StoryEditorOCM
SportZADARSKA ZVIJEZDA

Šime Vrsaljko: "Napokon više ne osjećam ni najmanju bol, jedva čekam da počnem orati po terenu!"

Piše Sportske novosti/Robert Matteoni
25. svibnja 2020. - 09:02

Samo on zna koju je razinu muke trpio protekle tri godine. Od ožujka 2017. godine, kada mu je na utakmici Atletica i Seville ‘skliznulo’ lijevo koljeno, više ništa nije bilo kao prije u njegovoj karijeri. Ironija sudbine jest da je unatoč stradavanju stražnjeg križnog ligamenta, a nakon konzervativne terapije, Šime Vrsaljko doživio najvažnije iskorake profesionalne karijere. S Atleticom je osvojio Euroligu, a s Hrvatskom srebrnu medalju na Svjetskom prvenstvu. I kao jedan od ključnih aktera (i) tih pohoda, stalno je bio opterećen bolovima u koljenu. Kad se lani, konačno, odlučio na operaciju, jer više nije mogao ni naprijed ni natrag, Vrsaljko je ‘riješio’ ligament i očistio hrskavicu. Vratio se nakon skoro godinu dana igri, i to na izvanredan i pomalo iznenađujuće uspješan način, ali nelagoda u predjelu koljena nije posve iščezla. Kao trn stalno ga je mučio ‘šav’, koji je s vremenom trebao biti razgrađen ili, kao alternativna opcija, artroskopski otklonjen. I to je, u dogovoru kluba i Vrsaljka učinjeno u četvrtak, u Sveučilišnoj klinici De Navarra… - pišu Sportske novosti.

- Kako se osjećam? Super! - oglasio se raspoloženo Šime Nazionale iz svoje vile u Madridu i onda bez potpitanja izrekao sve o zahvatu.
- Radi se o rutinskom artroskopskom zahvatu. Trajalo je 30-ak minuta, koje sam odspavao. Doktori su vrlo zadovoljni rezultatom.

Taj ‘materijal’ se i inače unutar godinu i pol razriješi te je sve išlo po planu. Istina, malo smo kasnili zbog izvanrednih okolnosti pandemije, ali ništa bitno. Usput je kontrolirano i mjesto zahvata, a kažu liječnici da je sve u optimalnom stanju.
Je li to zaključenje muke koja je krenula još u ožujku 2017. godine, tijekom meča sa Sevillom?

- Samo ću vam ovo kazati pa će vam biti jasnije. Nakon što sam završio u klinici, sve što sam trebao, sjeo sam u auto i otišao sam kući. Iako je bilo još sve svježe, odmah sam osjetio da nema niti najmanjeg bola. Jutros (petak) kad sam se probudio upoznao sam osjećaj od prije tog dana 2017. godine, dakle napokon potpuna nirvana. Čak sam u jednom trenu htio napraviti pokret kojim sam malo kompenzirao taj neki bolni osjet, ali sam odmah shvatio da mogu sve normalno činiti. To je fenomenalan osjećaj. Napokon!

Tek dva flastera

Eh, ako ste uzeli Euroligu i došli u finale SP-a u onom stanju, što bi bilo da je…
- Ha, što ću na to više misliti. Neću griješiti dušu, jer unatoč svim tegobama nogometno sam osjetio velike radosti. Vrijedilo je za uzeti te trofeje svaka muka, brdo tableta, injekcija i neprospavanih noći. Bio je to moj izbor, puno sam riskirao, ali ne bih mijenjao ništa. Valjda zato što sam se toliko mučio i žrtvovao, sada me nagradilo da je ipak i zdravstveno taj problem skinut s dnevnog reda.

