva je i priča da Menade za pomahnitalih cjelonoćnih orgijanja u čast boga Dionisa nisu na glavi nosile vijenac od bršljana već od rascvale tetivike. No nikom drugom, osim njima, nije na pamet padalo nositi na glavi vijenac od smilaxa koji simbolizira smrt i nesreću.

Naslovnica Gastro i zdravlje

Anketa

Kako ocjenjujete poljoprivrednu 2017. godinu?





Pošalji Rezultati