Kakav je plan oporavka?
- Ma ništa posebno, to je sve rutina. Nemam nikakvog zavoja, steznika, nema štaka, nada de nada, ha-ha, tek dva flastera. Sad ću 2-3 dana čisto preventivno mirovati, a onda od ponedjeljka krećem u kampu Cerro s biciklom, teretanom, vježbama. Nakon tjedan dana idem u puni trening i trebao bih biti na raspolaganju treneru Simeoneu kada počne prvenstvo, sredinom lipnja. Sve sam radio u dogovoru s klubom i iskoristio ovu pauzu da se potpuno riješim svih tegoba.
Atletico putem medija odašilje vrlo pozitivne note oko vašeg statusa. Kao da ste ih maksimalno ‘osvojili’ nakon povratka utakmicama u siječnju?

- U Atleticu sam presretan! Osjećam koliko me cijene, trener Simeone me podržava i hrabri, a pokazao je to i kad me još jesenas svrstao u kadar za sezonu iako sam bio još u fazi rehabilitacije, kao što je to potvrdio kad mi je u siječnju dao priliku u niz utakmica. Kako je škvadra u svlačionici jednostavno baš to, škvadra, sasvim je logično da sam iznimno zadovoljan.
Jeste li iznenađeni kvalitetom igre koju ste iskazali povratkom nakon godinu dana. Odradili ste u kratkom vremenu, mjesec i pol dana, čak sedam utakmica, prosječno 70 minuta. Praktično na godišnjicu operacije, 18. veljače, odigrali ste sjajnu utakmicu protiv Liverpoola i pobijedili…

- Iskreno rečeno, ja i nisam bio iznenađen kao možda neki drugi, jer znam koliko sam naporno radio 11 mjeseci da bih mogao odmah igrati na visokoj razini. Bio sam super motiviran u fazi oporavka, jer sam kao nikad shvatio koliko mi nogomet nedostaje, koliko mi znači i koliko sam sretan što se njime bavim. Vodio sam tešku borbu svakog dana da izdržim i pojačavam gas, naposljetku sam i sebi pokazao i dokazao kakav sam karakter. Vratio sam se još jači i spremniji. Zato sam mogao brzo pohvatati tražene razine.
Razložno je upitati što dalje očekujete od karijere, s 28 godina još je puno puta pred vama?
- Vjerujte mi kada kažem da se više uopće ne bavim ikakvim planovima i dugoročnim promišljanjima. Sve što me snašlo, pa i ova pandemija sada, samo me učvrstilo u uvjerenju da jedino bitno je biti zdrav i ići dan po dan, tjedan po tjedan, utakmicu po utakmicu. Nekad sam stalno nešto planski razmišljao i onda ti se stvar izjalovi, pa te to optereti. Ma što ću razmišljati sada nego samo odraditi ovaj kratki oporavak i biti spreman za prvu utakmicu, koja je u Bilbau protiv Athletica.
Znači ostajete u Atleticu?
- Naravno, pa imam ugovor do 2022. godine, i sve su moje misli vezane uz ovaj klub. U Madridu se inače osjećam s obitelji izvanredno. Grad je prekrasan, ljudi odlični, ritam svakodnevice baš paše. Kupili smo kuću i to je važan znak kako kao obitelj gledamo za perspektivu.
Supruga i sin su još u Zadru?
- Da, ali se za nekoliko dana vraćaju jer je sada to napokon jednostavnije i dopušteno. Jako mi fale. Jedva čekam da zajedno proslavimo 6. lipnja, Brunov drugi rođendan!

Jaki kao i prije pauze

Još se ne zna točan početak La Lige, ali kako vam izgleda Atletico u postpandemiji?
- Kao i prije pauze, jaki smo! Za nas je šteta da su se natjecanja prekinula jer smo bili u baš odličnoj formi. Ne samo zato što smo eliminirali tako jakog suparnika kakav je Liverpool. Bili smo u rastu forme kao momčad, u naletu i tko zna gdje bi to sve završilo da nije došla pauza. No, na ovim prvim treninzima vidio sam da je momčad u punoj spremi, motivacijski maksimalno nabrijana i samopouzdana.
Sezona nije baš obećavala kako je krenula?
- O tome je vrlo jasno govorio trener Simeone u medijima, iznijevši kako je Atletico doveo niz igrača, i to mlađih, te smo prolazili fazu transformacije koja uvijek uzima danak. Trebali su se novaci prilagoditi novom klubu, momčadi, načinu kako Atletico funkcionira. Ovo je klub koji ima i svoju igru, ali i posebnu emociju, ambijent, posebne navijače, na sve se to treba priviknuti. Isto tako i na specifičan trenažni proces. Kad je ta faza ušla u višu razinu, vidjeli su se efekti. Eliminirali smo prvaka Europe i nagovijestili koliki su nam potencijali.
Sezona je čudna zbog pandemije, pitanje je kako će to završiti?
- Vidjet će se sve. Bit će puno utakmica, u kratkom periodu, ali imamo širok i kvalitetan kadar. Prostora će biti za sve i to će sigurno dodatni motivirati svakog igrača.

NADAM SE DA ĆE SVIMA SADA KRENUTI BOLJE

Bilo je dramatično s pandemijom (i) u Španjolskoj?
- Je, ali sada je, hvala Bogu, krenulo na bolje. Vidim da je Hrvatska izvanredno reagirala i pokazala kako se može efikasno odgovoriti izazovu pandemije. Nadam se da će svima krenuti sve bolje i da će ovu pošast znanstvenici uskoro konačno zaustaviti. Dok ne bude cjepiva, lijekova, moramo ipak funkcionirati i ići naprijed. Nema smisla više biti samo zatvoren, iako je nužno i dalje biti oprezan i odgovoran uz mjere. Ova loša situacija s nevidljivim neprijateljem mogla nam je svima otvoriti oči o važnostima i prioritetima života. I pogotovo nam pokazati koliko trebamo cijeniti ono što smo do epidemije smatrali da se samo po sebi podrazumijeva, pa tome nismo davali pravi značaj. Govorim o slobodi kretanja, druženja, razmišljanja i odlučivanja. Moramo se naučiti više cijeniti te vrijednosti...

MOJ JE STAV DA TREBAMO IGRATI, TESTIRAN SAM TRI PUTA

Nijemci su probili led, kako gledate na nastavak natjecanja, ima li straha?
- Straha nemam i moj je stav da trebamo igrati. Mnogi ljudi rade, i radili su za vrijeme najkritičnije faze, i ne vidim razloga da bi nogometaši bili sada u nekoj drugoj poziciji. Moramo se pridržavati mjera i protokola, ali trebamo trenirati i igrati.
Jeste li testirani?
- Jesmo. Ja sam i zbog zahvata opet testiran, ukupno tri puta i negativan sam.

S VATRENIMA IMAMO GRUPU, NETKO JU JE NAZVAO MARATONCI

Kako ste provodili dva mjeseca pauze, i to sam u kući?
- Ha, kao i drugi. S obitelji sam zahvaljujući videovezama razgovarao non-stop, iako to naravno nije kao uživo. No, šta da nema tehnologije, je l tako? Uglavnom sam gledao nešto na TV-u, preko laptopa pratio što me zanima, bio u komunikaciji s kolegama iz kluba, reprezentacije. S Vatrenima imamo grupu, nazvao ju je netko Maratonci, i tim putem se svakodnevno razmjenjuju informacije, zezamo se, iniciramo svoje akcije i to.
To Maratonci valjda proizlazi iz ruskog puta do finala?
- Ha, ha, ne znam stvarno.
Vi ste jedan od onih koji mogu trčati non-stop. Kako ste održavali kondiciju u karanteni?
- Kako sam znao i umio. Dobili smo program u klubu i onda sam si naručio novi sobni bicikl i traku za trčanje. Bilo je muke dok smo je uveli u kuću, u njoj je 200 kilograma. a nisu smjeli dostavljači u kontakt unutar kuće. No, snašli smo se i iskrcali je u garažnom dijelu. Trenirao sam non-stop, tada se najbolje osjećam. Čim bi me uhvatila neka nervoza od neaktivnosti, jer zazirem od nerada, otišao sam trenirati, bilo po programu ili ne.

26. travanj 2024 21:27